Objavljeno:
03. 05. 2020. 15:15

Prije mnogo stoljeća u plodnoj dolini izrastao je nadaleko čuveni grad. Njegovi stanovnici bijahu odlučni i marljivi ljudi pa je grad brzo uznapredovao.

Hodočasnici su ga zapažali izdaleka i divili se blještavilu njegova mramora i pozlaćene bronce. Bijaše to sretan grad u kojemu su svi ljudi živjeli u miru. Ali jednoga dana stanovnici grada odluče izabrati sebi kralja. Zlaćane trube glasnika pozivahu ih pred gradsku vijećnicu. Svi se odazvaše. Siromašni i bogati, mladi i stari zagledavahu se i došaptavahu.

Kada su odjeknuli posljednji zvuci trube, na trgu zavlada tišina. Iznenada se pojavi onizak debeljko krasno odjeven. Bijaše to najbogatiji čovjek u gradu. On podiže ruku na kojoj je zablistalo zlatno prstenje i poviče: „Građani! Mi smo već neizmjerno bogati, novcima nitko ne oskudijeva. Naš kralj mora biti otmjena roda – grof, vojvoda, kraljević, da bi ga svi poštivali zbog njegova plemenita podrijetla.”

„Ne! Odlazi! Umukni! Auuuuu!” Manje bogati građani podignuše neopisivu galamu.. „Mi želimo za kralja bogata i velikodušna čovjeka koji će nam pomoći da rješavamo svoje probleme!”

U to vojnici podigoše na ramena golema mišićava čovjeka, a mahahu prijeteći kopljima: „Ovaj će biti naš kralj! On je najjači!” u općem metežu nitko više ništa nije razumio. Sa svih strana dopiraše dreka, prijetnje, odobravanje, sukobljavahu se naoružani ljudi. Metež je postajao sve veći, a povrijeđenih bijaše na desetine.

Ponovno se oglasi truba. Mnoštvo malo-pomalo utihnu. Miran i mudar starac uspe se na najvišu stepenicu i povika: „Prijatelji, ne činimo gluposti, nemojmo se sukobljavati zbog kralja kojega još uopće nema. Pozovimo neko nevino dijete, pa neka ono izabere jednoga od nas za kralja.”

Uzeše za ruku jedno dijete i dovedoše ga pred narod. Starac ga upita: „Koga bi ti želio da bude kralj u našem velikom gradu?” Dijete ih sve okruži pogledom, stavi palac u usta i reče: „Kraljevi su ružni. Ja ne želim kralja. Više volim da to bude kraljica: moja mama.”

Bruno Ferrero

Mame na vlasti. To je divna ideja. Svijet bi sigurno bio čistiji, bilo bi manje psovki, svi bismo pružili ruku nekom starijem da mu pomognemo prijeći ulicu… Bog je razmišljao na isti način i dao nam Mariju. Marijo, svibnja kraljice, moli za nas!

Izvor:
Svjetlo riječi