Kolumnist: Pavo Filipović - Politički (ne)korektno
Objavljeno: 26. 05. 2017. 13:04
Dariusz Oko, svećenik nadbiskupije Krakov i autor eseja „Ostanimo uz Papu protiv homohereze”
Čovječanstvo je upravo pred povratkom u seksualno kameno doba (A. Laun), doba potpuno necivilizirane i nekultivirane seksualnosti. Gay-mafija i njezina crkvena inačica, Lavanda-mafija, žele svoju ideologiju u obliku homohereze proturiti svim silama i u Katoličku Crkvu. No, tko zapravo čini tu gay-mafiju?

Ako u Nizozemskoj Vlada zemlje koristi novac poreznih obveznika za programe kojima je cilj uvjeriti građane kako je homoseksualnost dobra i poželjna stvar; ako na popularnoj aplikaciji za komuniciranje WhatsApp nalazimo genderizirane naljepnice (dvije žene ili dva muškarca s djecom); ako se u Francuskoj novčanom i zatvorskom kaznom kažnjavaju oni koji na portalima napišu kako je homoseksualizam izlječiv; ako spotovi glazbenih umjetnika više ne mogu biti emitirani na TV-u ukoliko na svojemu albumu nemaju barem jednu gay-friendly pjesmu; ako Američko udruženje psihijatara homoseksualnost skine s popisa duševnih bolesti uz obrazloženje kako se radi o političkoj odluci, a ne o znanstvenoj – što mislite čije je onda to „maslo”?

To je „maslo” pripadnika militantnoga gay-pokreta koji je u naše vrijeme poprimio sasvim jasne mafijaške strukture. Riječ je o tzv. gay-mafiji! Ne zna se kada se točno izraz pojavio. Neki mu podrijetlo nalaze kod engleskoga kritičara Kennetha Tynana, koji je još 1967. godine uputio izdavaču Playboya, A. C. Spectorskyju članak u kojemu se žali na prisutnost „homoseksualne mafije” u umjetnosti. Potom je pojam velvet mafia (baršunasta mafija) postao izrazito prisutan u medijima 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća, osobito na stranicama New York Posta i engleskoga časopisa The Sun. Posljednji se tužio na preveliku zastupljenost (over-representation) gay-populacije u Laburističkoj stranci, jednoj od tri najveće stranke Ujedinjenoga Kraljevstva. Postupno je onda izraz velvet zamijenjen izrazom gay, nakon što je Michael Ovitz u časopisima Spy (1995.) i Vanity Fair (2002.) homoseksualne lobiste okrivio za neuspjeh njegove kompanije.

No, tko je zapravo ta gay-mafija? Nju se može opisati kao organiziranu mrežu lobističkih homoseksualnih skupina koji predstavljaju neku vrstu subkulturne podzemne organizacije i koja kontrolira većinu mode, dizajna, pop-kulture, umjetnosti, obrazovnoga sektora, industrije zabave i medija. Cilj im je politizacija seksa i seksualizacija politike po načelima genderizma. Gay-mafija je osobito poznata po tri stvari: 1. perverznom nagonu za moći, 2. nevjerojatnoj gramzivosti za novcem i 3. diskriminaciji kršćana širom svijeta. Jedan od ciljeva njihove agende je i infiltracija u crkvene krugove. 

Gay-mafija u crkvenim krugovima?

Kongregacija za nauk vjere je još 1986. godine u Pismu biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe nedvosmisleno upozorila: „Ipak, danas sve veći broj osoba, pa i unutar same Crkve, snažno pritišće Crkvu da prihvati homoseksualno stanje (…) često su (ti isti, op. a.) tijesno povezani s onima koji djeluju izvan nje. Unutar Crkve razvilo se i nastojanje koje promiče uporne skupine različitih imena i različite rasprostranjenosti i teži pribaviti ugled predstavnika svih homoseksualnih osoba koje su katolici. Pod okriljem katoličanstva nastoji se okupiti homoseksualne osobe. (...) Jedna od taktika koje se upotrebljavaju jest tvrdnja, (...) kako bilo koja kritika ili rezerviranost prema homoseksualnim osobama, njihovim aktivnostima i njihovu životnom stilu jest jednostavno oblik nepravedne diskriminacije.”

Gay-mafija i njezina crkvena inačica, Lavanda-mafija, žele svoju ideologiju u obliku homohereze proturiti svim silama i u Katoličku Crkvu. Vrijeme je da se nešto učini!

