Početna stranica » Molitvice

Molitvice

657 pregleda

Najkraći i najopćenitiji odgovor na pitanje što su molitvice glasio bi da su to pobožne pjesme čiji se stihovi izgovaraju ili pjevaju

Ovakvim i sličnim pjesmicama uspavljivana su djeca u prošlosti. Molitva kao uspavanka sačuvana je i u suvremeno doba, osobito molitva za pomoć anđela čuvara.

Anđele moj blagi,
Moj čuvaru dragi.
Velika ti fala
Kad me čuvaš mala.
Čuvaj me dok živim
Da ništa ne skrivim.

Stihovni oblik molitava poznat je kod svih Hrvata općenito, pa tako i onih koji žive u Bosni i Hercegovini. Izricanje hvale Bogu i čašćenje Blažene Djevice Marije i svetaca molitvama nazvanih molitvicama ima duboke korijene u pučkoj pobožnosti katolika u BiH. Najkraći i najopćenitiji odgovor na pitanje što su molitvice glasio bi da su to pobožne pjesme čiji se stihovi izgovaraju ili pjevaju. Stihovi molitvica se češće mole usmeno, a rjeđe pjevaju. Ako se molitvice pjevaju, onda su im napjevi spoj crkvenih melodijskih struktura prilagođenih tonskim odnosima karakterističnim za svjetovno pjevanje kraja gdje se molitvica pjeva. Tako, isti stihovi pojedinih pjesama, ponekad usmenih molitva, poput Zdravo Tijelo Isusovo ili U se vrijeme godišta, u svakom kraju imaju različiti napjev jer crkveno pučko pjevanje se naslanja na svjetovno.

Molitvice su često svrstavane u seosku usmenu književnost. Pučka pobožnost u gradovima manje je poznata jer se zapisivanjem pobožnih praksi u gradskim sredinama do sada nitko nije bavio. Međutim, u nekoliko razgovora o pobožnim praksama s katolicima u gradovima, mislim na starije ali i suvremene stanovnike gradova, može se zaključiti da su se molitvice molile kao i u seoskim sredinama. Molitvice od ranog djetinjstva mole i djevojčice i dječaci. U odrasloj dobi više ih mole žene nego muškarci. Put širenja molitvica bio je različit: učilo se na vjeronauku, od susjeda, rođaka, na hodočašću, mladenka je u novi dom donosila molitve i kažu u Hercegovini da su se molitvice molile i kada se sastanu čobani pa uče jedni od drugih. Prosjaci iz Dalmatinske zagore blagoslivljali su domaćina izgovarajući molitvice dolazeći pred kuće u Hercegovini, a ponekad i duboko u Bosni.

Podrijetlo molitvica i njihovi autori najčešće su nepoznati. Uglavnom, smatra se da im početke treba tražiti u srednjovjekovnim crkvenim tekstovima koji su s latinskog jezika prevođeni na hrvatski. Prvi pisani tekstovi molitvica sežu u 13. stoljeće. Tako se smatra da je najstarija zapisana hrvatska molitvica božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski. Razvoj i stvaranje novih oblika unutar usmene književnosti ima sve osobine nastajanja i prenošenja općenitih pojava tradicijske kulture. Prva osobina je preklapanje različitih tradicija: jedne starije, u ovom slučaju raniji, pretkršćanski, religiozni sustav s novim i dominantnim, kod nas kršćanskim kada se koriste supstituti (zamjene). U jednom od ranijih predstavljanja pučke pobožnosti objavljen je tekst pjesme:

Šetala se šetala, sveta Diva Marija po nom polju po raju
Pokraj tija Dunaja, pokraj vode Jordana

kao primjer u kojemu se Marija predstavlja kao ona koja proklinje topolu jer ju nije poslušala, ali značajnije je da se u stihu spominje Dunaj, u slavenskom pretkršćanskom vjerovanju granica ovozemnoga i onostranoga svijeta. Među kršćanskim zamjenama za južnoslavenska božanstva je i sv. Nikola umjesto čuvara mrtvih, Velesa. Za primjer je molitvica, zabilježena u Oštroj Luci u okolici Orašja:

Nikola se na raj naslonio
Da bi koga ugledao svoga
On ugleda snau jedinicu
Snao moja, jedinice moja
Jesi l’ kakvog pakla zaslužila
Ne pitaj me djevere Nikola
Imala sam troje pastorčadi
Prvo veli narani me majko
Drugo veli napoji me majko
Treće veli opaši me majko
Ja sam prvo zemljom naranila
A drugo sam jedom napojila
A treće sam zmijom opasala
I tako sam raja zaslužila.

Pojedine molitvice su plod narodnog izričaja vjere koju karakteriziraju folklorni elementi u kojima se često nalaze mnogi nekršćanski motivi. Naime, molitvicama se liječilo od kuge, ujeda zmija, tjerale vile, vještice, gromovi, uroci i zatvarala ili otvarala rajska vrata. Pedagoška dimenzija u molitvicama veoma je naglašena kroz zabrane rada nedjeljom, obavezan odlazak nedjeljom na svetu misu, opasnost od prokletstva ako se rastave momak i djevojka ili neki drugi motivi iz svakodnevnog života.

