Što se više pojave na društvenim mrežama i u što goroj varijanti, izgleda, čini ih zvijezdama i jako popularnima. Biti zlostavljač, sam(a) ili u grupi izgleda da je postalo jako važno i da se nove (bez)vrijednosti unose u svakodnevicu novih naraštaja. Je li tomu krivac današnje društvo koje potiče konzumerizam i materijalizam ili su iskrivljene slike koje mladi ljudi dobivaju putem različitih medija razlog tomu? Je li odgoj zakazao ili je dobio konkurenciju u vidu opasnih susretanja?
Autorice knjige Danski odgoj, Jessica J. Alexander (Amerikanka) i Iben D. Sandahl (Dankinja), uspoređuju danski i američki odgoj ukazujući na razlike u pristupu čovjeku u ove dvije zemlje. Za razliku od Danske koja je prošle godine proglašena zemljom najsretnijih ljudi, upravo zbog međusobnih druženja unutar obitelji i njegovanja zajedništva, one kazuju da se u Americi godinama smatralo da su ljudi u osnovi sebična i natjecateljski ovisna bića koja se ne libe biti agresivni jedni prema drugima. Industrijska revolucija, tržišna ekonomija, financijski i pravni sustavi kao da se temelje na ideji egoizma koja ljude udaljava jedne od drugih. „Evanđelje pohlepe” kako se naziva ponašanje i utjecaj Wallstreeta jedan je od pokazatelja otuđenosti ljudi i njihove samodostatnosti te odsutnosti empatije u međusobnim odnosima. U školama, u društvu, na radnom mjestu nameće se natjecateljski duh bez milosti. Šire se ideje da jedino pobjednik zavrjeđuje živjeti, ali i on mora stalno biti na oprezu od njemu sličnih, kojima je cilj zauzeti njegovo mjesto. Teorija evolucije podržava ovakva čovjekova ponašanja tvrdeći da su i prirodni zakoni takvi. Čak i pojedini američki filozofi zagovaraju ovakva stajališta namećući pojedincu mišljenje da je dovoljan sam sebi i da su mu drugi samo smetnja. Ovakva stajališta, duboko ukorijenjena u američkom društvu, jasno se oslikavaju kroz ponašanje i načine komuniciranja pojedinaca jednih s drugima. Naravno da je ova pojava prisutna i u odgoju djece i majčinstvu i da ne može ostati bez posljedica.
Nove gladijatorske igre
Jedan od razloga pojave vršnjačkoga nasilja jest kopiranje onoga što djeca proživljavaju u obiteljima. Često se događa da djeca koju su roditelji zlostavljali prenose isti model ponašanja na druge oko sebe. Tako umjesto da se otvaraju drugima i u njima nađu prijatelje, počinju pokazivati simptome koji im nimalo ne prijaju, ali koji su nastali iz straha i samoobrane. Ona se žele prikazati u boljem svjetlu, ali ne žele priznati svoju ranjivost iz straha da ne budu odbačena. Stoga primjenjuju drugu taktiku, posramljuju druge i dovode ih u ponižavajuće situacije kako bi se oni uzdignuli i pokazali se jačima, a zapravo samo prenose naučeno i ono na što su naviknuta u sredini u kojoj odrastaju.
Postalo je moderno najaviti sukob i fizički obračun, kao što su to nedavno uradile djevojke u Splitu te su njihovi vršnjaci i vršnjakinje došli i promatrali njihovu borbu u pol bijela dana. Djevojke su se krvnički udarale, a kasnije je slabija bila oborena na zemlju i bila iscipelarena od svoje vršnjakinje dok su ostali sve pomno snimali mobitelima i odmah slali na društvene mreže kao da je to nešto svakodnevno, nešto što vrijedi pogledati i u čemu se uživa. Niti jedna prisutna osoba nije našla za shodno prekinuti tu neumjesnu borbu. Nove gladijatorske igre očito uzimaju maha, ovaj put na tehnološki opremljeniji način, a publika i sudionici poput modernih Rimljana zadovoljno ‘lajkaju’ prizore. Pri tom zabrinjava nedostatak empatije kod mladih ljudi i njihova potreba da nasiljem ispunjavaju slobodno vrijeme. Kao da nisu svjesni koliko traga ostavlja takvo ponašanje na duše poniženih i pretučenih, ali sigurno i na ‘pobjednika’.
