Objavljeno:
16. 02. 2021. 09:30
s. Jelena Antolović

Posljednja dva desetljeća kod djece se uočava sve više govornih teškoća. Stručni timovi u školama i vrtićima upozoravaju da broj djece kojima je govor nedovoljno razvijen za njihovu dob raste iz godine u godinu. Međutim, u svakodnevnici puno puta čujemo kako su danas predškolska djeca pravi mali intelektualci pogotovo ako susretnemo dijete koje nas zadivi bogatim rječnikom, izražajnim govorom i vještinom komuniciranja koju nemaju mnogi odrasli ljudi.

Mi koji radimo s djecom u vrtićima i školama uviđamo da ovakve djece u skupini (oko 25 djece) imamo tek 4 – 5, dok djece s nedovoljno razvijenim govorom za njihovu dob imamo za jedno ili dvoje više od ovoga broja. Danas u prosjeku svako četvrto predškolsko dijete ima nedovoljno razvijen, nejasan i loš govor za svoju dob. Radi se o djeci koja nemaju problem s govornim aparatom niti razvojnih teškoća koje bi ometale redoviti razvoj govora. Tko je krivac ovome i tko o tome treba više povesti računa? Vrtići, roditelji, mediji? Sigurno svi pomalo. U vrtićima se posljednjih nekoliko godina napušta koncepcija rada gdje je svakodnevni ritual skupine da jednom dnevno (najčešće nakon doručka) odgojiteljica okuplja djecu ukrug na zajedničko druženje i razgovor. Ovakav susret počinje se pozdravljanjem, provjeravanjem tko je došao, a koga nema, razmjenom iskustava što su doživjeli na putu do vrtića te dogovorom što će se raditi taj dan i slično. Kako novije pedagoške koncepcije predlažu da se u školama i vrtićima manje radi frontalno (učitelj stoji pred djecom i predaje im, prenosi znanje) te da se daje prednost iskustvenom dječjem učenju (uči iz iskustva dok se susreće s pojavama u okolini po vlastitom čuvstvu) tako se dosta napustio ovaj način rada iako ima svoju veliku vrijednost pogotovo u razvoju govora kod djece. Svakodnevnim zajedničkim druženjem u krugu (kao samo jedan od rituala koji ne mora trajati više od 10 – 15 min) djeca uče mnoge vještine: komunicirati u skupini, kvalitetno izraziti svoje mišljenje, osjećaju se primijećena, slušana i prihvaćena, uče uvažavati druge i njihovo mišljenje, razvijaju empatiju za probleme i osjećaje drugih, uče čekati na red da govore i slično.

Napuštajući ovu rutinu, ostavljajući pri tom ovakvo okupljane samo povremeno, djeca svoj govor u vrtiću najvećim dijelom razvijaju u razgovoru s vršnjacima što ima svoje dobre strane, ali i manjkavosti. Na ovaj način (jer su i skupine prevelike) najviše će razgovarati s odgojiteljem i od toga profitirati dijete koje mu se često obraća.

Djeca doma su uglavnom u malim obiteljima. Moderna mlada obitelj, svakodnevno, nakon vrtića, škole, posla ne komunicira puno. Dosta je svim ukućanima za taj dan i ljudi, i buke i strke. Djeca su tada uz medije i tehnološke uređaje. Putem medija i igrica djeca su, istina, izložena mnoštvu riječi razgovora, priča i podataka. Ali, za razvoj govora djetetu treba sugovornik koji će ga aktivirati, motivirati, pa i provocirati te ohrabrivati da vježba vještinu kojom će ne samo pravilo izgovarati sve glasove nego i vježbati vještinu govora u kojem će se dobro snalaziti među ljudima, biti sposobno izraziti i braniti svoje mišljenje potkrijepljeno argumentima ne zanemarujući pri tom stavove drugih koje treba biti sposobno čuti i uzeti u obzir. Ne čudi li onda što nam djeca govore sve lošije? Čini se da svi nude puno, a u stvarnosti svi ih pomalo zakidaju. Rezultati sve lošijega govora djece pokazuju da na ovome moramo poraditi.

