Riječ katolik ima povijest koja prethodi kršćanstvu. Međutim, njegova se uporaba razvijala stoljećima kako bi danas predstavljala jednu značajnu denominaciju kršćanstva. Dok uporaba pojma katolička u vezi s Kršćanskom Crkvom datira još od ranih dana kršćanstva, njegovo se značenje razvilo usporedno s rastom i diverzifikacijom kršćanske vjere. Ipak, najmanje 1000 godina katoličanstvo je bilo kršćanstvo.
Danas je katoličanstvo najveća grana kršćanstva u svijetu, s oko 1,345 milijardi sljedbenika diljem svijeta – to je više-manje 16,88% cjelokupne svjetske populacije; što se tiče religija, nadmašuje ga samo sunitski islam, s 22,39%.
Pojam katolik izveden je iz grčke riječi katholikos – riječi koja može značiti ili „univerzalan” ili „prema cjelini” (kat holós). U ranim danima kršćanstva, izraz se koristio za naglašavanje univerzalnosti i jedinstva kršćanske vjere, bez obzira na kulturne, geografske ili jezične razlike – dakle, prema cijelom kršćanstvu. U tom smislu, prva zabilježena uporaba izraza za označavanje zajednice vjernika može se pratiti u kasnom 1. i ranom 2. stoljeću, posebno u djelima ranokršćanskih pisaca poput Ignacija Antiohijskog. Sam Ignacije upotrijebio je taj izraz kako bi naglasio univerzalnu narav kršćanske vjere i njezinu privrženost apostolskim tradicijama.
Ideja Katoličke Crkve, koja bi tada predstavljala i sačinjavala globalno tijelo svih vjernika, postajala je sve značajnija kako se kršćanstvo širilo Rimskim Carstvom.Uporaba izraza odigrala je presudnu ulogu u razlikovanju kršćanske vjere od raznih lokalnih kultova i sekti. Prvi sabor u Niceji 325. godine, koji je sazvao car Konstantin I., označio je ključni trenutak u povijesti pojma. Ovaj je koncil formulirao Nicejsko vjerovanje, koje je uključivalo frazu „Jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva”, čvrsto utvrđujući pojam katolička kao identifikator prave Kršćanske Crkve.
S vremenom se Katolička Crkva pojavila kao posebna grana unutar kršćanstva, često nazivana jednostavno Katolička Crkva, tj. čak je postala sinonim za kršćanstvo u cjelini. Ovakav razvoj događaja djelomično je nastao zbog novih mjera koje je poduzeo rimski car Teodozije I., koji je 380. godine proglasio kršćanstvo službenom državnom religijom, što je dovelo do bliže povezanosti Crkve i Rimskog Carstva na gotovo svim razinama. Naziv katolički tako je osnažio zahtjev Crkve za univerzalnošću.
Ali, naravno, značenje katolika u kontekstu kršćanstva se dalje razvijalo. Danas se pojam katolička prvenstveno odnosi na Rimokatoličku Crkvu, koju vodi papa i koja ima sjedište u Vatikanu – za razliku od protestantskih crkava, bilo apostolskih ili ne. Međutim, postoje i druge kršćanske denominacije, poput Istočne pravoslavne crkve i Anglikanske zajednice, koje se često opisuju kao katoličke – dok zadržavaju svoje vlastite posebne tradicije i prakse. Bilo kako bilo, riječ katolik ostaje važan aspekt kršćanske terminologije, naglašavajući trajnu potragu za jedinstvom i univerzalnošću unutar raznolikog svijeta kršćanstva, piše portal Aleteia.
