Objavljeno:
03. 06. 2022. 09:00

U pitanju je malo, ali vrlo interesantno kraško polje u južnoj Hercegovini. Nalazi se nedaleko od Trebinja, a do polja se stiže kada se skrene s regionalnoga puta Bileća – Trebinje. Zemljopisno gledajući, polje se pruža dinarskim pravcem od sjeverozapada na jugoistok gotovo paralelno s Popovim poljem.

Dalibor Ballian

Ljubomirsko polje je od Popova polja odvojeno planinskim masivom Leotarom i Bjelasnicom s vrhom Motka (1396 m). Polje je veličine oko 12,5 km2. Dugo je oko 10 km, a široko između 500 i 1000 m. U polju nalazimo i jednu manju ponornicu, Londžu i lijevu pritoku rijeku Brovu koja izvire ispod Milnske gradine. Ponornica Londža izvire na istoimenom izvoru te prima Brovu kod Ukšića, te protječe preko cijeloga polja, da bi ponirala kod Ždrijelovića, gdje postoji i vodozahvat koji se koristi za napajanje stoke i zalijevanje okolnih polja. Kako je u pitanju kraško polje, tu su i brojni kraški fenomeni, u polju imamo ponore, a najpoznatija je Grabova jama. Također oko polja imamo i brojne vrtače posebno u zapadnom dijelu, kamene blokove i špilje te dolomitske pržine preko kojih se slijeva voda tijekom jačih padalina.

Polje u svom visinskom pogledu pripada dolinsko-brdskom pojasu, a polje je na nadmorskoj visini od 510 do 545 metara. U polju pak postoji pad nadmorske visine od jugoistoka prema sjeverozapadu. Klima je izmijenjeno mediteranska, više submediteranska zbog utjecaja Leotara i Bjelasnice. Iako ljeti vladaju visoke temperature koje sežu i do 40 °C, zime su znatno hladnije nego u obližnjem Trebinju te temperature često padnu i ispod –10 °C. Vegetacijsko razdoblje u polju traje oko 210 dana. Prosječna godišnja temperatura je oko 11 °C.

Padaline i hidrografija

Godišnji prosjek padalina u ovom je polju oko 1600 mm, ali u vegetacijskom razdoblju u prosjeku padne manje od 30 % godišnjih padalina. Kako je u pitanju kraško polje, a padaline su obično pljuskovitoga karaktera uz površinska i vertikalna otjecanja, jako je nepovoljno stanje s dostupnom vodom tijekom vegetacijskoga razdoblja. Zimi ima i krutih padalina, a snijeg dosegne i do 30 – 40 cm, ali se relativno kratko zadržava u polju, za razliku od vrhova okolnih planina.

U geološkom pogledu, polje je izgrađeno od vapnenaca i dolomita kredne i jurske starosti, a u polju nalazimo aluvijalnu ravan, s tercijarnim sedimentima i recentnim aluvijima. Uz rub polja javljaju se otoci kamena, obično zarasli u šikaru, što je posljedica eolskih erozija, ali prije svega djelovanja čovjeka. Također, na rubovima polja mogu se naći stijene breče, nastale drobljenjem i taloženjem vapnenca zbog djelovanja visokih i niskih temperatura. Kako je u pitanju kraško polje, ono obiluje i kraškim fenomenima, od ponora, suhih vodenih korita do pukotina u stijenama u kojima ponire voda.

Ponor rijeke Londže igra značajnu ulogu u dreniranju polja. Inače, kada su u pitanju izvorišta vode, poznato je da u polje dotječe dio voda koji se gubi u ponoru kod Ždrijelovića u sjeverozapadnom dijelu Ljubomirskoga polja te nakon podzemnoga toka od više kilometara ponovno se pojavljuje u Popovu polju. To je ujedno i osnovni dotok vode u polje, s obzirom na to da je njegov orografski sliv relativno mali. Oko polja imamo još nekoliko izvora, koji su ipak privremenoga karaktera, a javljaju se od jeseni do kasnoga proljeća. U samom polju usječeno je korito rijeke koje se za vrijeme obilnijih jesenskih kiša ispuni vodom, a kako ponor ima ograničeni kapacitet i ne može primiti svu vodu, polje se oko rijeke ponekad djelomično plavi, i to od studenoga do svibnja, s plavnom površinom od oko 1,5 km2.

Biljni i životinjski svijet

Fauna Ljubomirskoga polja raznolika je i brojna. Od ihtiofaune treba napomenuti da se u rijeci Brovi mogu naći gatačke gaovice, koje u nepovoljnom dijelu godine preživljavaju u podzemnim tokovima. Ornitofauna nije brojna te je u polju registrirano samo 7 vrsta ptica. Kada su u pitanju zvijeri, oko polja se mogu susresti vukovi koji su stalni stanovnici planina, kao i čagljevi i lisice. Na rubu polja nalazimo i jazavce kao i lasice. U šikarama oko polja mogu se naći divlje svinje koje su redovito posjetitelji ovoga slabo naseljenoga polja.

Flora je također bogata, te nalazimo preko 60 vrsta raznoga bilja. Kada je flora u pitanju, u polju je registriran i poljski jasen, ali su hrast medunac i cer glavne vrste koje čine lijepe lugove u polju i oko polja. U nešto ocjeditijim dijelovima polja postoje i prateće grmaste vrste kao što su grabovi, crni jasen, orlovi nokti i slično. Rubovi polja imaju oskudnu šumsku vegetaciju koja je tijekom povijesti devastirana sječama i paljenjem, kao i ekstenzivnim kozarenjem, kada se kresao lisnik iz okolnih šuma. Pravu rijetkost okolne vegetacije čine bodljikavi bademi.

Polje se djelomično obrađuje te se proizvode planinske žitarice, kao i krumpir. Ipak, većina polja služi za ispašu stoke ili za košenje. Samo polje jako je dobro očuvano jer nema utjecaja industrije, kao ni većih količina smeća jer je u malim seoskim sredinama sve manje stanovništva koje se već desetljećima iseljava iz toga područja.


Bogata povijest polja

Povijesno gledajući, Ljubomirsko polje s okolicom bilo je značajno jer je kroz polje vodio rimski put za Epidaur (današnji Cavtat) – Narona (Vid kod Metkovića). Kod Ukšića je pak bila cestovna stanica „Ad Zizio”.

U okolici polja danas se nalaze i tumuli, od kojih su četiri prema mjestu Mosko otkopani oko 1892. godine, a nalazi se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Tumuli se jedva naziru na površini. Na njima raste drveće, šiblje i grmlje. Od jednoga tumula ostao je samo donji kameni vijenac. Tumuli su promjera od 9 do 12 m, a visoki su oko 0,5 do 2 m.

U tumulima se nalazilo više grobnih mjesta, a u svakom grobu je sahranjen po jedan pokojnik. Grobne kamene konstrukcije međusobno su iste. Mnogi elementi forme i ukrasa iz tumula pripadaju glasinačkoj kulturi koja kulminira u razdoblju od 7. do 5. stoljeća prije Krista, što ukazuje na sustavnu komunikaciju između tadašnjih naseobina na našim prostorima.

Izvor:
Svjetlo riječi