U nedemokratskim, autoritarnim ili totalitarnim sustavima, kakav je bio režim bivše države, prosvjede je mogla organizirati jedino vlast i to u vlastitom interesu, a svi drugi bi s takvim pokušajima bili proglašeni „neprijateljima naroda i države” i strogo sankcionirani.
Prosvjed je verbalni ili manifestativni izraz osporavanja određenih događaja, situacija ili konkretne društvene prakse. Manifestira se u različitim oblicima, počevši od individualnoga iskazivanja mišljenja do masovnih demonstracija. Akteri to čine s ciljem da svoje poglede i stavove učine vidljivima, zadobiju utjecaj na javno mnijenje i politiku ili pokušaju direktnom akcijom doći do ciljanih promjena. Prosvjedi dijelom mogu biti ograničeni zakonskim odredbama, gospodarskim okolnostima, društvenim ustrojstvom ili monopoliziranim sredstvima javnoga priopćavanja. Zbog toga mogu prerasti u otvoreni građanski neposluh, poprimiti suptilniji otpor ili utjecati na drugim područjima kao što je sfera kulture ili konačno protestni odlazak u emigraciju. Zbog različitosti mišljenja i oprečnoga gledanja na stvarnost prosvjedi se nadalje mogu pretvoriti u pobunu, ustanak, pa i prerasti u političku odnosno socijalnu revoluciju, što uključuje i nasilje.
Primjer nasilnoga prosvjeda, o kojem je bilo govora na ovim stranicama, jest onaj međunarodnih ljevičarskih antiglobalista, tzv. putujućih prosvjednika, u srpnju 2017. u Hamburgu koji se pretvorio u pravi teror: paljenje auta, razbijanje izloga, pljačkanje… Bilanca: 600 povrijeđenih policajaca, 20 milijuna eura štete!
Okrenemo li se neposredno našoj društvenoj stvarnosti, nije teško zapaziti da su prosvjedi u Bosni i Hercegovini prije svega socijalne prirode (nezaposlenost, socijalna nezaštićenost, bahatost politički privilegiranih, nezakonito bogaćenje, socijalna nepravda…). Sudionici to čine na različite načine, nerijetko blokadom prometnica ili sl., i uglavnom su nenasilni. Ali ne uvijek, na primjer 2014. godine dogodili su se žestoki prosvjedi u BiH kao izraz socijalnoga bunta, koji su završili nasilnim akcijama sudionika. Najlošija je posljedica bila paljenje Arhiva BiH u Sarajevu.
U Hrvatskoj su prosvjedi učestaliji. Uglavnom zbog niskih plaća, upropaštavanja gospodarskih tvrtki, ekološkoga zagađivanja, zapostavljanja branitelja, zbog korupcije u gospodarstvu, pravosuđu, politici i slično.
„Napredni” i „nazadni”
No daleko su više medijski eksponirani svjetonazorski prosvjedni istupi. U novije vrijeme u žiži javnosti bila je ratifikacija „Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” (kolokvijalno Istanbulska konvencija). U nju je integrirana i „rodna ideologija” koja je izazvala val prosvjeda njezinih protivnika u Zagrebu i Splitu kao i žučne rasprave u javnosti. Protiv Konvencije se izjasnila i crkvena hijerarhija. No, ona je u Saboru ipak usvojena velikom većinom glasova zastupnika. To je inspiriralo čelnika SDP-a da izjavi: Neće nas nazadnjaci vraćati u srednji vijek! Baš tako! Pomodna fraza, česta u propagandi bivšega režima. ‘Povratak’ u srednji vijek bi bio, uostalom, ako partijski prvak baš hoće, daleko humanija varijanta nego povratak u 20. stoljeće, najkrvoločnije u povijesti, sve zahvaljujući „naprednim” ideologijama nacifašizma i komunizma koji su iza sebe ostavili više od 200 milijuna mrtvih na našem planetu. A srednji vijek je barem vijek čudesnih katedrala!
