Objavljeno:
03. 04. 2021. 09:15
Slika Jean-Françoisa Milleta na kojoj vjernici prekidaju posao u polju i mole Anđeo Gospodnji u podne.
Slika Jean-Françoisa Milleta na kojoj vjernici prekidaju posao u polju i mole Anđeo Gospodnji u podne.

Kad bi se sunoćavalo

Zazvonilo bi Zdravo Marijo

A dica bi se još igrala

 Prid  kućom, ili na oboru bi skakala.

Baba bi na molitvu zvala:

Ajte svi u kuću, mrak je

Triba  molit Boga

I Gospu pozdravljat.

Pritvarala bi se da je stroga.

Unda bi nam, opet, lipo besidila:

Ajde, moj sinko, ne budnite mimo svit

Boga na pomoć i ničeg se ne plašite

Ajte, od skake se odmorite

Kirijali ste cili dan.

Ko ti je smijo babi reć neću.

Sila bi na drvenu stolicu s naslonjačem

I čekala da se svi okupimo.

Očinaši joj u ruci.

Unda, kad dica posidaju,

Mater namiri živo i pomuze kravu

Nema mrdanja, ni poteglji – ni povuci.

Kad je rič o molitvi, baba je uvik u pravu.

Sklopi ruke i prati molitvu,

Anđeo Gospodnji navistijo Mariji

I ona je začela po Duvu Svetom… baba naprid moli.

Ako te neko, iza leđa šćine da ne drimaš, ne smiš vrisnit.

I tako svaku večer, Rič bi Tilom postajala

Kako bi se nastanila među nama.

Uvik se siti, rekla bi; Bog te voli.

Potlen bi večerali.

Priko molitve Bog je uliva milost

U naše duše,

A blagosov i berićet u naša tila.

Ah, ta zvona

Njiov zvon

Potakne na molitvu.

Tajna križnog puta

Utisnuta undan, u ditinjstvu

Još grije, omekša i ozari dušu

I dotakne njezine najdublje dubine

Da je vine u visine.

Miljenka Koštro

Izvor:
Svjetlo riječi