Objavljeno:
04. 08. 2018. 09:00

Danas u Argentini živi oko 450 tisuća ljudi hrvatskih korijena. O počecima tamošnjega hrvatskog dušobrižništva, o današnjim aktivnostima ponosnih argentinskih Hrvata, s naglaskom na njihovu glavnome gradu, piše novinarka Ljilja Vlaho, rođena Argentinka.

Piše: Ljilja Vlaho

Prije 88 godina hrvatski franjevci Provincije sv. Jeronima ušli su prvi put u naše živote i ostali zauvijek. Uvijek su se kretali u najvećoj anonimnosti čineći dobro, dajući sve od sebe, a još i danas mnogo ljudi jedva nešto zna o njihovim životima.

Početak ove povijesti seže u 1929. godinu. Fra Leonard Rusković i fra Blaž Štefanić bili su prvi franjevci Hrvati koji su došli u argentinsku zemlju. Prošlo je više od desetljeća dok nisu su došli drugi svećenici. Došao je Drugi svjetski rat i okolnosti su učinile da su svećenici franjevci proširili svoje svećeničke uloge i transformirali se u radnike tražeći način kako bi se ekonomski uzdržavali, ali i kako bi uzdržavali druge hrvatske iseljenike koji nisu uspijevali izići iz siromaštva. Bili su također i građevinari: pomagali su graditi kuće ili jednostavne sobe za mnoge iseljenike koji su dolazili. Bili su i psiholozi za one koji su trebali nekoga da ih sasluša kako bi se osjećali emocionalno olakšani. Bili su roditelji onima koji su ostali siročad i koji su bili sami u zemlji koja im je bila strana.

Popis je dug, ali vrijedi spomenuti one koji su na neki način bili hrvatski „veleposlanici” u ovim zemljama, kada matična zemlja nije imala osnovnu garanciju za život: neovisnost i slobodu. To su: fra Leonard Rusković, fra Blaž Štefanić, fra Rafo Capurso, fra Gabrijel Arko, fra Stjepan Rade, fra Lino Pedišić, fra Bonifacije Perović, fra Vlaho Margaretić, fra Paško Andrić, fra Urban Štefanić, fra Stjepan Gregov, fra Marijan Zlovečera, fra Job Mikulić, fra Aleksandar Longin, fra Jordan Ostojić, fra Berislav Ostojić, fra Matija Matošević, fra Ilija Kozina, fra Ivan Gavran i fra Josip Peranić. Ovi svećenici imali su ključnu ulogu u organizaciji Hrvatske zajednice u Argentini: njihova okupljanja, grupe, kulturna i vjerska kretanja i hrvatske škole. Oni su imali nezamjenjivu ulogu u misiji održavanja zajedništva hrvatskih iseljenika kao ljudskoga društva. Dokazi su vidljivi: najaktivnije grupe u našoj zemlji upravo se još i danas nalaze oko hrvatskih crkava u Argentini.

Veličina djela ovih Božjih ljudi ne spominje se gotovo ni u jednoj knjizi. Ono što su ostavili iza sebe i sve što su žrtvovali kao pastiri za svoju zajednicu nije zabilježeno ni u jednoj od knjiga, iako su njihovi životi vrijedni snimanja filmova.

Dobrota nema granica

Tijekom Drugoga svjetskog rata jedan od naših svećenika je pobjegao pred komunistima na splavi, ploveći Jadranskim morem zajedno s nekoliko prijatelja i noseći sa sobom samo nekoliko pogača kruha koje su trebale utažiti glad svima. Tijekom brojnih dana putovanja morem, stabilnost splavi ugrozilo je više oluja. Taj mladi svećenik je obećao sagraditi kapelicu u čast Blaženoj Djevici Mariji ako dođu živi do obale. Danas se ta kapelica nalazi u San Blasu, 1000 kilometara južno od Buenos Airesa.

