Početna stranica » Mudra obitelj

Mudra obitelj

159 pregleda

Starozavjetna mudrosna književnost na osobit način progovara o obitelji. Knjiga Sirahova sadrži i ove riječi: „Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je traže. Tko ljubi nju, ljubi život, i koji je rano traže ispunit će se srećom” (Sir 4,11-12). 

Čini se kao da slušamo pouke bilo kojega drevnog istočnoga mudraca koji čak nije nužno niti trebao biti vjernik. Ipak, da bi se razumjelo što to Sirah govori, potrebno je početi od početka njegove knjige gdje se čita: „Svaka je mudrost od Gospodina i s njime je dovijeka” (Sir 1,1). Ono, dakle, što odgaja sinove, od Gospodina je i bitno je s njime združeno. Nije to bilo kakva mudrost, nego mudrost Gospodnja. Tko takvu mudrost ljubi, ljubi život. Može se čak zaključiti: mudrost daruje život.

Prava i lažna mudrost

Sirah ipak vidi da nije svaka mudrost ista, pa naglašava: „Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti poštivanje Zakona. Ali mudrost nije u spoznaji zloće, i razbora nema u savjetu grešnika” (Sir 19,20-22). Može se govoriti o pravoj i lažnoj mudrosti. Lažna je ona koja se povezuje sa zloćom i grijehom. To zapravo i nije mudrost. Prava je mudrost ona koja je u ovisnosti o Gospodinu i koja vodi vršenju Božjega zakona. Stoga drevni mudrac razlikuje razbor od mudrosti ili, još bolje, razum od mudrosti. Razumom čovjek može biti bogat, može biti inteligentan, ali pritom može i živjeti protivno Božjoj volji. To nije mudrost. Ona je sva u bogobojaznosti (19,24). Ako, dakle, mudrost odgaja sinove, onda ona to čini u bogobojaznosti. Dobro je da roditelji nastoje pružiti svojoj djeci sve što je potrebno za njihovo obrazovanje i intelektualni rast, no ako to nije praćeno poštovanjem Boga i njegova zakona, bezvrijedno je i nije mudro.

Gdje se onda nalazi ta mudrost? Nalazi je se u stalnom traženju. Lijepo i o tome progovara Sirah kad kaže: „Blago čovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito, koji u srcu svojem proučava njezine putove i posvećuje se u njezine tajne” (Sir 14,20-21). Već i sama želja za mudrošću donosi čovjeku blagoslov. On je poput onoga stabla o kojem pjeva Psalam: „Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u zakonu Gospodnjem, o zakonu njegovu misli dan i noć. On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica…” (Ps 1,1-3). Blagoslovljen je čovjek koji svoje korijenje duboko spušta prema Božjoj mudrosti. Ona ga tada napaja i omogućava mu da živi i raste. Pritom je jasno da je čovjek pred izborom. On se može odlučiti za savjet opakih i put grešnički ili se okrenuti zakonu Gospodnjemu. Ponovno je jasno da je biblijska mudrost u vršenju Božje volje.

Bitno pravilo skladnoga obiteljskoga života upravo je spremnost da se prizna vlastita ograničenost, pa i mogućnost da pogriješim. Bojati se Gospodina znači priznati da je samo on savršen i nepogrešiv

No, može se gledati i dalje. U nastavku teksta iz Knjige Sirahove za čovjeka koji traži mudrost kaže se: „On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine; on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim” (Sir 14,22-23). Čovjek dakle nije pasivan primatelj mudrosti, on se ne može prepustiti samo čekanju da ga mudrost dostigne. Naprotiv, on je mora aktivno tražiti, poput lovca. Slika čovjeka koji traži mudrost tako da viri kroz njezin prozor i prisluškuje na njezinim vratima podsjeća na prizore koje susrećemo u Pjesmi nad pjesmama. Tako ondje zaručnica kliče: „Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla” (Pj 3,1-2). Zaručnica, premda ne nalazi odmah svoga dragoga, ipak nastavlja tragati. Ona se raspituje kod stražara (Pj 3,3), posvuda traži, da bi ga na kraju našla i rekla: „Uhvatila sam ga i neću ga pustiti” (3,4). U potrazi za mudrošću potrebna je upornost i stalan angažman. Konačno, kad nađe mudrost, čovjek uz nju podiže svoj šator, uz nju se može nastaniti (Sir 14,25). Još i više: „On stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim” (14,26).