Predlažem nekoliko igara riječima koje možete igrati sa svojom predškolskom i djecom mlađega školskoga uzrasta. Svaku večer pred spavanje pročitajte ili ispričajte svome predškolcu priču. Vjerujem da ćete se uz ove primjere prisjetiti i nekih drugih igara koje ste nekad igrali u svojim obiteljima ili školi pa ih iskoristiti u druženju sa svojim mališanima možda i u druženjima s prijateljima. Igrajte se, smijte se, učite, uživajte!

 

  • Ja kažem nečujno, ti kažeš glasno (+ 4 god.)

Odrasli nečujno izgovori riječ, a dijete pogađa što je rekao čitajući s usana. Upozorenje! Riječ treba izgovoriti što prirodnije, kao u normalnom razgovoru.

  • Slušaj i otkrij neobično (+ 4 god.)

Odrasli izgovara rečenice neobičnoga, izokrenutoga ili netočnoga sadržaja koje su zato djeci smiješne. Djeca slušaju i pokušavaju točno reći. Primjer: Cesta vozi autom. Glava je na kosi. Cvijet leti oko pčele. Ili: Riba mijauče. Pas cvrkuće. Kiša sja. Sunce lije.

  • Kaži suprotno (+ 3 god.)

Igrajte tako da dobacite loptu djetetu koje treba reći riječ koja označava suprotnost od one koju ste izgovorili. Primjer: kaži suprotno od dan, veliko, oštro, široko, vruće... Ili: težak slon, uredna soba, dugačka kosa, sunčan dan...

  • Što će raditi ovaj fant (+ 4 god.; rado je igraju i odraslih svih dobi)

Svi igrači izaberu po jedan mali predmet koji ga predstavlja (fant – fantastičan predmet) i stave u vrećicu. Voditelj igre uzima jedan fant iz vrećice i drži ga u ruci (ili iza leđa važno da igrače ne vide o čijem se predmetu radi) te pita: Što će raditi ovaj fant? Zatim igrači zadaju zadatak koji treba izvršiti onaj čiji je fant. Zadaci, naravno, moraju biti primjereni dobi djece koja su u igri.

  • Priča iz vrećice (+ 5 god.)

U vrećicu stavimo različite predmete (kamenčić, lutkicu, autić, ključ i druge male predmete i igračke). Započinjemo priču: Jednoga dana djevojčica/dječak je krenuo/la šetati šumom. (Pružamo djetetu vrećicu iz koje treba izvući jedan predmet i nastaviti priču da taj predmet bude uključen). Na primjer: izvuče medu i nastavi priču: Susretne medu...

  • Riječi spavaju u našoj glavi (+ 5 god.)

Kažemo djetetu kako ćemo provjeriti koje riječi spavaju u našoj glavi. Protresemo glavu, a zatim skupimo riječi koje su iz nje ispale. Na primjer: Protresimo glavu i neka ispadnu riječi koje volimo: čokolada, mama, sladoled... Ili: riječi koje stanuju u kuhinji, riječi raznih boja, ljutite riječi, ljetne riječi, šumske riječi...

  • Luda pitanja i ludi odgovori (+ 8 god.)

Potreban nam je papir većega formata. Igrači sjednu ukrug. Na vrh papira prvi igrač napiše jedno pitanje te presavije papir da pokrije napisano, sljedeći igrač piše odgovor na pitanje (naravno ne znajući koje je pitanje). Sljedeći igrač piše opet pitanje koje jednako pokrije previjajući papir, a igrač do njega piše odgovor itd. Na kraju se razmota papir i čitaju pitanja i odgovori.

Izvor:
Svjetlo riječi