Te skupine različitih imena o kojima Ratzinger u Pismu Kongregacije za nauk vjere govori, dobile su u međuvremenu svoj službeni naziv – Lavanda-mafija, koja bi bila crkvena inačica svjetske gay-mafije. S obzirom na tu činjenicu, biskup Andreas Laun u knjizi  Homoseksualnost s katoličkoga gledišta primjećuje: „Homoseksualnomu pokretu uspjelo je brzo i neupadljivo uvući se i u crkvene krugove, čak i u katoličke!” Nakon prodora u evangeličke krugove i konfrontacije s homoseksualizmom kod anglikanaca, sada se jasno vide znakovi krize i u Katoličkoj Crkvi. Tako danas imamo mnoštvo profesora koji na teološkim učilištima šire „homoherezu”. Primjera radi, dominikanac Ulrich Engel čitav pokret homoseksualaca tumači biblijski kao izlazak iz kuće ropstva heteroseksualnih normi. U Švicarskoj se predsjednik Udruge homoseksualnih dušobrižnika u jednome članku u novinama Schweizeirische Kirchenzeitung javnosti obratio s izjavom kako je u njegovo studentsko doba gotovo polovica studenata imala homoseksualne sklonosti. Naravno, on to ne smatra problematičnim, a kamoli grešnim, jer za njega homoseksualnost nije bolest, nego jedna mogućnost konkretnog izražavanja ljubavi i spolnosti. Bečki profesor pastoralne teologije, Paul Michael Zulehner, ne samo da homoseksualnost ne smatra grijehom, nego štoviše, on na nju gleda kao na neku vrstu talenta pa stoga i govori o homoseksualnoj obdarenosti.

Dariusz Oko, svećenik nadbiskupije Krakov i profesor filozofije na Krakovskome pontifikalnom sveučilištu Ivan Pavao II., još je 2012. godine (za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI.) uputio javnosti esej naslovljen Ostanimo uz Papu protiv homohereze u kojemu govori o gay-mafiji unutar Vatikana. Tu profesor govori o svojoj studiji na filozofskome kriticizmu homoseksualne propagande i ideologije. Taj isti rad ga je doveo do razotkrivanja velikoga homoseksualnog podzemlja u Crkvi. U eseju krakovski profesor još kaže: „Kada se domognu pozicija na kojima se donose važne odluke, nastoje promovirati i unaprijediti uglavnom one koji su njima slični ili za koje znaju kako su preslabi oduprijeti im se. Trenutačno im polazi za rukom domoći se dominirajućih pozicija u mnogim područjima crkvene hijerarhije te tako postaju 'elita iz sjene' koja sada ima zastrašujuću moć odlučivanja o važnim imenovanjima i cjelokupnom životu Crkve.” Zato su i ekstremno agresivni kada se netko drugi domogne vlasti pa ga beskrajnim medijskim kampanjama i političkim smicalicama nastoje srušiti.

Zašto moramo djelovati?

Autor se međutim ne zaustavlja samo na analizi situacije, nego donosi i razloge za  djelovanje: „Ako se homolobistima dopusti nesmetano djelovanje, za desetak godina ili više vidjet ćemo uništene cijele biskupije i kongregacije.” Osim toga, u slučaju „logike skrštenih ruku” porast će pritisak, ugroza osnovnih sloboda, diskriminacija i suptilni progon onih koji ne podržavaju takvu ideologiju. Protestantski pastor, Ake Green, 29. lipnja 2004. godine završio je u zatvoru zbog jedne propovijedi koju je održao 20. srpnja 2003. godine u švedskome gradiću Borgholmu. Tema propovijedi je glasila: Rađaju li se osobe s homoseksualnom orijentacijom ili je ona rezultat utjecaja zlih sila? Škotski svećenik, Matthew Despard, napisao je knjigu pod naslovom Priesthood in Crisis (Svećeništvo u krizi). U njoj govori o moćnoj gay-mafiji u Katoličkoj Crkvi Škotske. Nedugo nakon objavljivanja knjige, u studenome 2013. godine, biskup Motherwella mons. Joseph Toal suspendirao ga je sa službe župnika koju je obnašao u župi sv. Ivana Olvigieja u Blantyreu. Djelovati mora Crkva i zbog vlastite vjerodostojnosti u svijetu. Čovječanstvo je upravo pred povratkom u seksualno kameno doba (A. Laun), doba potpuno necivilizirane i nekultivirane spolnosti. Gay-mafija i njezina crkvena inačica, Lavanda-mafija, žele svoju ideologiju u obliku homohereze proturiti svim silama i u Katoličku Crkvu. Vrijeme je da se nešto učini!

Izvor:
Svjetlo riječi