Objavljeno:
29. 05. 2018. 13:15

U samostanskim vrtovima srednjega vijeka, cvijeće i raznovrsno bilje nisu uzgajani samo zbog svojih ljekovitih svojstava. Oni su bili jednako cijenjeni zbog svoje ljepote, mirisa i duhovnoga simbolizma.

Srednjovjekovni kršćanski simbolizam uzdiže ruže kao simbol patnje i mučeništva. Walafrid Strabo, benediktinac iz 9. stoljeća koji je opisivao iscjeliteljska svojstva cvijeća, napisao je jednom prilikom kako bijeli ljiljani zacjeljuju rane od zmijskog ugriza, ali prije svega predstavljaju djevičanstvo i čistoću. Zajedno s ljubičicama i kolumbinama, sve ove vrste cvijeća namijenjene su ukrašavanju oltara.

Različita svojstva vegetacije savršeno odgovaraju vjerskim simbolima koji otkrivaju koliko je ustvari botanika povezana s religijom. Ona odražava neobičan srednjovjekovni svjetonazor koji stavlja Boga u središte. Priroda nije čisto materijalni svijet; ona također ima duhovnu dimenziju.

Otkrijte cvijeće redovničkih vrtova i njihovu simboličku ljepotu:

Crvena ruža – mučeništvo i strast

U davna vremena ruža je bila cvijet pjesnika i simbol ljubavi. Ipak, crveni grimiz također ukazuje na bol i patnju. U 4. stoljeću sveti Ambrozije učinio ju je simbolom Kristove muke, pa tako crvena ruža postaje znakom mučenika.

Bijela ruža – simbol je Blažene Djevice Marije


Sveti Bernard od Clairvauxa povezao je ružu s Djevicom. U djelu Sermo Beata Maria on piše: „Marija je bijela od nevinosti, crvena od ljubavi, bijela po tijelu, crvena po duhu.” U Zlatnoj Legendi, najpoznatijoj hagiografskoj zbirci srednjega vijeka, autor nadbiskup Genove Jacobus de Voragine povezuje ružu s Uznesenjem, opisujući da je grob Djevice prekriven ružama dok je Isus uzdiže na nebo.

Kolumbina – golubica Duha Svetoga (lat. columbe)

Ovaj cvijet s pet latica uspoređuje se s pet golubova, pa stoga i naziv kolumbina ili „golubica Duha Svetoga”. Ona simbolizira božansku ljubav i darove Duha Svetoga. Drugo ime za kolumbinu, na engleskom jeziku je „Gospine papuče”. Na francuskom jeziku cvijet je poznat kao „Gospine rukavice”.

Ljubičica – skromnost i poslušnost


Ljubičica utjelovljuje skromnost, poniznost i poslušnost – najvažnije monaške vrline. To je također simbol Djevice Marije, ponizne i skromne Majke Božje. Sa svojih pet latica, ovaj cvijet također predočuje Kristovu muku – Njegovih pet rana. Njegove tri boje podsjećaju na Trojstvo.

Iris – Nebesko kraljevstvo


Tri latice ovoga cvijeta predstavljaju Trojstvo; njegov korijen, kraljevsku palicu (žezlo). Iris je povezan s Kristom, Kraljem nebeskim. To je također jedan od simbola Djevice Marije.

Miloduh ili izop – poniznost koja čisti grešnike


Ovaj cvijet raste u mediteranskim krajevima. Poznat je po svojim ljekovitim svojstvima, ukusu i dekorativnim osobinama. Spužva natopljena tekućim octom koja je bila ponuđena raspetom Isusu bila je podignuta na grani izopa.

Jagoda – nevinost i poniznost

Skrivajući se u travi, jagoda simbolizira poniznost i dobra djela u skrovitosti. Njezin bijeli cvijet utjelovljuje čistoću; trodjelni listovi Trojstvo, a crveni plodovi Muku. Povezana je s Uskrsnućem jer raste u proljeće.

Čičak – vrlina


Ovaj cvijet, simbol neobrađenoga zemljišta, a u najširem smislu djevičanstva, slika je vrline zaštićene svojim bodljama. Prema legendi, Djevica Marija skrivala se od Herodovih vojnika u šumarku s djetićem Isusom. Na mjestu gdje ga je dojila, kapljice njezinoga mlijeka padale su na lišće čička čineći ga bijelim.

Anđelika – biljka anđela


Anđelika se također naziva i „korijen Duha Svetoga” ili „anđeoska trava” ili „arhanđeoska biljka”. Dobila je ime po svome slatkom mirisu, ali i biblijskoj legendi prema kojoj je sveti Rafael, Arkanđeo iscjeljenja, otkrivao ljudima korisne i izuzetne vrline.

Izvor:
Svjetlo riječi / Aleteia