Objavljeno:
19. 08. 2020. 15:00

Eksplozija u Bejrutu povećava patnju koju trpi zemlja s najvećim brojem kršćanskog stanovništva na Bliskom Istoku.

Eksplozija koja se dogodila u Bejrutu 4. kolovoza bila je događaj apokaliptičkih razmjera. Već opustošena ekonomskom nestabilnošću, političkom korupcijom i pandemijom, ova eksplozija i njezine posljedice dodatno pridonose patnji koju je na Bliskom Istoku pretrpjela zemlja s najvećim brojem kršćanskoga stanovništva. Kako se Poljska nazivala Kristom Europe zbog svega što je pretrpjela, tako bi se i Libanon mogao smatrati Kristom Bliskoga Istoka zbog agonije koju proživljava.

Otac Michel Rouhana, svećenik iz maronitskoga reda, rođen je u većinski kršćanskom libanonskom gradu Beit Mery s pogledom na Bejrut. Svoj rodni kraj opisuje kao mjesto susreta i druženja između Druza, grčko-pravoslavnih kršćana i maronita. Oca Rouhana i njegovu braću roditelji su poslali na školovanje u prvu francusku katoličku školu u Libanonu osnovanu 1880. godine. Da je maronitska crkva u potpunom zajedništvu s Rimom, činjenica je koju nedvojbeno potvrđuje Rouhanov univerzalni duh. Po završetku srednje škole odlično govori arapski, francuski i engleski jezik. Tijekom novicijata proučavao je sirijsko-aramejski jezik koji svakodnevno koristi. Kroz svećeničku formaciju naučio je talijanski. Magistrirao je na sveučilištu u Torontu, a potom doktorirao na sveučilištu u Libanonu.

Iako Libanon možda nije uvijek na pameti katolicima širom svijeta, važno je zapamtiti da je on dio Svete Zemlje i da ima svoju misiju. Godine 1989. papa sveti Ivan Pavao II. rekao je: „Libanon je više od zemlje. Libanon je poruka slobode i primjer pluralizma kako za Istok, tako i za Zapad.”

Papa Franjo je preko Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja poslao hitnu pomoć u iznosu od 250 tisuća eura za potrebe Crkve u Libanonu u teškim trenucima patnje nakon eksplozije. Pomoć je poslana preko Apostolske nuncijature u Bejrutu.

Istovremeno, kršćani u Bejrutu odupiru se skupinama koje pokušavaju profitirati na nedavnoj eksploziji nagovarajući ih da prodaju svoje nekretnine i otiđu. Međutim, kršćani žele ostati jer su tu, kako kažu, njihovi korijeni i njihov ponos. Za organizaciju Pomoć Crkvi u potrebi, voditelj Maronitske patrijarhalne komisije za mlade, mons. Bou-Hadir izvijestio je kako su kršćanske četvrti najviše stradale u eksploziji, te da tijekom zadnjih nekoliko dana crkveni dužnosnici daju sve od sebe kako bi zaustavili „grabitelje” zemlje i donijeli zakon koji će spriječiti vjernike da prodaju svoje nekretnine i zemljište.

Izvor:
Svjetlo riječi