Objavljeno:
15. 10. 2021. 14:30

Marijin istup je snažan i zahtijeva promjenu svih struktura koje tlače čovjeka. Prema tradicionalnoj podjeli uloga ovakav Marijin istup više bi odgovarao muškarcu. Ipak, Marija je žena

Rebeka Anić

Prema izjavi jednoga teologa teologije oslobođenja, najkarakterističniji i najljepši dio latinsko-američke pobožnosti marijanski je obilježen. Brojna mjesta i bezbrojne crkve u Latinskoj Americi nose Marijino ime ili se zovu prema nekom od njezinih blagdana. Sve to izraz je ljubavi i zahvalnosti Onoj koju narod doživljava svojom majkom, zaštitnicom, zagovornicom, pomoćnicom. Zar nije tako i s nama Hrvatima? Sličnosti postoje i u drugoj ocjeni ovoga teologa, naime, da u marijanskoj pobožnosti više prevladava štovanje i kult nego nasljedovanje Marijina života i kreposti.

U Latinskoj Americi razvio se ipak i drugi način pobožnosti koji je jasno usmjeren na nasljedovanje Marije. U bazičnim zajednicama otkrivaju se crte Marijina lika koje su dugo bile zanemarene. Uz sliku blage, slatke, pobožne, ponizne i posve na Isusa i svetu obitelj usmjerene Djevice i Majke rađa se i slika Marije kao proročice, navjestiteljice oslobođenja, glasnice Božje opredijeljenosti za siromahe i potlačene. Do te slike dolazi se čitanjem i meditiranjem Marijinog hvalospjeva Veliča. Takvu se Mariju želi ne samo štovati, već i nasljedovati.

Vjernici u Latinskoj Americi otkrivaju da Marija u Veliča ispovijeda vjeru u Boga kojega ljudska drama ne ostavlja hladnim, koji čuje krikove pogaženih, ima srca za patnike i staje na stranu rubnih i pobijeđenih a protiv moćnih i onih koji se – jer su u poziciji da je sami pišu – prikazuju kao stvaratelji povijesti. Bog o kojemu pjeva Marija podsjeća na opis Boga u Izl 3,7-10 kada se Bog objavljuje Mojsiju. Bog se Mojsiju predstavlja kao Bog koji je vidio i čuo patnju svoga naroda, koji je intiman s tom patnjom, pogođen i koji se iz te pogođenosti stavlja na stranu naroda i zauzima za njegovo oslobođenje.

Marija je prema hvalospjevu Veliča žena koja nema otvorene uši samo za poruku odozgor, za Boga, već i uho otvoreno za krikove patnje podređenoga židovskoga naroda. Ona je žena poput svih velikih proroka u kojima se dvije vjernosti nerazdvojno povezuju: vjernost Bogu i vjernost potrebama naroda. Marija slavi Boga i istupa za narod, slavi Božje smilovanje i moli Boga da se pokaže i dokaže kao osloboditelj poniznih i gladnih.

Slika Marije kao ponizne djevice i majke posve usmjerene na Svetu Obitelj temelji se na pretpostavci o posebnosti ženske naravi i njoj prikladnih uloga. Marija koju susrećemo u Veliča nije, međutim, nježna, slaba žena, već žena koja je proročki uznemirena i koja iz te uznemirenosti moli Boga da zahvati u nepravedne društvene strukture i da ih promijeni. Marija pokazuje da njezin Bog nije idol koji bi ukrašavao hram ili kutove kuća, nije privatni Bog ograničen na osjećajni svijet žena i njihovih potreba, već Bog koji zahvaća u društvene strukture i mijenja ih, živi Bog čije je pravo ime pravednost, svetost i smilovanje prema onima koji su nepravedno potlačeni te da je ona kao žena iskusila takvoga Boga i da iz punine toga iskustva pjeva.

Marijin istup je snažan i zahtijeva promjenu svih struktura koje tlače čovjeka. Prema tradicionalnoj podjeli uloga ovakav Marijin istup više bi odgovarao muškarcu. Ipak, Marija je žena. Budući da takva Marija ne odgovara ideologiji o ženskosti, njezine se osobine proglašavaju muškima, a Veliča spiritualizira. Takvu potrebu, međutim, nije imao papa Pavao VI. koji u apostolskoj pobudnici Marialis cultus 37 ističe da Marija nije pasivno podložna žena s otuđenom religioznošću, nije Majka koja je sva ljubomorno zabrinuta samo za svog božanskoga Sina, već je jaka i moćna žena koja zaziva Božju pravednost prema onima koji tlače siromahe. U Mariji kakvu susrećemo u evanđeljima, prema Papinu mišljenju, može se prepoznati svatko tko želi u evanđeoskom duhu ići na ruku oslobodilačkim snagama koje leže u čovjeku i društvu. Pavao VI. ističe da Marija suvremenom čovjeku, muškarcu i ženi, pruža savršen model učenika Kristova: graditelja zemaljskoga grada, ali koji ujedno hiti prema nebeskom i vječnom gradu; borca za pravdu koji oslobađa potlačenoga.

Izvor:
Svjetlo riječi