Kolumnist: Viktorija Banić - Kaos kao fraktal
Objavljeno: 21. 04. 2017. 10:04
Albert Einstein je navodno rekao: "Ništa na ovom svijetu nije tako komplicirano kao ispuniti poreznu prijavu!" O poreznoj prijavi ću drugi put, ovom prilikom dodajem, ma kakvo vjenčanje, godišnjica, preseljenje i ne znam što sve ne – baš ništa nije tako teško postalo organizirati kao proslavu dječjeg rođendana!

Oni koji se sad smiju, ili nemaju djece ili imaju sreće. Sjećam se proslave naših rođendana u kvartu – „otvoreni“ sendviči sa pola prsta debelo odrezanom parizericom (ne štedi se na rođendan!), orah-torta s „margarinkremom“ i vječni sok na razmućivanje (Fructalov sok u četvrtastom tetrapaku, ako si bolestan ili ideš na izlet) i uvijek karanfili u vazi na stolu (bila sam uvjerena da je to stoga što je karanfil bio jedini prosvijećeni i pravovjerni cvijet u ono doba, toliko da je to važilo i u dane kada nije 1. maj).

Mamine prijateljice, sve sa "trajnom", kakvo peglanje, svilenasti "šlafroci" i mirisna crna kava nakon dječje proslave… A mi? Nakon puhanja i orah-margarin torte jedva dočekaš istrčati u širinu i mir novog naselja i poseban značaj dati rođendanu igrom dužom nego inače. Da.

Danas? Što jedan-dva, najbolje tri mjeseca ranije uhvatiti termin, grčevito i na vrijeme, a prije toga svakako razmisliti o odgovarajućoj igraonici u odnosu na prošlu godinu te o rođendanskim trendovima. Izgleda kao šala? O.K., da krenemo, obične rođendaonice (nekad daaavno), zoorođendaonice, paintball, hipodrom rođendaonice, rođendani na bazenu, plesne, sportske, kino, pa čak i znanstvene, samo su neke u smjeni trendova.

Sjećam se proslave naših rođendana u kvartu – „otvoreni“ sendviči sa pola prsta debelo odrezanom parizericom (ne štedi se na rođendan!), orah-torta s „margarinkremom“ i vječni sok na razmućivanje

E sad, sljedeća prepreka - moćniji od najsamouvjerenijeg vidovnjaka - moraš znati, barem okvirno broj djece (O.K., jedno više-manje će se možda i tolerirati, ako odustajanje javite barem godinu ranije!), kao i to hoće li slavljenik/ica dobiti „petu bolest“ ili običnu crijevnu virozu, jednako kobnu po propast cijelog projekta. O elementarnim nepogodama i slomu burze se ne usudiš ni promišljati. Ne bi bilo loše imati određeni pravac, nit vodilju proslave, „lajtmotiv“. Torta također podliježe trendovima, vrlo mušičavim i nestalnim, uglavnom preplaćenim i zguranim na hrpu. Vatromet i svjećice koje se same od sebe uporno pale su passe odavno. Likovi iz crtanih filmova, koji su u trendu, prolaze i odlaze brže od likova na političkoj sceni. Kad sve to preživite slijedi grčevita borba zvana „čiji su živci bolji“ u slučaju da je taj isti dan netko iz društva, razreda, vrtića, već rezervirao neku rođendaonicu, voljan također zaploviti u avanturu proslave dječjeg rođendana. U zadnji dan promjena plana, mijenja se satnica, pišu nove pozivnice, ludilo… Pod pretpostavkom da preživite sve to jednom konačno dođe i TAJ dan… (slavljenik/ica grize od zore i broji minute). A taj dan suzvučje ovoga: čestitke, vrećice, darovi, osmijesi, kava, trčanje oko stolova, dogovor, satnica, preuzeta djeca, trčanje, vikanje, vriskanje, piškenje, plakanje, mučnina, kakanje (ranije ženski, sada evo i muški WC) plesanje, igre (uh!), svi bi jeli baš ono čega nema i nitko ne bi pio ništa od onog što je već doneseno, znoj, vruće, nekome je dosadno i želi kući, „sretan rođendan tiiiiiii“, netko se stidi i stalno je sam – zabavi, stvari sažvakane i izmiješane do neprepoznatljivosti pa ponovo vraćanje na tanjur, smoki uvijek u soku (zašto, ne znam), „sad se vidi, sad se zna…“, djeca vole Severinu i Rozgu, a što sa „Zoricom“, odgovarajuće i zabavno uvijek opoziti, karaoke, da (neki se ne daju s mikrofona ni nakon dva dana, uzalud molbe šire i dalje obitelji i susjedstva), baloni, face-painting uvijek isti, gledaš na sat, gledaš na sat i jeeeeeeeee!

Miran si do slijedeće godine. Dolaze roditelji, daješ im rumenu i mokru djecu, jakne, kapute, ovisno o godišnjem dobu, ma daš im i svoju djecu i mačku i auto i garažu ako treba, samo… Odu svi, baciš pogled na Solunski front slatkiša, ostataka pizze, torte i ostalih žrtava palih u bespoštednoj borbi s malim barbarima. Pokupiš vrećice s darovima kojima je, uglavnom (čast iznimkama) nepoznata kako prava svrha tako i porijeklo. Trudiš se, napinješ mizerni ostatak svijesti zapamtiti što je od koga dobio/la prije nego pređu neotvoreni u kategoriju „darova šetalica“ i vučeš se četveronoške u svoja četiri zida i preživljavaš gledajući u rumenu zoru 364, a ako imaš sreće 365 blaženih dana ispred sebe bez domaćinske dužnosti povodom rođendana milog nje ili njega…

E, sad, jedino ako je više "njih", samim tim je veći broj rođendana tijekom godine kojima ste nesretni domaćin. Razdoblja uživanja bez njih tada su mnogo kraća i isprekidana, ali je užitak istresanja pozamašne sume iz novčanika više puta godišnje, u svrhu prethodno pomno opisanih, intelektualno vrlo stimulativnih aktivnosti vaše i sve ostale djece, utoliko multipliciran.

Zato, uživajte u svakom trenutku navedenog događaja dok traje jer tko zna hoćete li se stići dogodine (jer stariji su pa je i pritisak samim tim sve veći) organizirati na vrijeme, dakle barem pola godine ranije, ili ćete ostati uskraćeni za sve ova zadovoljstva. To bi stvarno bila nenadoknadiva šteta! Pa nećete valjda parizericu, sok na razumućivanje i igranje do mile volje! To je tako passe

Izvor:
Svjetlo riječi