Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes kaže da je „Crkva po svojoj naravi misionarska, jer potječe iz slanja Sina i slanja Duha Svetoga po odluci Boga Oca”. Riječ koja se utjelovila je objava Boga Oca svim ljudima. Sam Isus, Evanđelje Božje, prvi je i najveći blagovjesnik. Krist je naviještao prije svega kraljevstvo, kraljevstvo Božje koje je tako važno da u usporedbi s njim sve drugo postaje ostalo, sve drugo u odnosu na kraljevstvo i samo zbog kraljevstva dobiva vrijednost. Kao srž i središte svoje Radosne vijesti Krist naviješta spasenje, taj veliki dar Božji, koji je oslobođenje od svega što čovjeka tlači, no koji je poglavito oslobođenje od grijeha i Zloga, u radosti što čovjek poznaje Boga i što on poznaje čovjeka, što ga čovjek može vidjeti i njemu se predati (usp. Evangelii Nuntiandi, br. 7, 8 i 9).
Prije uzašašća Ocu nebeskome Isus je apostolima dao nalog da idu po svem svijetu propovijedati evanđelje svemu stvorenju, tko uzvjeruje i pokrsti se spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se (usp. Mk 16,15-16). U evanđelju po Mateju 28,18-19 Isus kaže: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio.” Napunjeni Duhom Svetim apostoli su pošli po cijelome svijetu propovijedati ono što su vidjeli, čuli i doživjeli družeći se s Isusom tri godine. Upravo te riječi iz Djela apostolskih 4,20: „Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo” papa Franjo uzeo je kao geslo za poruku ovogodišnjega Svjetskog dana misija. Zadaća naviještanja Isusa Krista svim narodima je pregolema i nerazmjerna ljudskim snagama. Duh Sveti je protagonist misija. Svima nam je potrebna otvorenost tom Duhu i apostolska srčanost. Traži se hrabrost i spremnost poslušati glas Duha Božjega i obnavljati lice zemlje. Od samih početaka Crkve misija je briga zajednice i odgovornost mjesne Crkve, ali od početka se držalo normalnim da je misija plod: kršćanskoga života, briga svakoga vjernika kroz osobno svjedočenje i izričit navještaj kad god je to moguće. Papa Franjo nas stalno upozorava i potiče da je svaki vjernik odgovoran za stanje u Crkvi te da svaki od nas mora unijeti novu snagu, zanos vjere, želju da se upravo u Crkvi nađe življeno evanđelje. Rimski biskup kao Petrov nasljednik prvi je odgovoran za evangelizaciju naroda i misijsku djelatnost Crkve. On je tu zadaću povjerio Kongregaciji za evangelizaciju naroda. U sastavu ove Kongregacije postoje četiri Papinska misijska djela, koja su na neki način kao operativno tijelo širenja Radosne vijesti po cijelom svijetu. Prvo je Papinsko misijsko djelo za širenje vjere, zatim Papinsko misijsko djelo svetoga Djetinjstva te Papinsko misijsko djelo svetoga Petra apostola i Misijska zajednica. Osnivači ovih važnih Djela su karizmatične osobe koje su dale novi dinamizam Crkvi, posebno njezinoj misijskoj djelatnosti. Izrasla su spontano iz Božjega naroda i pokazala nam moć osobne vjere i duhovnosti pojedinih vjernika koji su dopustili da ih prožme Duh Božji.
Glavni cilj Djela za širenje vjere je promicati svijest o evangelizaciji u obiteljima, župama, školama, društvima, pokretima… na način da cijeli Božji narod postane svjestan svoga misijskoga poziva. Papa Pavao VI. još je 1968. godine kazao: „Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas” (Iv 20,21). Treba sudjelovati u naviještanju evanđelja primjerom vlastitoga života i doprinosom vlastitih profesionalnih sposobnosti, što se pokazuje i u novčanim darovima. Prepoznato i priznato od Crkve za službu misijama Papinsko misijsko djelo za širenje vjere ima naziv „papinsko”, ali ono je također dio mjesne Crkve (biskupije) koja ima pravo i dužnost „učiniti učenicima sve narode” (usp. Mt 28,19). Duboka je istina da su sva četiri Papinska misijska djela „iako Papina djela, također djela svih biskupa i cijeloga Božjeg naroda”.
Papinsko misijsko djelo svetoga Djetinjstva je specifično misijsko Djelo jer je u misijsko djelovanje Crkve izravno uključilo djecu. Prvo su djeca Pariza i Francuske molila i prikupljala sredstva za djecu Kine koja su umirala od gladi i bez krštenja. Zatim se ta uključenost djece u evangelizaciju proširila na cijeli svijet i na sve misijske zemlje. Geslo ovoga djela je: „Djeca pomažu djeci”. Na 160. obljetnicu postojanja ovoga Djela papa Ivan Pavao II. izrekao je najljepšu pohvalu i priznanje ovom djelu riječima: „Malim sjemenjem koja su djeca posijala izraslo je veličanstveno djelo. Na jugu naše planete čuje se plač djece koja su osuđena na glad i bolesti i koja su povezana bijedom. I taj vapaj postaje sve glasniji i tiče se svih nas… Draga djeco svetoga djetinjstva, vi ste prvi koji ste odgovorili na taj vapaj. Vi ste lanac solidarnosti preko pet kontinenata i dajete mogućnost bogatima da nešto daju siromašnima. Budite trajni nositelji uzajamnog darivanja koje neprestano doprinosi kako bi se stvorila bolja budućnost za sve.”
