Objavljeno:
22. 10. 2021. 14:45

Nakon blaženstva koje se odnosilo na one koji su siromašni u duhu kao priznanja i prihvaćanja potpune ovisnosti o Bogu, nakon drugoga blaženstva koje se odnosilo na ožalošćene koje je uključivalo duboku ranjivost odnosa s Bogom i ljudima, nalazi se treće blaženstvo koje se odnosi na krotkost. Krotkost je prije pasivni nego aktivni stav koji više karakterizira ono što se ne treba činiti nego ono što se treba činiti.

fra Božo Lujić

U Isusovu Govoru na gori (Mt 5-7) na početku se nalazi osam Blaženstava. Treće od njih glasi: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“ (Mt 5,5). Inače u Lukinoj verziji Blaženstava ovo nedostaje. U Bezinu rukopisu, zatim u Vulgati ali i kod nekih otaca ovo blaženstvo dolazi odmah poslije prvoga što bi teološki možda bolje i odgovaralo budući da je u hebrejskom pojam „siromašan“ (‘ānāv) istovjetan grčkom pojmu „krotak“ (praeis). Pogledajmo najprije što znači biti krotak i tko su to krotki da im se obećaje baštinjenje zemlje kao životnog prostora.

Što je krotkost i tko su krotki?

Jedan od glavnih tekstova koji služe za ilustraciju i pružaju pomoć u konkretnom određivanju značenja pojma „krotak“ svakako je Ps 37 u kojem se nalazi doslovan izraz kao i blaženstvu: „krotki će baštiniti zemlju”. Psalam nosi mudrosna obilježja i govori o temi tipičnoj za ovu vrstu literature: o sudbini pravednika i bezbožnika. Za tu temu su u Ps 37 važni reci 1‑11, jer se u njima i nalazi onaj izričaj da će krotki baštiniti zemlju. Na početku Ps 37,1-11 nalaze se dvije zabrane: „Nemoj se žestiti na opake, nemoj zavidjeti pakosnicima”... Nakon toga slijede osam pozitivnih imperativa; na kraju se nalaze četiri zabrane koje se odnose na ono što se ne smije činiti spram zlih, dok pozitivni imperativi izriču ono što se mora činiti spram Boga. Iz ovakve strukture prvoga dijela Psalma može se uočiti da: pojam „krotak” uključuje ono što se mora izbjeći s obzirom na bezbožne i što bi se trebalo činiti s obzirom na Gospodina.

U Psalmu su krotki označeni kao oni koji se nalaze u konfliktnom stanju i što bi pri tomu trebali izbjegavati: „ne ljutiti se”, ne žestiti se” (čak tri puta!). Taj se zahtjev susreće na početku i na kraju ovoga dijela Psalma, iako je motivacija različita. Na početku se to motivira kratkotrajnošću prividnog uspjeha opakih, a na kraju se upozorava da se ne treba ljutiti na opake kako se ne bi počinilo zlo i kako se ono na taj način ne bi uvećalo. Iz toga proizlazi da je „krotak” onaj čovjek koji se ne vodi svojim emocijama nesnošljivosti i odvratnosti kad je suočen s opakima i njihovim uspjehom i koji tom prigodom izbjegava srdžbu i zavist.

S druge strane u Ps 37 „krotki” su uspoređeni s onima koji se uzdaju u Gospodina. Njihovo je ponašanje opisano s osam imperativa: uzdaj se u Gospodina; čini dobro; nastanjuj zemlju; traži radost u Gospodinu; prepusti Gospodinu putove svoje; uzdaj se u njega; smiri se pred Gospodinom i nadaj se u njega! Vidi se da su pozitivni imperativi brojniji od zabrana. Iz toga se pak smije zaključiti da samo čovjek koji je usmjeren prema Bogu može doista biti istinski krotak.

Krotkost se u biblijskim spisima određuje kao dar Duha Svetoga (Gal 5,22). Pavao navodi da su djela tijela suprotna krotkosti, a to su „neprijateljstva, svađa, ljubomornost, razdori, strančarenja, zavisti...” (Gal 5,20). Malo dalje Pavao ovoj kreposti daje pneumatski karakter: „...vi koji imate Duha, ispravljajte u duhu krotkosti” (Gal 6,1), dok u Kol 3,12 krotkost je vezana uz milosrđe i dobrotu a njezini su učinci jedinstvo i mir, a u 1 Kor 13,4 krotkost obilježava kao velikodušnost koja daje prostor i vrijeme bližnjemu; uvažava njegovu individualnost i osobnost i ne pokušava ga ispraviti prema svojim „uskim” idejama. Krotak čovjek velikim duhom (veliko‑dušnost) omogućava drugome da postoji onakav kakav jest. Sva druga ponašanja prouzrokuju otpore i podjele.

Pavao nadalje ukazuje na potrebu ovoga dara za korekciju braće. Naime, tuđa slabost može biti često razlogom vlastite umišljenosti. Zbog toga upozorenje na popravak može često značiti poniženje i gorčinu. Onaj koji je krotak svjestan je vlastite slabosti, ne osjeća se i ne prikazuje kao bolji i nadmoćniji naspram drugih i ispravlja drugoga kao brat brata.

