Objavljeno:
14. 12. 2018. 14:45

Prostata (grč. prostátēs) ili predstojna žlijezda je muška spolna žlijezda koja se nalazi smještena ispod mokraćnog mjehura, obavijajući svojim režnjevima mokraćnu cijev koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura. Nalikuje kestenu te stoga ima i naziv u narodu kestenjača i predstojnica.

Piše: dr. Boris Adašević

Prostata se sastoji od 30 % mišićnog i 70 % žljezdanog tkiva. Prostata je za muškarce jedna od najznačajnijih žlijezda. Osnovna funkcija joj je proizvodnja većine tekućine u sjemenu. Tekućina (sekret) prostate i sjemenih mjehurića štiti i prehranjuje spermije na njihovu putu do jajne stanice žene u maternici. Dakle, temeljna funkcija prostate je vezana uz plodnost, a ne spolnu moć muškarca. Prostata je u djetinjstvu razmjerno mala, a počinje rasti u pubertetu, pod utjecajem testosterona. Prostata dosegne konačnu veličinu u dobi od 20 godina i zadrži je sve do približno 50. godine. Nakon toga, prostata se postupno povećava, a u dobi od 70 godina 8 od 10 muškaraca ima povećanu prostatu.

Rak prostate je zloćudni tumor koji nastaje u prostati i uzrok je smrti u 2 do 3 posto ukupnog broja umrlih muškaraca. Karcinom prostate najčešće je dijagnosticirani karcinom muške populacije u razvijenim zemljama, s incidencijom od 97 slučajeva na 100 000 muškaraca u zapadnoj Europi, čime nadmašuje karcinom pluća i kolorektalni karcinom. On je drugi najčešći uzrok smrti od karcinoma u muškaraca, nakon raka pluća. U većini slučajeva rak prostate se razvija u muškaraca starije životne dobi, a prosječna dob pri postavljanju dijagnoze je 72 godine. Smatra se da će se u gotovo 60 % muškaraca rak prostate razviti do 80. godine.

Rizični čimbenici

Među rizičnim čimbenicima za karcinom prostate tri su dobro utvrđena: starija dob, etničko podrijetlo i nasljedni faktor. Osim prethodno istaknute dobi, naglašava se i čimbenik nasljedstva, jer se u oko 9 % od sveukupnog broja slučajeva karcinoma prostate radi o nasljednom obliku. Također, muškarci kod kojih rođak iz prvog koljena ima evidentirani karcinom prostate imaju dvostruko veću šansu za oboljenje. Određeni egzogeni čimbenici, poput prehrambenih navika, unosa alkohola, spolnog ponašanja, izloženosti UV zračenju te kroničnih upala također mogu biti uključeni u doprinos navedenim rizicima.

Ne može se dovoljno naglasiti činjenica od izuzetne važnosti da rak prostate u ranom stadiju ne pokazuje nikakve znake koje možemo primijetiti, nikakve simptome bolesti! Nažalost, ranih simptoma karcinoma prostate nema. Simptomi se obično javljaju u uznapredovaloj fazi bolesti. Oko 75 % bolesnika s rakom prostate javlja se liječniku zbog smetnji s mokrenjem opstruktivnog tipa i vrlo su slični onima kod dobroćudnog uvećanja prostate; bolesnik navodi čekanje na početak mokrenja („oklijevanje” pri početku mokrenja), slabljenje mlaza mokraće, kapanje nakon mokrenja, zatim mokrenje noću i osjet nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura. Pojava krvi u mokraći ili krvi u spermi predstavljaju rjeđe, iako ne manje važne, znake koji mogu upućivati i na rak prostate te se stoga moraju bezuvjetno i do kraja razjasniti.

Uznapredovali rak prostate karakterizira i njegovo širenje u okolinu ili u udaljenije dijelove tijela (metastaze karcinoma prostate), što rezultira jednom novom skupinom simptoma bolesti koje nikako ne bismo smjeli previdjeti. Bolovi u donjim dijelovima kralježnice („bol u križima”) sa širenjem prema kuku ili prema natkoljenicama, sve do otežane pokretljivosti, mogu biti znak koštanih metastaza karcinoma prostate. Ta koštana bol se često interpretira kao išijas, na izvjestan način bagatelizira, pa čak i liječi u vlastitom aranžmanu, naravno bez uspjeha. Treba zapamtiti da svaka „kostobolja” navedenih dijelova tijela kod muškarca starije dobi, koja ne odgovara na terapiju lijekovima protiv reume, treba pobuditi sumnju i na rak prostate.

Gubitak tjelesne težine može također nastati kao posljedica uznapredovalog raka prostate. Širenjem u neposrednu okolinu, prema dnu mokraćnog mjehura, karcinom prostate može izazvati kompresiju mokraćnih putova jednog ili oba bubrega i tako kompromitirati odlazak mokraće u mokraćni mjehur. Rezultat toga je postupno širenje šupljina unutar bubrega i mokraćnih kanala koji iz bubrega odlaze te posljedično slabljenje bubrežne funkcije sve do potpunog zatajenja rada bubrega.

Važnost redovitog praćenja

Pregled prostate prstom kroz debelo crijevo (digitorektalni pregled) još uvijek predstavlja postupak koji se nikako ne može mimoići. On predstavlja temeljnu pretragu kako u postupku ranog otkrivanja bolesti tako i u njenoj progresiji. Stražnja strana prostate lako se napipa kroz stjenku debelog crijeva. Postavi li se pri pregledu prostate kroz debelo crijevo sumnja na postojanje bolesti, u cilju razjašnjenja, slijedi ultrazvučni pregled prostate kroz debelo crijevo.

U daljnjem dijagnostičkom postupku utvrđivanja karcinoma prostate koristi se laboratorijsko-kemijska dijagnostika, gdje je danas na prvom mjestu postupak određivanja vrijednosti prostata specifičnog antigena (PSA – prostata specifični antigen, kojeg još zovemo i tumor marker za karcinom prostate). Tek mikroskopskom analizom komadića tkiva prostate (biopsija) ili citološkom analizom dobivenih stanica prostate postavlja se (ili isključuje) dijagnoza rak prostate.

Liječnicima na raspolaganju stoje tri osnovna načina liječenja: pažljivo praćenje bolesnika s primjenom hormonske terapije ukoliko je to potrebno, kirurška operacija i zračenje. Prevencija karcinoma prostate postiže se screeningom, tj. redovitim i periodičnim praćenjem muškaraca. Svaki muškarac nakon 50. godine života morao bi jednom godišnje obaviti urološki pregled, koji podrazumijeva digitorektalni pregled upotpunjen vrijednostima PSA. Na temelju toga određuju se nadalje dijagnostičke i terapijske mjere.

Izvor:
Svjetlo riječi