Isus je ustanovio zajednicu svojih učenika. To je Crkva. Učenici su postupno uranjali u tajnu toga zajedništva. U potpunosti će to shvatiti tek po daru Duha Svetoga. Duhovski je dan u isto vrijeme i rođendan Crkve.
U toj zajednici Isus nastoji oblikovati svoje učenike. Način kako Isus razmišlja drugačiji je od njihovih naravnih planova i njihova mozganja. Vjerujemo da je u tom pogledu Isus iznad apostola i da bolje pozna tajnu ljudskog bića i isto tako Božje poslanje koje je usađeno u čovjeka. Zbog toga je češće dolazilo do napetosti među učenicima, pa čak i u donosu na Isusa.
U razmišljanju učenika često otkrivamo ono što je i kod nas prisutno. Volimo se uspoređivati s obzirom na kategorije i vrednote koje mi ljudi smatramo višima i boljima. U tom pogledu čovjek je često bio u zabludi. Neke zablude su već davno uklonjene razvitkom ljudske civilizacije. Tako je nekada čovjek bijele puti smatrao da je, zbog te sasvim nezaslužene okolnosti, on na višoj razini od čovjeka crne, žute ili crvene puti. Nekada, u vrijeme patrijarhalnih društvenih odnosa, cijenio se samo muški rod, a nauštrb ženskoga roda. Bilo je i obratnih stava, ali manje raširenih. Neki su ljudi smatrali da su na višoj razini od drugih naroda zbog svoje pripadnosti stanovitoj naciji. Tragično je kada se u takvom mentalitetu osnivaju države i društveni sustavi.
Još smo i danas, nažalost, često ponižavani zbog svoje zemljopisne, balkanske blizine. Postoji neki europski mentalitet koji odozgo, s nekoga tobože višega položaja, smatra da može i nama i drugima krojiti sudbinu, dijeliti lekcije. Postoji opasnost da se i u naš hrvatski mentalitet uvuče stanovito podcjenjivanje drugih.
Isus ne misli tako. I ljudi se mijenjaju, ali vrlo sporo. Isus želi osloboditi čovjeka od toga neprestanog nastojanja da se u odnosu na druge smatra višim, većim. Isus želi da u svakog od nas uđe evanđeoski mentalitet malenosti. Sve što jesmo, sve što imamo, narod u kojem smo rođeni, kulturu koju smo baštinili, opterećenosti koje osjećamo, roditelji koji su nas donijeli na svijet… sve to ne ovisi o nama i Isus želi da u svemu tome otkrijemo tajne Boga koji nas je obdario životom. Sve što jesmo Božji je dar. Htjeli bismo vjerovati da su ti naši darovi veći, da su drugi lišeni tih darova. To je ljudsko gledanje. Bog je sigurno sve, svako stvorenje, a osobito svakoga čovjeka, stvorio kao jedinstveno biće i u tom je pogledu Bog uvijek savršen. On ništa ne stvara nesavršeno, polovično.
Kada nas Isus poziva na malenost i kada kori apostole što bi htjeli znati koji je od njih veći, onda je to zato što on hoće da otkrijemo da smo svi obdareni životom i životnim darovima po tajni Boga ljubavi i da je pred Bogom svatko jednako dragocjen i vrijedan. Otkrivat ćemo taj najdublji temelj svoje obdarenosti tek onda kad budemo dovoljno maleni da to isto otkrivamo i prepoznamo u bližnjima i da se tome radujemo.