Jedna od egzotičnijih prosvjednih povorki bila je „Marš za znanost”! Akteri su se inspirirali na prosvjedima protiv aktualnog američkog predsjednika zbog njegove sumnje u klimatske promjene! Pa ipak akteri nisu umjeli objasniti, ni sebi ni drugima, što zapravo hoće! Kada se čuju u kamere izgovorene riječi: Nećemo da nas uče da je Zemlja ravna ploča, ne možemo se oteti dojmu da je to tek običan ulični igrokaz!
Izokrećući vrednote
Dvije različite godišnje manifestacije vrijedi izdvojiti i usporediti: jedna je Hod za život, a druga Noćni marš za prava žena. Referiramo se na obje organizirane 2017. godine.
Hod za život se organizira u više svjetskih metropola. U Washingtonu su, na primjer, ove godine po 45. put, sudjelovale stotine tisuća sudionika. O karakteru takve manifestacije saznajemo iz riječi glavne koordinatorice Hoda za život u Zagrebu Hajdi Begović: „Hod za život, kakav postoji u mnogim zemljama diljem svijeta, miroljubivi je hod građana kojim se želi iskazati javna i afirmativna podrška dostojanstvu svakog ljudskog života – od začeća do prirodne smrti. Prvi nacionalni Hod za život u Hrvatskoj održan je /2016./ pod geslom Za život, obitelj i Hrvatsku. Time smo željeli izraziti temeljnu poruku da je Hrvatska zemlja u kojoj želimo živjeti, podizati naše obitelji i imati djecu te poduprijeti svaku ženu, svakog oca, svaku obitelj.” Procjenjuje se da se u Zagrebu (2017.) na Hodu za život okupilo više od 20 tisuća, a u Splitu oko 15 tisuća. Njihova se aktivnost u bitnome svodi na promoviranje temeljnih ljudskih vrednota!
Druga manifestacija održava se u povodu međunarodnoga praznika Dana žena u više hrvatskih gradova pod nazivom Noćni marš za prava žena. U Zagrebu se, prema medijima, na Noćnom maršu (2017.) okupilo oko 2000 sudionica s transparentima. Na jednom se mogao pročitati egzotičan natpis „Baba i dida bili su NOB, bit ću i ja”. Okupljenima na Zrinjevcu obratila se Jelena Tešija iz feminističke udruge fAKTIV: „Znamo da građani i građanke Hrvatske ne žele živjeti u klerikalnom društvu u kojemu se odluke o našim životima donose na oltarima. Zato vas sve pozivamo da kažemo glasno ne ‘obiteljašima’ i ‘životarima’, njihovim hodovima za tzv. život, njihovim molitvama pred bolnicama, morbidnim kampanjama kojima kao i uvijek vrijeđaju, manipuliraju i lažu. Recimo ne isto takvoj vladi na čelu s licemjernim premijerom, ne njezinim pokušajima zabrane prava na izbor”. Poručuju nadalje da na njih ne treba računati u „velikoj demografskoj obnovi”. One brane nešto „što je izboreno prije 40 godina”, ne biraju „svoju revoluciju”, ali smatraju se dužnima „sudjelovati u borbama protiv patrijarhata i fašizma”. Tako feministice! Mnogo parolaških i provokativnih ispada. Dok sudionici Hoda za životna stupaju miroljubivo i civilizirano, nikoga ne napadaju, zauzimaju se za pozitivne vrijednosti, feministice nastupaju militantno i agresivno, krajnje netolerantno. Govore o „tzv. životu” (očigledno onom nerođene djece!) zbog čega napadaju Hod za život. Biti za život, za obitelj, za čovjekovo dostojanstvo, to je feministicama nešto što je prezira vrijedno. Jer, one su „napredne”, a protagonisti Hoda za životu su „nazadni”, upravo po modelu urušene komunističke ideologije! Spopada ih fašizam, revolucija, patrijarhat, htjele bi u „narodnooslobodilačku borbu” (NOB). Bitne vrednote okrenule su naglavačke! Tako „napredne” vedete! Sve se može vulgarizirati pa eto i Dan žena! Na žalost!
