Prvi i najvažniji plod Duha Svetoga jest ljubav (usp. Gal 5,22-23; 1 Kor 13,4-6). Kršćanska ljubav (agape) nadilazi tjelesnu privlačnost (eros), kao i duševnu naklonost i prijateljstvo (filia). To je bezuvjetna, nesebična, požrtvovna ljubav. Nju Duh Sveti izlijeva u naša srca da bismo postali što sličniji Kristu, što sličniji Bogu, jer Bog je ljubav (usp. 1 Iv 4,16). Božja ljubav pokazuje svoj vrhunac u Isusu. Iz ljubavi prema nama grešnicima Sin Božji postaje čovjekom, propovijeda evanđelje, ozdravlja bolesne, izgoni zloduhe, ustanovljuje Crkvu. Vrhunac njegove ljubavi jest smrt na križu radi nas i rad našega spasenja.
Ova Božja ljubav tako je velika i neshvatljiva, strašna i silna, ali je također tako lijepa i plemenita, sveta i milosrdna. Oštra je i stvarna poput željeznih čavala kojima je Isus prikovan na drvo križa. Hrabra je i svima vidljiva poput križa koji strši na Golgoti. A istovremeno je čista i nevina poput maloga žrtvovanog janjeta (usp. Iv 3,16). Ako budemo često upirali pogled u raspetoga Jaganjca, koji nas je ljubio do kraja, moći ćemo odgovoriti na njegov poziv da i mi ljubimo i prijatelje, ali i neprijatelje (usp. 1 Iv 4,10). Samo po sili Duha Svetoga, koji je čista ljubav između Oca i Sina, možemo i trebamo posjedovati ovu kršćansku ljubav, ljubav koja mijenja svijet. Bez pomoći Duha ne možemo sazrijevati i napredovati u ovoj ljubavi.
Ova evanđeoska ljubav je plemenita, racionalna, dobrovoljna, slobodna i bezuvjetna. Temelji se na naravi onoga koji ljubi i na vrijednosti onoga koga se ljubi. Usmjerena je prema svakom čovjeku, dobrom i lošem, svetom i grešnom, prijatelju i neprijatelju. Ne temelji se na osjećajima, nego na razumu i volji. Uključuje i nesebičnu žrtvu. Slobodna je i opća, trajna i neprolazna. Ona je poput ruže koja jednako daruje svoj ugodni miris i onima koji joj se dive, ali i onima koji ju gaze. Ona je poput stabla koje jednako pruža svoj ugodni hlad i umornom putniku, a i drvosječi koji ga siječe. Ta ljubav je božanska. Ona nikad ne umire.
Ova agape ljubav, koju Duh izlijeva u naša srca po molitvi, ne dolazi od tjelesne privlačnosti ili senzualnosti, ni od obiteljskih i prijateljskih veza. Ona nije sentimentalno zadovoljstvo ili romantična fantazija. Nije ni samo osjećaj simpatije ili sažaljenja. Nije ni samo uzvraćanje dobivene ljubavi ili pomoći. Nije nepristrana i popustljiva, ne dopušta grijeh. Ona čini dobro radi dobra i ne očekuje uzdarje. Govori istinu uvijek i trajno. Ne boji se zla.
Kršćansku ljubav pokušavaju ugušiti i uništiti negativni osjećaji kao što su: sebičnost i mržnja, srdžba i osveta, ljubomora i zavist, gorčina i osuda. Moramo se čuvati i kloniti ovih negativnih osjećaja. A kad nas oni uprljaju, odmah ih se moramo rješavati pokajanjem i pomirenjem, nutarnjim iscjeljenjem i oslobođenjem.
Nesebična ljubav ozdravlja, osnažuje i oplemenjuje pojedince i zajednice. Prva kršćanska zajednica, prožeta Božjom ljubavlju, privlačila je mnoge nekršćane jer su se prvi kršćani međusobno ljubili, poštivali i pomagali: bili su jedno srce i jedna duša (usp. Dj 4,32-35).
Ni današnje obiteljske i crkvene zajednice ne mogu opstati bez kršćanske ljubavi, bez požrtvovne, samozatajne i hrabre ljubavi. Kao što su u Trojstvu Otac i Sin ujedinjeni po ljubavi Duha, tako su muž i žena jedno po Duhu kojega primaju u sakramentu ženidbe. Po molitvi i sakramentima Duh neprestano obnavlja i osvježava bračni i obiteljski život.
Isus nas poziva da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas. Upravo po tom plodu Duha Svetoga prepoznaju se autentični kršćani (usp. Iv 13,34-35).