Unutar prenošenja tradicijskih oblika, pa tako i molitvica, uočava se njihovo spajanje po nekom, samo narodnom prenositelju znanom kriteriju. Tako se događa da se isti motivi pojavljuju u različitim pjesmama. Završeci se u molitvicama veoma često dodaju i to zazivom O, Isuse, budi faljen po sve vi(je)ke vi(je)kov. Amen.

Podjele molitvica mogu biti po raznim osnovama, počevši od crkvene podjele godine na vrijeme došašća, božićno, korizmeno, uskrsno i vrijeme kroz godinu. Kako su mnoge molitvice pratile tijek dana, dijele se na jutarnje i večernje molitve. Naime, tada se najčešće obitelj skupljala na molitvu. Ipak, mora se također pripomenuti da su se molitvice češće molile osobno nego kod zajedničkih obiteljskih molitva. Pojedine zajedničke pobožne prakse, kao što je u selu Komarica u okolici Dervente, gdje se na Veliki petak prije izlaska sunca odlazilo na groblje. Tada su se putom molile gotovo sve poznate molitvice. Među njima je i ova:

Zvonce zveči, Gospa kleči,
Isus muku trpi.
Nebesa se otvoriše,
Anđeli se pokloniše,
Gospu majku probudiše:
„Ustaj, Divo Marijo,
Džudije ti sina ukradoše,
Zlatnu krunu skidaše
Trnovom ga kruniše,
Na križ njega razapeše,
Na muke ga zadadoše.
Kuda krvca kapijaše
Tuda ruža cvatijaše
I do neba mirušaše.“
Sam je Bog govorio:
„ko ovu molitvu molio,
Uvečer na liganju,
Ujutro na ustajanju,
Gospa će mu se ukazat,
Prid smrt na petnaest dana.“
Opremaj se, putniče,
Ispovidaj se, grišniče
Da iđemo putovati
I u raju vikovati.

            O, Isuse, primi me,
            O, Marijo, smiluj se,
            O, Josipe, lipi cvite,

Sad vi mene pomozite.
Ljuto cvili duša moja,
Iz dubine srca moga,
Što uvridi Boga svoga.
O Isuse moj,
Budi faljen Bog
Po sve vike vikov. Amen.

Među molitvice, neki istraživači, ubrajaju i preporuke. Njihovim svakodnevnim ponavljanjem preporuke, priporuke dobivale su čvrstu jezičnu formu pjesme u stihovima Primjer je takve molitvice u okolici Livna:

Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu
Imenu Isusovu
I imenu Marijinu,
Da svako naše
Molenje i dilovanje
Po imenu Isusovu
Početo bude,
Po imenu Marijinu
dovršeno bude
sada, uvik
i na času smrti naše. Amen.

Molitvice se dijele i prema nakani, odnosno kome ih se upućuje, pa se razlikuju molitvice Isusu, Mariji, anđelima i svecima. Kod podjele ovih molitvica poteškoća je što se u mnogima počinje upućivati Isusu, a onda se obraća Mariji i svecima. Primjer je molitvica u Rami:

Oj Isuse, delvet moj, (tur. devlet – sreća, blagostanje)
Prid tobom je život moj.
Kad se tebe promislim,
Svi’ se grija promislim.
Tad u raju probudem,
Nikoga se ne bojim,
Uz Isusa i Jezusa,
I Divicu Mariju,
Koja je Boga rodila,
Od Ivana kršćena.
Krsti, Ivo, i mene
Porad’ Boga i vire.
Sutra nam je Uskrs dan:
Živima veselje,
Mrtvima spasenje.

Molitvice su dio pučke pobožnosti hranjene kroz dugu povijest katoličkog puka u Bosni i Hercegovini. Izvirući uz oltare, molitvice su tekle kroz stihove, nastajale iz propovjedničkih primjera o životu svetaca. Najčešće su upućivani Isusu i Gospi kroz prepjevavanje Muke Isusove i Marijina doživljaja Muke u stihovima Gospinih plačeva. Naglašena pedagoška dimenzija poziva na usklađenost ćudoređa i vjernosti Božjim zapovijedima. Tko je i kada prvi spjevao neku molitvicu nije zabilježeno, ali kroz njih se pjevalo o vjernosti Bogu i danas, ako manje mole zaposlene majke, bake na uho unucima mole:

S križom ligan,
Križ me čuva
Od sada do vika,
Bog i Gospa zavika.
Anđele moj,
Čuvaj mene
Na dan po vazdan,
Na noć po svunoć:
Da se od tebe ne otkučim,
Od Boga ne odlučim.
Kad se prenu,
Sidi Isus kod mene:

Bižte, neprijatelji, od mene!

Ne virujem u vas

Već u Boga Oca.

U ime Oca i Sina

I Duva Svetoga. Amen.