Gotovo da ne postoji osoba koja ne poznaje mrkvu. Ona raste po vrtovima, a uzgaja se i plantažno. Uzgojeno je više vrtnih oblika mrkve i svi su oni podjednako hranjivi i ljekoviti. Jede se mrkvin korijen, sirov ili kuhan, sam ili kao dodatak drugim jelima. Od mrkve se pravi sok koji daje snagu i svježinu. Ovdje je riječ o vrtnoj mrkvi koja posjeduje brojne minerale potrebne našem tijelu, a u jako velikim količinama zastupljen je provitamin A. Jednako tako sadrži mnogo E vitamina koji je potreban za plodnost, H vitamina koji potiče rad lojnih žlijezda, sprečava zasaljenje kože i prijevremeno ispadanje kose. U mrkvi se nalaze još vitamini B1, B2 i B6, eterično ulje, pantotenska kiselina, fitosterin, glutamin, stigmasterin, celuloza, sluz, bjelančevine i škrob.
Ljekovita svojstva i primjena: Govorimo o mrkvi koju svakodnevno upotrebljavamo i o divljoj mrkvi koja raste po našim livadama i travnjacima. Obje su ljekovite i jednako se upotrebljavaju, no divlja je mrkva mnogo ljekovitija. Korijen joj je znatno slabiji od vrtne i nije žut, ali je izuzetno ljekovit (sok od divlje mrkve!), a iskapa se ujesen. U ljekovite svrhe primjenjuju se i nadzemni dijelovi, a beru se ljeti u vrijeme cvatnje, te sitni plodovi koji dozrijevaju krajem ljeta.
Neiscrpan je popis bolesti i tegoba kod kojih se preporučuje jesti mrkvu koju svakodnevno upotrebljavamo, a pogotovo divlju. Ona pomaže u stvaranju crvenih krvnih zrnaca, jača kosti, jetru, bubrege, slezenu i mokraćni mjehur, pojačava mokrenje, izbacuje štetne tvari iz organizma i time sprečava stvaranje bubrežnih kamenaca; liječi reumu, svježe rane i ozebline, otekline i rane u ustima, upalu dušnika, zubobolju, žuticu i popratnu groznicu; neutralizira suvišnu želučanu kiselinu i sprečava truljenje u želucu; liječi očnu mrenu i poboljšava vid; ublažava tuberkulozu, rak kože i lupus (opasno tuberkulozno oboljenje kože), a sigurno liječi čireve, opekline, ekceme i psorijazu.
Sok: Svi bolesnici s prethodno navedenim tegobama morali bi dnevno popiti 2 čaše soka od svježe vrtne ili divlje mrkve, a posebno oni koji boluju od reume i gihta. Jednako tako trebali bi primjenjivati i sve ostale navode o upotrebi mrkve. Mrkvin sok daje se po 2 čaše dnevno djeci koja imaju crijevne nametnike. Preporučujem osobama koje imaju rak, pa čak i kad je u poodmaklom stadiju, da svaki dan popiju po 3 šalice svježeg mrkvinog soka. Bilo bi posebno korisno 3 tjedna jesti samo svježe i dobro oprane mrkve iz biouzgoja i po dvije papaje, zajedno s korom i sjemenjem.
Važno je napomenuti da se svježe iscijeđeni mrkvin sok mora odmah popiti jer nije dobro da stoji!
Uvarak: U vodi se malo duže kuhaju listovi i stabljike pa se uvarkom grglja po više puta dnevno, kao lijek protiv zubobolje, upala, gnojnih rana i afti u ustima. To se ponavlja nekoliko puta na dan, a pogotovo ujutro čim se ustane i uvečer prije spavanja.
Sjeme (mali sitni plodovi) divlje ili pitome mrkve kuha se u vodi kojom se grglja kod upale dušnika i bolova u prsima.
Mrkva sa šećerom: Jedan kg isjeckane mrkve kuha se u vodi dok posve ne omekša, ocijedi se i u vodu doda 300 g smeđeg šećera te ohladi. Uzima se svaki sat po jedna žlica mješavine, a njome se i grglja. To je izvanredan lijek protiv sušice (tuberkuloza) i upale dušnika.
Juha za dojenčad: Dobije li dojenče proljev, treba odmah nakratko obustaviti davanje mlijeka i umjesto njega davati juhu od mrkve. Kad proljev nestane, postupno se opet daje mlijeko. Također, ako dojenče ne napreduje uz hranjenje mlijekom, umjesto mlijeka mu treba davati kašu od mrkve. Tim se dijete brže razvija, dobiva na težini i povećava se otpornost prema infekcijama. Preporučujem je stoga i odrasloj djeci, ali i omladini te odraslima. Uslijed prehrane s mrkvom, kod djece se može pojaviti na očima, obrazu, nosu i ušima žućkasta boja, ali ona se ne smije zamijeniti sa žuticom. Ta boja nastaje zbog žute boje u mrkvi koja brzo nestaje, čim se prestane jesti mrkva.
Mrkva kao hrana: Jede se svježa što više i što češće, kao izvanredan lijek koji jača jetru, slezenu, bubrege i mokraćni mjehur, a kako tjera na mokrenje pomaže da se izbace otrovi i štetne tvari iz tijela.
