Objavljeno:
18. 12. 2020. 10:15
Piše: fra Josip Ikić

Kao kršćani pozvani smo na svetost. Svetost se postiže duhovnom borbom protiv đavla, svijeta i tijela. Osim demonskih kušnji i napasti (usp. Ef 6,10-17), tu su i napasti svijeta

Bog je stvorio ovaj naš svijet. Zato je svijet po sebi dobar. Ali zbog istočnoga grijeha u svijet ulaze nered i zlo, patnja i smrt. Tako svijet dolazi pod vlast Zloga. Bog se utjelovljuje u Kristu da spasi palu ljudsku narav i ponovno uspostavi svoje kraljevstvo u našemu svijetu. Isus je svojom smrću i uskrsnućem svladao kneza ovoga svijeta. On nam šalje Duha da nas brani od Zloga i jača u borbi protiv svijeta, odnosno svjetovnoga mentaliteta. U tom (moralnom) smislu, svijet je napast i kušnja za vjernike. Zato nam sv. Ivan poručuje: „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve” (1 Iv 2,15). Zbog naše grešne naravi skloni smo tražiti sreću u prolaznome svijetu umjesto u vječnome i dobrome Bogu. Tri nas svjetovne sile udaljuju od Boga i spasenja: požuda tijela, požuda očiju i oholost života ili oholost zbog imetka (usp. 1 Iv 2,16). Otac laži zaveo je naše praroditelje u Edenu da traže smisao svoga života u sebi i svijetu, a ne u zajedništvu s Bogom. Od tada ljudi, zatrovani demonskom ohološću, žele „postati kao bogovi” i padaju u grijeh, kršeći Božje zapovijedi. I danas nam Zli, koristeći se i masmedijima, stalno nudi „zabranjeno voće” koje izgleda dobro za jelo, zamamljivo za oči i poželjno za mudrost (usp. Post 3,6). Isus je prošao iste kušnje. Pobijedio je Zloga i svjetovne idole. Pokazao nam je kako se boriti protiv đavla i svijeta. Svjetovne napasti su zapravo tri idola, tri požude koje nas odvlače od Boga i prave sreće i blaženstva.

Požuda tijela potiče nas da tražimo smisao života u putenim (tjelesnim) užicima. Ovaj idol hedonizma šapuće nam da ćemo naći smisao života u komforu i uživanju u hrani, piću, spolnosti, zabavi. Što više popuštamo napasti neumjerenosti i lijenosti, to više postajemo robovi hedonizma – ovisnici o hrani, alkoholu, drogi, bludu, zabavi itd. Naravno, umjeren i dopušten užitak jest dobar jer nas potiče na zahvalnost Bogu i bližnjima.

Požuda očiju nagovara nas da svoju sigurnost tražimo u materijalnim stvarima, u onome što očima vidimo. Ovaj idol materijalizma šapuće nam da ćemo biti sretni i sigurni ako imamo dovoljno novca. Pohlepa za posjedom (srebroljublje) dovodi do svađa, zavisti, korupcije, kocke, pljačke, ugnjetavanja sirotinje, ratova itd. Svakako, novac sam po sebi nije loš, ali ljubav prema novcu udaljuje nas od Boga. Zato Isus kaže da ne možemo služiti i Bogu i bogatstvu (usp. Lk 16,13). Ispravno je služiti Bogu i bližnjemu služeći se bogatstvom.

Oholost života je najgora napast. Ovaj idol častohleplja i sebeljublja šapuće nam da ćemo biti sretni ako se izdignemo iznad drugih bogatstvom, znanjem, moću, čašću, vlašću itd. Ovaj zloduh dominacije dovodi nas do umišljenosti i duhovnoga sljepila. Duhovna i politička oholost potiče nas na prezir i mržnju prema drugima i drukčijima. Milijuni ljudi poginuli su zbog raznih ideologija totalitarizma i lažnoga humanizma. Današnji idoli i ideologije vode mnoge (zaslijepljene) ljude u duhovnu, moralnu i fizičku smrt. U ime (lažne) slobode i napretka ljudi lako izgube sebe i svoju dušu. Jedini lijek za to jest iskren povratak Bogu.

Zato budimo ponizni i mudri pa se oslonimo na Boga, a ne na svijet i njegov mentalitet. Litanije poniznosti, uz druge molitve, mogu nam pomoći u borbi protiv svjetovnoga duha.

Izvor:
Svjetlo riječi