Kolumnist: Ivica Raguž - Epimeteje
Objavljeno: 20. 04. 2017. 12:14
Osoba duha vidljivo je osamljena, ali se zato nalazi u neopisivo snažnoj i nevidljivoj kružnici osoba duha.  

Mnogo toga će se nam u ovoj novoj godini 2014. dogoditi što uopće ne će ovisiti o nama, mnogo toga i radosnoga i žalosnoga. To ne možemo mijenjati, ali možemo mijenjati ono što ovisi o nama, a to smo mi sami. I zanimljivo je kako i ono što ne ovisi o nama postaje sasvim drukčije kad počnemo mijenjati ono što ovisi o nama – sebe. Božja providnost za nas krš­ćane izriče upravo tu činjenicu. Onaj tko se s Bogom sjedinio, njemu sve izgleda drukčije, "providnije" negoli onomu tko to nije učinio. Kako bilo da bilo, nova godina prigoda je da se promijenimo, možda da promijenimo jedan vrlo rasprostranjen stav među nama ljudima: snobizam.

Snobizam je stav osobe koja po svaku cijenu želi biti dijelom određenih kružoka, premda sama ni po službi, ni po duhu, ni po čemu ne pripada nijednom kružoku. Zašto onda pripadati? Pripadnoš­ću sebi i drugima snob želi pokazati kako je važan samom činjenicom da se nalazi unutar nekoga kružoka. Pritom mu je vrlo važno da se ta pripadnost vidljivo očituje, da "bude viđen", kako se to obično veli. Zato se snob cijeloga života trudi pripadati po mogućnosti ne samo jednom nego u više kružoka. Tako će snob po svaku cijenu učiniti sve da uđe u kružok visoke crk­vene, društvene, političke hijerarhije, da se čuje s njima (snob se obično hvali s kolikim se ljudima čuje), da se vidi s njima, premda sam uopće tu ne pripada, ili će pak htjeti istodobno biti i dio kružoka mislilaca, teologa, filozofa, umjetnika, premda ga uopće ne zanimaju duh, misao, umjetnost... Naime, dobro je biti viđen i s ljudima duha! Možda će nastojat pripadati kružoku bogatih, poduzetnih, medijski poznatih ljudi, jer snob nikako ne smije propustiti biti dijelom i toga kružoka. Sve u svemu, nastojat će vidljivo, rekoh važno je da bude vidljivo, biti u što više kružoka, premda ne pripada nijednom, ni po čemu, pa ni duhom.

I što se onda događa? Snob u stvarnosti ne pripada nijednom kružoku, jer je stranac zajedničkoj ideji svakoga kružoka. I što se više grčevito, nesigurno i strašljivo napinje da uđe u neki kružok, time se više nalazi izvan njega. I ne samo to. Kad mu možda uspije da postane dijelom kružoka, taj mu kružok kasnije postaje dosadan i nezanimljiv. To je sasvim razumljivo, jer nikad mu i nije pripadao duhom. Zato snob vrluda iz jednoga kružoka u drugi kružok, pa ne iznenađuje da snob ima neobično različite te potpuno misaono i duhovno suprotne kružoke, "prijatelje", s kojima njegovi "prijatelji" nemaju ništa, ama baš ništa zajedničkoga. Zapravo, sa svima je dobar i ni s kim nije dobar. I još nešto. Premda duhovno ne pripada nijednom kružoku, biva strašno uvrijeđen ako ga se slučajno vidljivo isključi iz jednoga kružoka. A time zapravo pokazuje koliki je snob.

Zato ovo razmatranje želi osloboditi od snobizma, od grčevite potrebe za kružocima u ovoj novoj godini. Ipak, što učiniti da se ne bude snob? Rekao bih pojednostavljeno: ne poželi pripadati nijednom vidljivom kružoku. Naprotiv, u ovoj novoj godini budi osoba nevidljive kružnice, a ne vidljivoga kružoka. Poželi pripadati nevidljivim kružnicama Trojedinoga Boga, kako to opisuje Dante: "U dubokoj i jasnoj mi suštini / višnjeg se svjetla kazaše tri kruga / u boje tri i jednoj zapremini." (Raj, XXXIII., 115-117) Drugim riječima, posveti se istini zbog istine, bez ikakva interesa, ljubi Boga i bližnjega, što košta da košta, nastoj se svim silama posvetiti onomu što te nadilazi i što je protiv tebe.

I tada će se zasigurno dogoditi nešto vrlo zanimljivo, što može posvjedočiti i pisac ovih redaka. Kad ne tražiš grčevito vidljive kružoke, kad djeluješ "humoristički samodostatno" (Kierkegaard) protiv svih kružoka, odjednom primijetiš da se već samim tim nalaziš u nekoj nevidljivoj kružnici, zajedništvu s mnogim, tebi posve nepoznatim ljudima, koji uopće nisu tražili vidljivu pripadnost tebi, koji ni sami nisu snobovi vidljivih kružoka nego osobe nevidljivih kružnica i zajedništva. Jednostavno, ni ti ni oni, vi niste tražili tu nevidljivu kružnicu, našli ste se u njoj sasvim slučajno, neprimjetno, nenametljivo i čudesno. Naime, i oni su, poput tebe, samo poželjeli pripadati nevidljivoj trostrukoj kružnici Trojedinoga Boga.

I dok je snob uvijek nevidljivo osamljen, premda vidljivo pripada svim kružocima, osoba duha vidljivo je osamljena, nije ni u jednom vidljivom kružoku, ali se zato nalazi u neopisivo snažnoj i nevidljivoj kružnici osoba duha, u zajedništvu o kojemu snob može samo sanjati.

Izvor:
Svjetlo riječi