Dijete preko svojih roditelja stječe temelje socijalnoga ponašanja i pri tom ono nije samo gledatelj jer se sve oko njega odnosi i na njega samoga
Dokazujući se kroz ovakve ‘predstave’ koje su pokupili gledajući ili igrajući igrice, mladi otkrivaju kako provode slobodno vrijeme. Horor filmovi su nešto što je mladim generacijama potpuno razumljivo i ovaj žanr je među njima najpopularniji. Tako vikendom ili praznicima čekaju da odrasli odu na spavanje kako bi se oni mogli predati čarima tame i zloga koje ih očito mami. Njihovi umovi postaju pasivni, smanjuje se disciplina uma koja je nekad bila pokazatelj inteligencije. Pri tom umne vještine, a posebice sposobnosti razlučivanja slabe. Preplavljeni mnoštvom različitih podražaja, i roditelji i djeca naivno vjeruju da žive u svijetu višestrukih izbora ne primjećujući da se izbori sužavaju jer porastom količine sadržaja opada kakvoća. Nasilje je postalo ‘normalni’ dio svakodnevice u suvremenim društvima i medijski promovirana slika o nasilnim kaznenim djelima samo pridonosi općoj nesigurnosti.
Postaviti granice
U pjesmama koje mladi slušaju i tekstovima koje čitaju šalju im se poruke da je dobro biti buntovnik, da sami trebaju odlučivati o svojoj sudbini, suprotstaviti se autoritetu, stvoriti savršeni svijet bez odraslih koji ih ograničavaju… Junaci i junakinje novoga doba koji se preporučuju jesu osobe nesputane slobode, promicatelji materijalizma, seksualne slobode i svih drugih pojava koje mladi uglavnom i ne razumiju, ali im njihovi idoli poručuju da je to ‘in’ i da ih je potrebno slijediti. Zlostavljanje u mlade duše unosi nemir i strah.
Opet, po ne znam koji put, važno je istaknuti ulogu obitelji koja je osnova i polazište svega. Ako roditelji s djetetom od malih nogu komuniciraju, pričaju s njim, utječu na njegovo ponašanje, na knjige i filmove koje čita i gleda, ako mu pojašnjavaju nejasnoće ili odagnaju zbunjenost, učinit će da se dijete osjeća sretnim i sigurnim. Ono će se prvo roditeljima obratiti u nevolji jer u njih ima povjerenje koje se stječe kroz faze odrastanja, kroz zajednički provedeno vrijeme. Dijete preko svojih roditelja stječe temelje socijalnoga ponašanja i pri tom ono nije samo gledatelj jer se sve oko njega odnosi i na njega samoga. Dijete vidi ljubav roditelja, suradnju, podršku, kompromise i uči promatranjem. Autoritativan roditelj će znati djetetu postaviti granice i objasniti pravila i pri tom će se i sam pridržavati dogovorenoga. Djetetu je potrebno objasniti zašto nešto ne smije ili zašto nešto nije poželjno uraditi. Ako pojašnjenje izostane, dijete će biti zbunjeno jer ne zna u čemu je pogriješilo. Vikom i zastrašivanjem samo se unosi strah i odbojnost, ali i sklonost ponavljanju istih obrazaca. Jako je važno osnažiti i roditelje i djecu, razvijati socijalne kompetencije, empatiju, biti otvoren prema mladima, pokazati im da su važni i cijeniti njihove interese i ideje koje su spremni pokazati.