Pojmom krotkost izražava se veoma važno ponašanje prema drugim ljudima. Krotkost uključuje u sebi vlast nad vlastitim emocijama i željama s punim poštovanjem osobe drugoga. Ona je osobito nužna u posebnim konfliktnim slučajevima kao što su: srdžba, ljutnja, zavist, jer u tim stanjima prijeti opasnost da se drugome učini nepravda. Za krotkost je veoma važno ono što se treba izbjegavati učiniti. Mirnoća, vladanje vlastitim osjećajima bitni su preduvjeti za pravedno i mudro djelovanje. Samo na toj osnovi moguće je upoznati Božju volju za pun odnos poštovanja prema bližnjemu.

Odatle možemo shvatiti da je jedna od osnovnih Isusovih značajki upravo krotkost („Ja sam krotka i ponizna srca.” Mt 11,29), jer je bio slobodan od potmulih poticaja koji su mogli potamnjeti njegovu spoznaju i iskriviti njegove stavove. Isus je bio potpuno miran, staložen i ozbiljan, otvoren za upoznavanje i prihvaćanje Božje volje i spreman na susretanje ljudi u punoj ljubavi. To je zapravo nutarnje raspoloženje koje se ne može u potpunosti postići ishitrenim ljudskim naporima.

Baštiniti zemlju

Krotkima se u navedenom Blaženstvu obećava baštinjenje zemlje. Što bi to trebalo značiti? Da bi se moglo pobliže odrediti značenje izričaja baštiniti zemlju, potrebno je istražiti koja se druga dobra odnose na samu činjenicu baštinjenja. Kod Mateja se tako baštine: život vječni (Mt 19,29) i kraljevstvo (Mt 25,34). Zapravo sudjelovanje u kraljevstvu nebeskom posreduje čovjeku život vječni. Oba ova dobra su eshatološke vrijednosti.

Druga dobra koja se baštine su: nepropadljivost (1 Kor 15,50), spasenje (Heb 1,14), obećanja (Heb 6,12), blagoslov (1 Pt 3,9), ova dobra (Otk 21,7). Izraz ova dobra (Otk 21,7) odnosi se na prethodnu viziju o novom Jeruzalemu (Otk 21,2‑4) kojom se navješćuje novo stvaranje: „Evo činim sve novo” (21,5). I ovdje se govori o primanju kao baštinjenju.

 Iz svega navedenoga čini se vjerojatnim da se u Mt 5,5 ne obećava krotkima neka zemlja ili komad zemlje. Isus nikada ne obećava ljudima zemaljska dobra i neke konkretne zemaljske užitke. Pa i Ps 37 ne zanima se za zemlju kao takvu nego za zemlju kao temelj i prostor života. Prema tomu mogli bismo reći da u ovom blaženstvu Bog obećava dati krotkima temelj i prostor za život vječni. Baštiniti može zapravo sin pa se iz toga smije zaključiti da će oni koji budu krotki biti u odnosu prema Bogu kao Otac i sinovi. Zemlja kao prostor života ne može biti osvojena silom nego se može primiti kao dar od Oca ili kao baština.

Biti krotak u današnjem svijetu

Nakon blaženstva koje se odnosilo na one koji su siromašni u duhu kao priznanja i prihvaćanja potpune ovisnosti o Bogu, nakon drugoga blaženstva koje se odnosilo na ožalošćene koje je uključivalo duboku ranjivost odnosa s Bogom i ljudima, nalazi se treće blaženstvo koje se odnosi na krotkost. Krotkost je prije pasivni nego aktivni stav koji više karakterizira ono što se ne treba činiti nego ono što se treba činiti.

Prema tomu, krotak je miran i vedar čovjek koji se trudi oko mirna suživota s drugima. Krotak čovjek ne dopušta da ga zahvate vlastite emocije, nego njima vlada, prihvaćajući u smirenosti volju Božju; pun je poštovanja i ljubavi prema bližnjemu. Krotkost je opći i temeljni stav koji bi morao u potpunosti odrediti ponašanje prema bližnjemu.

Baštinjenje zemlje uključuje element posjedovanja sigurnog Očeva života. Baštinjenje zemlje temelji se na Očevoj odluci o toj baštini kao temelju i prostoru za život. Srdžba i druge oprečne emocije protiv bližnjega javljaju se često kao osjećaji oštećenosti, ugroženosti bilo u osobnom životu bilo u priznavanju vlastitoga identiteta. Sve to biva dokinuto dimenzijom krotkosti.

Jedva da je i potrebno isticati koliko je ovaj stav krotkosti potreban u današnjem svijetu i u međuljudskim odnosima na svim razinama. Osloboditi svoje odnose i stavove osobnih animoziteta i pristupati drugome s otvorenošću i velikodušnošću – a što je to drugo nego Božje kraljevstvo koje se ostvaruje na zemlji?

Izvor:
Svjetlo riječi