Drugi svećenik je bio zatvorenik u Hrvatskoj tijekom istoga razdoblja, kažnjen zbog svojih kršćanskih ideala, zatvoren na jednom od mjesta koje su posebno pripremili komunisti i predodređenim za fizičku kaznu. Bila je to mala ćelija u kojoj zatvorenik nije mogao ni stajati niti sjesti. Tamo je mjesecima trpio torture i zlostavljanja. Do zadnjega dana svoga života trpio je posljedice toga nehumanog razdoblja koje je jedva preživio.

Danas fra Josip Peranić ima poziv duhovnoga voditelja Hrvata u Argentini. Rođen je na otoku Pagu, a u Argentinu je došao1984. godine. U početku nije bio posvećen isključivo zajednici Hrvata u Argentini. Živio je u jednom marginalnom kvartu u okolici Buenos Airesa koji se zove Fuerte Apache, u koji se ni policija ne usuđuje ući. Tamo je radio i pomagao potrebitima, siromašnima i onima na margini društva. Pred njim se nalaze brojni izazovi za našu hrvatsku zajednicu koje je donijelo novo stoljeće, a koji su uvjetovani internacionalnim kontekstom i situacijama, kako u Argentini tako i u Hrvatskoj. Njegova dobrota i darežljivost nemaju granica, rijetke su u današnjem vremenu, a djeca, mladi i odrasli, pripadnici hrvatskih grupa u Argentini, živjet će u zahvalnosti prema njemu.

Središte kulture i okupljanja

Provinciji sv. Jeronima danas pripadaju dvije hrvatske crkve u Argentini: crkva sv. Nikole Tavelića smještena u središnjem dijelu grada i crkva sv. Leopolda Mandića smještena u zapadnom dijelu Buenos Airesa. U obje crkve redovito se slavi sveta misa. Također, postoji jedna velika zajednica Hrvata smještena u kvartu Dock Sud, na jugu grada, čije se aktivnosti provode u školi časnih sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba. Hrvati u Buenos Airesu ponekad putuju sat i više vremena kako bi došli do crkvi i hrvatskih centara i kako bi mogli sudjelovati u različitim aktivnostima. Fra Josip ne vrši samo obrede krštenja, vjenčanja i sprovoda za članove hrvatskih zajednica u Buenos Airesu nego povremeno putuje i slavi svete sakramente u udaljenim mjestima kao što su: Bahia de San Blas, Cordoba, Rosario, Patagonija i Urugvaj.

U katoličkoj misiji sv. Nikole Tavelića djeluje i Škola za hrvatski jezik u kojoj se nastava za djecu održava subotom, a za odrasle od ponedjeljka do četvrtka. Ova katolička misija također je i središte Društva hrvatskih katoličkih sveučilištaraca i srednjoškolaca u Argentini koji imaju tamburaški sastav i grupu za hrvatske folklorne plesove. Ženska klapa Valovi i muška klapa BA također imaju susrete u prostorijama Centra.

Zajedno s fra Josipom povremeno surađuje i fra Jordan Ostojić koji se rodio u Austriji kao dijete izbjeglica i došao u Argentinu krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća. Fra Jordan vodi argentinsku školu koja se zove Cardenal Stepinac (Kardinal Stepinac), čiji su učenici Argentinci. Škola je smještena u okolici Buenos Airesa i fra Jordan u tom centru razvija posebnu pastoralnu zadaću. Njegov preminuli brat fra Berislav Ostojić bio je ispovjednik sadašnjega pape Franje dok još nije bio Pontifex Maximus, najveći Mostograditelj. Povremeno surađuje i o. Dinko Krpan, biskupijski svećenik i profesor povijesti Crkve istočnoga obreda. Rođen je u Petrinji i došao u Argentinu krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća.

Svi smo zahvalni za svećenike franjevce Provincije sv. Jeronima koji su ostavili svoje živote u našoj zemlji. Ako Bog da, ostat će s nama puno vremena, kako oni tako i oni koji će doći u budućnosti, kako bi bili uzori našoj djeci, unucima i sljedećim generacijama ponosnih potomaka Hrvata koji obitavaju u blagoslovljenoj zemlji zvanoj Argentina.

Izvor:
Svjetlo riječi