Objavljeno:
05. 03. 2021. 12:45

Zbog svoje povučenosti i sramežljive naravi nije bio pripuštan ispitima. Tek posredstvom generala kapucinskoga Reda stvari su krenule nabolje. Konačno je ipak zaređen, ali mu je i dalje bio uskraćen pristup ispovjedaonici i propovjedaonici.

fra Damir Pavić

U današnje vrijeme dok s tugom promatramo kako nekada kršćanski zapad nezaustavljivo srlja u provaliju bezboštva i poganstva, odričući se istovremeno svojih kršćanskih korijena i dopuštajući da islamski polumjesec po cijeloj Europi zatamnjuje sjaj Isusova križa, dobro se prisjetiti svijetlih likova iz prošlosti koji su nekoć, i po cijenu vlastita života, neustrašivo stajali na braniku kršćanstva. Jedan od takvih zasigurno je bl. Marko iz Aviana, skromni franjevac kapucin, koji je zahvaljujući svojoj neustrašivoj vjeri bio među najzaslužnijima u slamanju islamske opsade Beča 1683. godine.

Marko iz Aviana, krsnoga imena Carlo Domenico, kao dječak bio je veoma povučen i samozatajan. Privlačila ga je molitva i tišina. Nikoga nije previše iznenadilo kada je odlučio pokucati na vrata kapucinskoga samostana i pridružiti se njihovu Redu. Put do svećeništva bio je trnovit. Zbog svoje povučenosti i sramežljive naravi nije bio pripuštan ispitima. Tek posredstvom generala kapucinskoga Reda stvari su krenule nabolje. Konačno je ipak zaređen, ali mu je i dalje bio uskraćen pristup ispovjedaonici i propovjedaonici. U dobi od 33 godine dobio je dozvolu propovijedanja, a za svoje nastupe pripremao se tako marljivo molitvom i postom da je postao čuveni propovjednik u Italiji i izvan granica. Budući da je primio i dar ozdravljanja, mnogi bolesnici su mu hrlili tražeći pomoć. Međutim, on je ovaj dar stavio posve u službu obraćenja. Nikome nije udjeljivao blagoslov niti molio za zdravlje ako prethodno nije pristupio sakramentu pomirenja ili se pokajao za grijehe povjeravajući se beskrajnom Božjem milosrđu.

Ako se prisjetimo Isusovih riječi: „Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti” (Iv 14,12), možemo ih u potpunosti primijeniti na ovoga blaženika. U procesu njegove beatifikacije, među brojnim čudesima još za njegova života, zapisan je i sljedeći nevjerojatan događaj, posvjedočen od brojnih očevidaca, a koji se zbio 18. ožujka 1686. godine. Naime, jedna majka iz mjesta Schio u podnožju Alpa donijela je kapucinu svoje mrtvo novorođenče iskopavši ga iz groba četrnaest dana nakon smrti, u dubokoj boli što njezino dijete nije imalo priliku primiti krštenje. Na opće čuđenje svih nazočnih dijete je nakratko oživjelo te nakon što ga je sveti redovnik krstio ponovno umrlo u stanju krsne milosti!

No, ono po čemu će ovaj sveti kapucin ostati trajno zapamćen je spomenuta bitka koja se odigrala pod zidinama Beča kada je muslimanska vojska predvođena velikim vezirom Kara-Mustafom željela najprije osvojiti ovaj grad, a onda slomiti i cijeli kršćanski zapad te osvojiti i sam Rim. Dobro je prisjetiti se ove bitke u rujanskom broju, jer konačna je bitka izvojevana upravo 12. rujna 1683., nakon koje je papa Inocent XI. ovoga dana za cijelu Crkvu uveo blagdan Imena Marijina. Što se događalo tih dana u Beču? Dok je u kršćanskim zemljama vladao strah i nesloga među vladarima, ogromna vojska velikoga vezira opsjedala je grad i bilo je pitanje dana kada će grad pasti. Tada je papa svojim posebnim izaslanikom imenovao Marka iz Aviana koji je imao zadaću posredovati potrebno jedinstvo i ohrabriti kršćansku vojsku za pružanje otpora. Početkom mjeseca rujna konačno je pristigla pomoć iz njemačkih kneževina i poljskoga kraljevstva, a na čelo vojske postavljen je poljski kralj Jan III. Sobjeski. Po želji Marka iz Aviana cijela kršćanska vojska stavljena je pod zastavu Bezgrešne Djevice. Na blagdan Marijina rođenja, 8. rujna na bojnom polju proslavljena je sveta misa koju je predvodio Marko iz Aviana. Na oltar je bila postavljena slika čudotvorne Gospe iz Čestohove. Neustrašivi kapucin pozvao je cijelu kršćansku vojsku na savršeni čin pokajanja te svim vojnicima udijelio potpuni papinski oprost. Prolazeći kroz redove vojnika pozivao ih je da priznaju svoje grijehe, probude vjeru te glasno zazivaju Isusovo i Marijino ime. A na sam dan pobjedničkoga pohoda slavio je još jednu jutarnju svetu misu na brežuljku Kahlenberg iznad Beča, na kojoj je kao ministrant posluživao sam kralj Jan Sobjeski. Kada je započela odlučujuća bitka, kapucin je stajao na vrhu brda s podignutim križem u ruci izgovarajući riječi iz egzorcizma: „Evo križa Gospodnjega, bježite sile neprijateljske!” Postoje svjedočanstva turskih vojnika koji su tijekom borbe iznad kršćanske vojske ugledali ogroman lik redovnika s križem u ruci koji im je izgledao velik do neba, što im je ulijevalo strah u kosti! Ovaj križ čuva se danas u riznici katedrale u Kotoru.

Ono što malo ljudi zna jest da popularni napitak kapučino svoje ime duguje upravo blaženom Marku iz Aviana. Naime, nakon poraza i povlačenja preostale turske vojske zaplijenjena je i velika količina kave. Budući da je bila jaka za piti, u nju je dodavano mlijeko te je poprimala smeđu boju sličnu boji kapucinske odjeće. Stoga je napitak i nazvan cappuccino. Grob blaženoga Marka Aviana nalazi se u kapucinskoj crkvi u Beču u ulici koja nosi njegovo ime.

Izvor:
Svjetlo riječi