Kolumnist: Mirela Primorac - Marija - znak vremena
Objavljeno: 19. 07. 2017. 10:44
Težnja za besmrtnoš­ću, mladoš­ću i ljepotom oduvijek je zaokupljala ljudski duh. Kulture poput egipatske ili grčke po toj težnji su ostale prepoznatljive do današnjih dana. Famozna kraljica Kleopatra, da bi sačuvala mladenački izgled, njegovala je tijelo mliječnim kupkama s nekoliko desetaka različitog ljekovitog bilja i meda. Grci su također nadaleko poznati po njegovanju atletske građe, a koliko im je takav izgled bio ideal vidimo i iz sačuvanih kipova ratnika i bogova.

Eliksiri mladosti oduvijek su izazivali interese, osobito kod ženske populacije. Premda su već dulje vrijeme prisutni u estetskoj industriji različiti preparati za pomlađivanje i uljepšavanje, mnogi nam privlače pažnju svojom bizarnoš­ću. Tako slavne osobe poput Katie Holmes, Eve Longorie, Jennifer Lopez, Gwyneth Paltrow, Demi Moore, Toma Cruisea koriste kreme od ovčje posteljice, masku od bikovih testisa, slavujev izmet, na tijelo stavljaju pijavice, a posljednji estetski krik je i serum od zmijskog otrova protiv bora.

Ovi primjeri podsjećaju me na poznati ep o Gilgamešu. Istoimeni lik nakon mnogih životnih razočaranja pokušava pronaći Utnapištima – jedinog čovjeka kojem su bogovi povjerili tajnu besmrtnosti i vječnog života – u nadi da će je mudri Utnapištim proslijediti baš njemu. Međutim, Gilgameš se vraća neobavljene misije i nesretno umire u svojoj palači.

Ženska ljepota raduje oči, kaže mudri Sirah (Sir 36,22), ali kada bi se ona morala izgraditi na ovakvim mučnim preparatima mogli bismo se složiti s Diogenom iz Laerte (3. st. pr. Kr.) – koji je, kada su ga pitali što je najgore u životu, rekao da je to žena koja lijepo izgleda.

Naravno da žena koja lijepo izgleda raduje oči, to je sasvim prirodno. Ako ljepotu promatramo u skladu dijelova, ona upućuje na Boga. Težnja prema ljepoti, dobru i istini je put kojim se čovjek uzdiže iznad vidljivog k onom savršenom u Nebu. Sveti Augustin u razmatranju o uskrsnuću tijela kaže kako u Nebu neće biti nikakve grdolikosti tijela koja nastaje po neskladu dijelova već će se sva iskrivljenja ispraviti, ali očuvavši cjelinu tvari, a naša tijela u Nebu biti će na vrhuncu mladosti (usp. De Civitate Dei). Čovjek pokušajem dotjerivanja priznaje sebi i drugima da je nesavršen i da nešto mora mijenjati, usavršavati. No je li baš isključivo tijelo ono na čemu treba poraditi!? Da bismo mogli razumjeti i doći do ovakvog tijela o kojem govori sv. Augustin, važna je prije svega estetika duha.

Dok se u starim i plemenskim kulturama mladost povezivala s plodnoš­ću i u njoj nije bilo nikakve druge vrijednosti, suprotno tome suvremena sekularna kultura nametnula je osobito ženama osjećaj nevrijednosti i strah od starenja. Ljepota i mladost se više ne shvaćaju kao dar, već kao zasluga bogatih koja ima uporabnu vrijednost. Onaj tko je vlasnik lijepog tijela, danog od Boga ili estetskog kirurga, u svakodnevnom životu ima i veći izbor mogućnosti. Osobito u ženskom svijetu. Mnoge žene su spremne pristati na razne bolne tretmane da bi zaustavile starenje. U biblijskoj mudrosnoj literaturi ženska ljepota povezana je s njezinom mudroš­ću, danas nažalost vrlo često s ludoš­ću. Žene se podvrgavaju mnogobrojnim i bolnim operacijama, koje, ako i uspiju, unakaze tijelo. Nedavno sam pročitala zanimljivu rečenicu – žena je, zaljubivši se u svoj izgled, zamrzila sebe, jer na selfieu nikada ne izgleda onako kako bi htjela.

Da se kult mladosti i ljepote ne zaustavlja samo na osobnoj razini nego da prožima sve aspekte društva, možemo vidjeti i iz uobičajene prakse današnjih poslodavaca koji u raspisivanju natječaja za posao osim stručne spreme i osobnih kvalifikacija traže fotografiju cijelog stasa, jer ako ste mladi to ne znači i da ste atraktivni! Nažalost, privilegiranje mladosti i ljepote u odnosu na ostale kvalitete osobe dovest će do toga da društvo uistinu postane grdolikog i dekadentnog duha. Temeljiti svoj život na onom propadljivom, promjenjivom i smrtnom te tragati za eliksirom vječne mladosti izvan Onoga koji nam je dao eliksir Tijela i Krvi, postavši za nas ruglo viseći na drvetu križa – uzaludno je.

Izvor:
Svjetlo riječi