Papinsko misijsko djelo svetoga Petra apostola ima za glavni cilj zalagati se za duhovna zvanja u misijama i gradnju odgojnih ustanova: sjemeništa, bogoslovija, novicijata… Crkva je od samoga početka svjesna da plodova i budućnosti misijskoga djelovanja nema bez domaćih zvanja. Prigodom stote obljetnice ovoga Djela papa Ivan Pavao II. dao je posebno priznanje ovom djelu: „Koliko su samo prekrasnih stranica povijesti na raznim kontinentima napisali članovi Papinskog misijskog djela svetog Petra apostola! Koliki samo broj svećenika, redovnika i redovnica može zahvaliti ovom Djelu za ostvarenje svoga zvanja.”
Papinska misijska zajednica svećenika, redovnika, redovnica i posvećenih laika ima za glavni cilj poticanje misijske formacije i svijesti među svećenicima, članovima ustanova posvećenoga života, posvećenim laicima, kandidatima za svećenike i redovnike u svim njihovim oblicima kao i svim ostalim osobama koje su uključene u pastoralnu službu Crkve. Dakle, ovo Djelo kaže da je evangelizacija primarna dužnost Crkve. Ova četiri Papinska misijska djela su srce Kongregacije za evangelizaciju naroda.
U sustavu Kongregacije za evangelizaciju naroda na svoj način su i Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela pojedine države koje imaju svoga nacionalnog ravnatelja. Te Nacionalne uprave osnivaju se dogovorom ove Kongregacije i Biskupske konferencije pojedine zemlje. Sjedište Nacionalne uprave PMD BiH je u Sarajevu, a od prije ima naziv i Misijska središnjica. Prema Statutu Papinskih misijskih djela svaka nad/biskupija mora imati i dijecezanskoga ravnatelja Papinskih misijskih djela. Osnovna zadaća Nacionalne uprave i dijecezanskih ravnatelja je širenje i produbljivanje misijske svijesti u toj mjesnoj Crkvi. Koordiniraju misijski pastoral i misijsko djelovanje prema sva četiri Papinska misijska djela u Rimu te prema mjesnim biskupima, župama i drugim ustanovama. Uz ovaj rad, zadaća Nacionalne uprave je pomagati misije i rad misionara. Crkveni dokumenti kažu da se vjera i život jedne mjesne Crkve ogleda i prema misijskoj svijesti te misijskim zvanjima. Do prije dvadesetak godina BiH je bila pod skrbi Kongregacije za evangelizaciju naroda pa se često među svećenicima može čuti da smo i mi misijska zemlja te da treba i nama pomagati što usporava produbljivanje misijske svijesti među hijerarhijom i među vjernicima. No ipak se može reći da misijska svijest iz dana u dan raste bez obzira na ekonomsko stanje i različite pandemije. Materijalno smo obvezni potpomagati misije spram mogućnostima, a moliti za širenje Radosne vijesti i spasenje svih ljudi je također naša svakodnevna obveza. Crkveni dokumenti nas pozivaju na molitvu i prikupljanje milodara za potrebe misija, na što nas stalno potiče i papa Franjo. On kaže da to trebamo osjećati kao privilegiju, a ne kao obvezu. Misije trebaju biti u srcu kršćanske vjere jer je milosrđe srce evanđelja. Navještaj evanđelja treba biti naš životni i radni program.
Ohrabruje također činjenica što misijska zvanja u našem hrvatskom narodu nisu stvar prošlosti jer skoro svake godine odlaze mladi svećenici, redovnici i redovnice u misijske zemlje. Ove godine s. Ivančica iz Zagreba je otišla u Benin, a spremaju se poći vlč. Stipica i s. Kata u Ugandu. U zemljama koje su pod skrbi Kongregacije za evangelizaciju naroda imamo 55 misionarki i misionara i još 21 misionarku i misionara koje nisu pod skrbi Kongregacije, a mi ih ubrajamo među naše misionare jer djeluju u vrlo teškim i složenim uvjetima. Završit ću poticajem iz misijske enciklike Evangelii Nuntiandi: „Prenošenje Evanđelja za Crkvu nije nešto neobavezno. Po Kristovoj naredbi to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se mogli spasiti… U tome nema mjesta ravnodušnosti, sinkretizmu ni preudešavanju jer je u pitanju ljudsko spasenje.”
(Msgr. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH)
