Objavljeno:
07. 07. 2020. 11:00

Ovaj je psiholog tri godine živio u koncentracijskim logorima, a humor je za njega bio najbolji protuotrov protiv patnje. Tako je izbjegao i holokaust.

Smijanje doista ima korisne osobine koje mnogi ignoriraju. Smijeh doprinosi lakšem podnošenju patnje i uznemirenosti te osobu čini spokojnijom. Psiholog Victor Frankl je humor koristio kao sredstvo u borbi protiv depresije u nacističkim koncentracijskim logorima.

Ako se previše smijemo, smatraju li nas budalama?

Koliko smo samo puta čuli da je netko osobu koja se previše smije okarakterizirao kao „ludu”? Koliko smo samo puta zaustavili smijeh samo zato što smo smatrali da je to neprimjereno ili zato što nas je okolina prijekorno gledala? „Smijeh je jedan od najznačajnijih resursa ljudskoga bića, a sposobnost da budemo pozitivni i da to popratimo smijehom od velike je važnosti za naše zdravlje” objašnjava Paola Versari, psihoterapeutkinja i koordinatorica Udruženja logoterapije i egzistencijalne analize.

Sinonim za prazan i površan život

Umor od smijeha, naglašava ova psihoterapeutkinja, zasigurno odnosi napore, terete, a još od školskih dana svjesni smo kako humor pridonosi boljem društvenom raspoloženju. Smijeh je vrlo često i način pristupa praznom i površnom životu, izbjegavanju problema i načinima dolaska do željene sreće u našim životima. Ne kaže se tek tako da je smijeh najbolji lijek. Život treba shvatiti ozbiljno, ali pozitivno i s osmijehom jer se s njim patnje lakše podnose, a sreća bude potpunija, nekako zaokružena.

Škola humora

Smijati se, ili bolje rečeno, znati „činiti” humor, u stvarnosti je vrlo ozbiljna stvar koju nažalost danas rijetki uče. Zapravo, humor se može naučiti, a to bi značilo imati kognitivni i egzistencijalni stav prema životu.

Smijeh, odnosno humor, je pogled na život i ono što nam se događa. To je kristalno jasan pogled koji nam omogućuje vidjeti dalje od ljudske bijede  i ograničenosti. Humor je zalet koji omogućuje visoke i daleke životne letove.

„Smijemo se patnji, a zapravo humor vrlo često nastaje upravo kroz patnju. To ne znači da on uklanja naše boli, nego nam omogućava da se jasnijim pogledom s njima suočimo, da budemo sposobni makar na trenutak odmaknuti se od stanja uma koje bi za nas moglo biti rizično.

Vitkor Frankl je tri godine bio zarobljen u koncentracijskom logoru, a cijelo je to vrijeme ponavljao kako humor može otvoriti čak i horizont čovjekove prave slobode. Napisao je: „Čovjek nikada ne može biti oslobođen uvjeta, ali je slobodan zauzeti stav prema stanju u kojemu se trenutno nalazi. Na taj način se možete uznemiriti, ali otvorenim pogledom humora pronalazeći nova značenja i smisao za patnju.”

Smijeh svetaca

Ovo bi se moglo činiti čudnim i nevjerojatnim, ali čak su i sveci često koristili ironiju kao privilegirani način borbe protiv narcističkih sklonosti koje vrebaju ljudsku dušu. Sveti Filip Neri bio je firentinski svetac koji je živio u Rimu, a poznat je kao svetac radosti. On je samoironiju koristio kao oblik ponižavanja i nametao je šaljive pokore kako bi izbjegao zamku samopouzdanja.

Putovanje unutar sebe

Frankl je držao da čovjek svoje ispunjenje nalazi izlaskom iz sebe, davanjem sebe nekome. Kao što je rekao Ionesco: „Tamo gdje nema humora, nema ni čovječanstva. Tamo gdje nema humora – te slobode i odvojenosti od nas samih, tamo je koncentracijski logor.”

Humor je karta koja često pomogne doći od besmisla do smisla.

Izvor:
Svjetlo riječi