Izvor mudrosti

Ako se pod zaštitu te mudrosti valja skloniti zajedno s djecom i od nje za djecu tražiti zaštitu, jasno je da se postavlja pitanje: a što je ta mudrost? Odakle joj ta zaštitnička moć? Zašto bih joj vjerovao? Vidjeli smo već na početku da je ona od Gospodina i da je s njime bitno združena. To već ulijeva sigurnost. No možemo i dalje tragati pa naći mjesto gdje nam se sama mudrost predstavlja. Ona kaže: „Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bî stup od oblaka” (Sir 24,3-4). Vidi se da je ta mudrost nešto sasvim posebno. Ona se predstavlja kao riječ koja izlazi iz Božjih usta, čije je prebivalište na nebesima i koja uzima oblik stupa od oblaka. Taj pak stup od oblaka podsjeća na onaj stup koji je pratio Izraelce za njihova izlaska iz Egipta i putovanja kroz pustinju. Taj je stup od oblaka bio sam Bog. Mudrost nam se dakle predstavlja kao sam Bog. Jednom kad smo to shvatili počinjemo je pisati velikim slovom: Mudrost. Ona nas poziva: „Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim… Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko sa mnom radi, taj ne griješi” (24,19.22). Ne podsjeća li to na Isusove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28)?

Mudrost je Isus Krist. Zato nam u Knjizi izreka kaže: „Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti” (Izr 9,5-6). Staviti djecu pod zaštitu Mudrosti, odnosno staviti obitelj pod zaštitu Mudrosti, znači staviti je pod zaštitu Isusa Krista. On poziva obitelj da napusti svaku ludost, svako ludo traganje za srećom u grijehu te se okrene gozbi koju joj on nudi. To je prije svega euharistijska gozba, a onda i gozba vječnoga života. Staviti obitelj u sigurnost Kristove zaštite, to znači živjeti mudro.

Preobražavajuća mudrost

To znači živjeti u dobroti i vjernosti za koje nam Božja riječ kaže da ih valja „objesiti sebi oko vrata” i „upisati na ploču svoga srca” (Izr 3,3). Podsjeća to na pouke Ponovljenog zakona gdje se o Božjim riječima kaže: „Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima!” (Pnz 6,8). Vjernik kao pojedinac, ali i cijela vjernička obitelj, moraju biti tako promijenjeni svojom vjerom, svojim nađenim Kristom, nađenom Mudrošću, da to iznutra izmijeni njihovo biće, a izvana bude vidljivo u načinu kako žive, u odlukama koje donose, u tome kako se međusobno odnose i kako gledaju na druge.

Pritom se ni pojedinac ni obitelj ne smiju uznositi. Nema toga trenutka u kojem oni ne bi mogli još više rasti u svome poznavanju Krista. Stoga starozavjetni mudrac i kaže: „Ne umišljaj da si mudar: boj se Gospodina i kloni se zla” (Izr 3,7). Bitno pravilo skladnoga obiteljskoga života upravo je spremnost da se prizna vlastita ograničenost, pa i mogućnost da pogriješim. Bojati se Gospodina znači priznati da je samo on savršen i nepogrešiv. U obitelji smijem pogriješiti i moram priznati da sam pogriješio. Ali isto tako i drugi članovi obitelji smiju pogriješiti, a ja im moram dopustiti da pogriješe.

Konačno, mudrac iz Knjige izreka naglašava: „Časti Gospodina svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta” (3,9). To je govor koji podsjeća na starozavjetne žrtve u kojima su vjernici donosili od prvina svega svoga uroda. Ovdje se misli na ono što je čovjekovo najbolje. Čovjek treba Bogu prinijeti sebe samoga, posvetiti Bogu cijelu svoju obitelj, roditelje, muža, ženu, djecu, rođake. Takav život u potpunoj ovisnosti o Bogu, mudar je život.