Početna stranica » Moralne kreposti i darovi Duha Svetoga

Moralne kreposti i darovi Duha Svetoga

1,3K pregleda

Čovjek, kao razumno i moralno biće, treba uvijek činiti dobro, a izbjegavati zlo.

Ovaj moralni zakon (zapovijed) upisan je u srce i savjest svakoga čovjeka. Da bi mogao činiti dobro čovjeku su potrebne moralne ili ćudoredne kreposti (vrline) – čvrsti stavovi, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje. Krepostan (moralan) čovjek vlada nad sobom, nad svojim strastima; slobodno donosi razumne odluke po svojoj savjesti i uvjerenju; uvijek nastoji činiti dobro, a izbjegavati zlo. Moralne kreposti stječu se osobnim trudom i nastojanjem te odgojem. One su plodovi i klice moralno dobrih odluka i čina. Pomoću njih pripravljajmo i usavršavamo svoje ljudske sposobnosti i moći da bismo mogli ući u zajedništvo s božanskom ljubavi (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1804).

Postoje četiri temeljne (stožerne) kreposti (oko kojih se svrstavaju sve ostale), a to su: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Krepost razboritosti potiče praktični (raz)um da u svakoj prilici razlikuje istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da to dobro ostvari. Pravednost je postojana i čvrsta volja da dadnemo Bogu i bližnjima ono što ima pripada. Jakost nam daje čvrstoću u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom. Umjerenost obuzdava privlačnost sjetilnih užitaka i osposobljava nas da se uravnoteženo služimo zemaljskim stvarima.

Međutim, koliko god se čovjek trudio živjeti čestito i kreposno, ipak ne može to ostvariti svojim snagama jer je ranjen grijehom. Potrebna mu je pomoć od Boga, potrebna mu je milost. Zahvaljujući Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi svakom su čovjeku otvorena vrata milosti, vrata spasenja. Tek prihvaćanjem Krista – po vjeri i sakramentima – postajemo djeca Božja i primamo tri bogoslovne (ulivene) kreposti: vjeru, ufanje (nadu) i ljubav. Trojedini Bog je izvor, uzrok i objekt ovih kreposti. Ove bogoslovne kreposti zasnivaju, oblikuju i oživljuju sve moralne kreposti. Vjera je krepost po kojoj vjerujemo da Bog postoji i da je istinito sve što je On objavio, a što Crkva predlaže vjerovati. Po kreposti ufanja (nade) čeznemo za kraljevstvom nebeskim i vječnim životom, stavljajući svoje pouzdanje u Krista i oslanjajući se na pomoć Duha Svetoga (a ne na svoje snage). Krepost ljubavi pomaže nam ljubiti Boga iznad svega radi njega samoga, a bližnjega kao samoga sebe iz ljubavi prema Bogu. Zahvaljujući bogoslovnim krepostima postajemo slobodna djeca Božja. Za razliku od drugih religija, kršćanstvo shvaća Boga kao dobroga Oca. Mi kršćani nismo pred Bogom poput robova, koji obavljaju svoje dužnosti iz straha od kazne, niti poput najamnika, koji rade za plaću, nego poput radosne djece koja odgovaraju na ljubav dobroga Oca, koji nas je prvi ljubio i iz ljubavi nas pozvao u život. Bez ljubavi nema kreposti ni savršenstva.

Da bismo se mogli ponašati kao ljubljena djeca Božja u svakodnevici, potrebna nam je pomoć Duha Svetoga, potrebni su nam njegovi darovi. Sedam darova Duha Svetoga (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) jesu trajna raspoloženja koja nam pomažu da budemo poslušni poticajima Duha Svetoga. Ovi darovi upotpunjuju i vode do savršenstva naše moralne kreposti. Pomažu nam slijediti božanska nadahnuća i živjeti po Božjim zapovijedima, pobožno, sveto, živjeti po Duhu.

Znak da živimo kreposno i sveto jesu plodovi Duha jer se stablo prepoznaje po plodovima. Plodovi su Duha, dakle, savršenosti koje Duh izvodi u nama kao prvine vječne slave. Crkvena predaja ih nabraja dvanaest: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost i čistoća (usp. KKC, 1832).