Objavljeno:
27. 10. 2020. 09:00

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u subotu 24. listopada 2020. predvodili su na Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske Devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Sedamnaesto Hodočašće katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga. Iako su ograničenja u vrijeme aktualne pandemije koronavirusa te kišno vrijeme bili uzrok manjeg broja hodočasnika nego ranijih godina, ipak je došao prilično velik broj onih koji su ostali vjerni hodočašću na ovo povijesno mjesto.

Hodočašće je započelo pokraj rijeke Bukovice podno Bobovca odakle su krenuli vojnici noseći zastave svojih postrojbi te razne vrste policije i drugi vjernici prebrajajući zrnca krunice koju su predmolili nadbiskup Vukšić i vojni kapelani. Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima drevnog grada Bobovca pokraj crkve sv. Mihovila arkanđela, u kojoj se nalaze smrtni ostaci nekoliko bosanskih kraljeva, predvodio je nadbiskup Vukšić u zajedništvu s kardinalom Puljićem i uz koncelebraciju 20 svećenika. Liturgijsko pjevanje animirao je Bogoslovski zbor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi Oružanih snaga i policije.

Riječi dobrodošlice svima uputio je mons. Ćosić koji je. Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić kazao je da ovo Misno slavlje slave za Domovinu koja ima mnogo potreba te da ima mnogo razloga moliti za mir, slogu, napredak, za boljitak u svakom smislu. „No, ove godine nekako mi se čini da je od svih tih potreba najvažnije zdravlje”, kazao je nadbiskup Vukšić dodajući da je uzeo obrazac molitve koje je Sveta Stolica preporučila da se mole u misama tijekom pandemije koronavirusa. Rekao je da će moliti da ih Bog sačuva u fizičkom zdravlju „da nas nauči odgovornosti i prema sebi i prema drugima. „Božja zapovijed – ne ubij ne odnosi samo na one najgrublje oblike oduzimanja tuđih ili svoga života nego na svaki oblik ugrožavanja ljudskoga života koji, ne daj Bože, može završiti prijevremenom smrću… Molimo Boga i za zdravlje svojih duša. Neka nam pomogne odstraniti iz naših života sve ono što nas udaljava od ljudi i od Boga: svaki oblik zla, svaki oblik grijeha, svaki oblik nedosljednosti, svaki oblik onoga čime se ne ponosimo ni pred vlastitom savješću, ni pred ljudima, a ni pred dragim Bogom”, rekao je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku Misnog slavlja.

Prigodnu propovijed uputio je kardinal Puljić. Napomenuvši da je kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478. u Rimu, pročitao je posljednje pismo kraljice Katarine upućeno njezinoj djeci napominjući da je tekst pisma pronašao na Facebook profilu profesora Envera Imamovića. U pismu, između ostalog, piše. „Kad smo se onomad rastali na Bobovcu, i kad sam vas uputila na Zvečaj, s namjerom da vam se kasnije pridružim, ko je mogao pomisliti da mi je Svevišnji odredio najcrnju sudbinu koja može zadesiti jednu majku - da izgubi i nikada više ne vidi svoju djecu. Saznavši za tužnu vijest da ste u rukama strašnog dušmana, majka vam je od tuge i boli pala u postelju, od čega se ni do danas nisam oporavila, i s time idem u grob. Mene je dušman zatekao u Kozogradu, u kojem ste oboje tako rado boravili. O, kamo sreće da ste i ovaj put bili sa mnom, izbjegli biste strašnu sudbinu u koju ste, ne svojom krivnjom upali. Majka vam je uspjela izmaći iz grada, i tako sam se spasila. Ali to me nije učinilo nimalo sretnom - ta kako bih mogla bez vas! Kako da podnesem surovu stvarnost da vas je majka izgubila. Mila moja Katarina, mili moj Sigismunde, gdje ste mi sada, s kime ste i kako vam je? U čijim ste rukama, kako je dušman postupio s vama, je li vam nanio bol? Ko se brine o vama? Nedostaju li vam one priče s kojima sam vas uspavljivala? Ko te Katarina umjesto mene privija na grudi dok grmi, čega si se toliko plašila, kao i visoke kule na Bobovcu!“, stoji u pismu kraljice Katarine sinu i kćeri, a na kraju ona poručuje: „Još nešto obadvome od majke: napuštajući zemlju uspjela sam ponešto ponijeti što pripada uspomeni vaših roditelja. Tebi Sigismunde ostavljam očev mač, bodež, mamuze i plašt, a tebi Katarina moj plašt i krunski nakit koji sam dobila kad sam postala kraljica bosanska. Uz to, za oboje imam još ponešto, a za vas je vrijedno utoliko što je iz očinskog vam doma i Bosne, koja vas porodi. Sve ovo nabrojano sam pohranila u papinsku riznicu u Rimu, s nalogom da vam se preda ako ikako to bude moguće. Ostajte mi zbogom draga djeco moja, ljubi vas i grli vaša tužna i nesretna majka, koja liježe u grob slomljena srca za vama i nesretnom nam zemljom”, podsjetio je kardinal Puljić na riječi iz pisma kraljice Katarine. „Sve sam ovo rekao da bi barem djelić upoznali svoju prošlost. Stara besjeda kaže: tko ne zna svoju prošlost i ne zna je cijeniti, on ne zna graditi sadašnjost niti je izgrađivati za budućnost. Ne smijemo se zarobiti dnevnopolitičkom poviješću, koja prekraja prošlost za interes sadašnjosti. Valja sačuvati barem ono sto imamo, upoznati te korijenje i hrabro živjeti sadašnjost. Zahvaljujem ljudima od struke, koji se ne boje istraživati i opisivati istinitu nasu prošlost, i ne dati se manipulirati dnevnom politikom. Čuvajući našu prošlost postajemo svjesni sebe i svoga identiteta. To nije za huškačku mašineriju nego na onoj mir počiva na istini i pravdi“, poručio je kardinal Puljić ističući da „na ovom kraljevskom gradu Bobovcu stojimo na jednom od vrela naše povijesti.” „Nije Bosna pala 1463, nego puno prije kada su moćnici Osmanskog carstva trgujući po ovim prostorima unosili neslogu i zavadu, kako bi lakše osvojili. Kako onda tako kroz svu povijest ostaje ona: podijeli pa vladaj. Ako nas neslogom izjedu iznutra, ne treba drugi neprijatelj, nego ćemo sami nestati. Ovdje smo da odamo dužno poštovanje svim našim pokojnima iz prošlosti, da upoznamo nasu prošlost da odavde odemo ponosni, jer još smo živi na tim korijenima, iako nam uporno žele ogaditi nasu grudu u grobove naših predaka. Mnogi izgubivši hrabrost odlaze zaboravljajući da se za ovu grudu ginulo, krv prolijevala, suze lila i znojem zalijevala. Ovim zavjetom želimo u sebi probuditi taj ponos i ljubav svojim korijenima i obaviti zavjet da ćemo časno opstati i ostati vjerni našem krsnom zavjeti i vjeri otaca na svojoj grudi“, kazao je kardinal Puljić na kraju svoje propovijedi.

Na kraju svi zajedno izmolili su Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu. Po završetku molitvenoga pohoda svim sudionicima podijeljen je vojnički grah.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.

Izvor:
KTA/Svjetlo riječi