Program molitvenog pohoda započeo je procesijom i molitvom krunice od rijeke Bukovice do Bobovca. Svečano Euharistijsko slavlje na Bobovcu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom u Bosni i Hercegovini te uz koncelebraciju 36 svećenika.
U svom pozdravu generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Željko Čuturić napomenuo je da su kardinal Puljić i biskup Vukšić domaćini ovog hodočašća te dodao da su na Bobovac došli vjernici iz raznih župa i krajeva u Bosni i Hercegovini, zatim članovi raznih udruga i pokreta, bogoslovi, sjemeništarci i časne sestre. Pozdravio je i predstavnike vlasti na čelu s predsjednikom Federacije BiH gospodinom Marinkom Čavarom i ministricom obrane Marinom Pendeš. Pozdravio je i načelnika općine Vareš gospodina Zdravka Maroševića, veleposlanika RH u BiH Ivana del Vechia te hrvatske generale OS BiH predvođene Ivicom Jerkićem kao i načelnika Glavnog stožera Vojske RH general Mirka Šundova. Riječi dobrodošlice uputio je i gostima iz drugih država: postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i svećenicima Vojnog ordinarijata iz Zagreba, vojnom vikaru u Sloveniji preč. Mateju Jakopiću te vojnim izaslanicima Republike Hrvatske, Republike Slovenije i prvi put vojnom izaslaniku Sjedinjenih Američkih Država. Zahvalio je i Hrvatskom radiju Bobovac i svim drugim radio postajama koje su prenosile Svetu misu.
Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić pozvao je na izgradnju mira koji se temelji na pravdi i jednakopravnosti te istaknuo da „volimo ovu zemlju i da ćemo je i ubuduće voljeti“.
Čitanje i molitvu vjernika čitali su pripadnici Oružanih snaga i policije.
Prigodnu propovijed uputio je biskup Vukšić. „Kao vjernici, željni slušati Isusovu riječ i željni susreta s njim pod misnim prilikama kruha i vina, slično smo se i mi jutros uspinjali na ovu zaravan, koja je skoro iste nadmorske visine kao Jeruzalem“, rekao je biskup Vukšić.
„Došli smo ovdje, da se sjećamo i da molimo. Stoga s ponosom podsjećamo, da su nekadašnji zakoniti vladari ove zemlje nosili ime Stjepan i Katarina. I svakomu razboritom dosta! Jer ta imena već sama po sebi nose bremenitu poruku, koju uopće nije potrebito tumačiti. Činimo to rado i sa zahvalnošću, ponizno i u molitvi, otvoreni i s poštovanjem prema svakom drugom i drukčijem imenu, ali i odlučni u uvjerenju, da nam nitko ne bi smio ni pokušati, a kamoli stvarno nametati zaborav kao pravilo. Jer sjećanje je naša obveza prema istini i dug prema precima i vlastitoj prošlosti. A naše vršenje toga je dio neotuđive slobode. Danas smo ovdje, međutim, još više s nakanom, da čujemo Isusove riječi i radi molitve. Upućujemo ju Presvetomu Trojstvu osoba. Molimo Gospodina Boga Oca stvoritelja, Isusa Krista otkupitelja i spasitelja svakoga čovjeka i cijeloga svijeta, i Duha Posvetitelja, da nas uzdrže u čistoj vjeri i klanjanju. Molimo Boga također, da milostivim okom pogleda i blagoslovi našu domovinu i sve ljude koji u njoj žive, da ju obdari napretkom i razvitkom u svakom dobru i slozi, da sve njezine stanovnike zaštiti od neprijateljstava i mržnje, od sukoba i rata, od raznih bolesti i gladi, od mržnje i nesloge, od svađe i nemira. Da se pojedinci i narodi u njoj uzajamno poštuju i uvažavaju, da se svi natječu u čuvanju dostojanstva drugoga, da se ispravljaju počinjene nepravde, da nitko nikoga ne ponižava niti majorizira, da se donese zakon koji će svakom narodu osigurati mogućnost da sebi bira predstavnike, da se pošteno izabrani predstavnici natječu u služenju svima, da nestane korupcija, da se omogući povratak izbjeglica, da se poštuju prava radnika, da se ne guše proročki glasovi koji upozoravaju na pogubnost zakona koji ne štite pravdu, da se prihvati istina kako je svaka nepravda Bogu mrska (usp. Jdt 5,17; Ps 5,5; Sir 10,7) i da je u svakom narodu Bogu mio onaj koji čini pravdu (usp. Dj 10,34-35), da se cijeni poštenje i poniznost, da se zaustavi iseljavanje, da se osnažuju optimizam i nada mladih kroz gospodarski razvitak, da svaki čovjek može dostojno živjeti od plodova svoga rada, da se širi sloboda i istina, da se štiti život od začeća, da se poštuje dostojanstvo žene i zaštite prava djeteta i majke“, kazao je biskup Vukšić.
„Kao vjernici s pouzdanjem pristajemo uz nauk svetoga Pavla, da je naša vječna domovina na nebesima (usp. Fil 3,20). I svjesni smo pri tomu, da se put u nebesku domovinu zove izgrađivanje zemaljske domovine, poštivanje njezinih ljudi i svih putnika i namjernika, koji se u njoj nađu jer, kao što se čita u Svetom Pismu: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Vjera ako nema djela, mrtva je u sebi“ (Jak 2,14.17). U tom plemenitom nastojanu neka vas dragi Bog obdari svakim blagoslovom zemaljskim i nebeskim! Zdravi i veseli bili“, poručio je biskup Vukšić i svojoj propovijedi.
Na kraju Mise svi okupljeni zajedno su izmolili Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu. Liturgijsko pjevanje animirao je Zbor bogoslova Franjevačke teologije iz Sarajeva pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Nakon Svete Mise uslijedilo je zajedničko druženje i zakuska uz vojnički grah.
