Kolumnist: Boris Beck - Samotno mjesto
Objavljeno: 24. 06. 2019. 10:08
Praznovjerje je dvostruko lažno – ono je istovremeno i lažna vjera i lažna znanost. Sliči vjeri jer se vjeruje u nešto nevidljivo, daleko ili blisko, ali svakako neuhvatljivo. Sliči znanosti jer ima svoje procedure, postupke i pravila kojima možemo ovladati silama što tobože upravljaju našim životima

U našim životima ima čudnih slučajeva, neobičnih podudarnosti i neshvatljivih okolnosti. Lako ćete mi povjerovati da zna biti tjedana kad mi baš ništa ne ide: poslovi mi propadaju, izdavači odbijaju rukopise, leđa probadaju, glavobolja rastura. A onda odjednom, iz čista mira, kralježnica se ispravi, ministarstvo dodijeli stipendiju, izdavač ponudi ugovor i migrena se raspline. Zar se to ne može lijepo objasniti utjecajem Merkura, toga horoskopskog znaka koji regulira pisanje, zdravlje, poslove i prihode? Nakon što je bio u nepovoljnom aspektu premjestio se na nebu i, eto, sve se sredilo. Naravno, dok opet ne regresira... kao i Venera, Mars ili Saturn.

Sudbina i druge tajne

A što reći o nevjerojatnim nesretnim slučajevima, kada netko koga poznajemo zaspi za volanom i otvori oči u potpuno uništenom vozilu pa iziđe iz njega bez ogrebotine? Ili, puno strašnije, kad na autoputu vozač strada jer se zabio u nadvožnjak ili parkirani kamion, iako su to jedini nadvožnjak i jedini kamion na stotinu kilometara? Zar čovjek i nehotice ne pomisli da je to sudbina?

Pa one čudne sitnice, kad se doselite u novi stan pa shvatite da je to isti kućni broj kao i na vašem roditeljskom domu, ili da se bivši vlasnik zvao poput vašega oca, ili da je stan na istom katu na kojem ste već živjeli? Nije li očekivano da ljudi u takvim slučajevima pomisle da brojevi i imena imaju neku tajnu moć nad čovjekom i da bismo mogli proniknuti u njihovu tajnu?

A tu su i toliki očajnici koji tragaju za svojim izgubljenim bližnjima pa se obraćaju vidovnjacima što viskom prolaze iznad zemljovida, pokušavajući u njegovu njihanju i kruženju očitati neki podatak. I neizlječivi bolesnici koji svoje kronične i akutne bolesti, dosadne ili smrtonosne, nastoje izliječiti kod ljudi koji im šalju neku energiju ili jednostavno bulje u njih. Svijet je beskrajno naivan i nema toga kristala koji neće kupiti, magnetne narukvice koju neće navući, čaja koji neće popiti, tarot karte pred kojom neće zadrhtati.

Vapaj za sigurnošću

Britanski filozof i matematičar Bertrand Russell čudio se kako su horoskopi zauzeli maha u 20. stoljeću – on je pamtio kako ih prije Prvoga svjetskog rata gotovo nigdje nije bilo. A što bi tek sad rekao kad navečer ne možete naći nijedan televizijski kanal da vam netko ne gata iz karata, maše radiestezijskim instrumentima ili proriče iz datuma rođenja? Međutim, nije proturječno da je u stoljeću znanosti zavladalo praznovjerje. Nakon što se vjera izbacila kroz vrata, vratila se kroz prozor, ali kao karikatura. Jer čovjek koji izgubi vjeru ne prestaje vjerovati – samo što sada vjeruje u bilo što.

Bog ne plaća svakoga prvog u mjesecu, njegovi su putovi zamršeniji i neshvatljiviji – ne može se njegov dolazak predvidjeti sigurnošću horoskopa, nego treba bdjeti jer ni dan ni čas nije poznat

Čovjek odgojen na znanosti i za nju, idealan je medij za praznovjerje. Jer on je obrazovan samo napola, toliko da zna da je vjera zaostala, ali ne toliko da zna što je znanost. Razlika između astronomije i astrologije nije mu jasna. Zna da je istina ono što se može dokazati, ali ne zna kako se nešto dokazuje. Zna da je istina logična, ali nitko ga nije poučio logičnom mišljenju. Pobunio se protiv autoriteta na taj način da mu je autoritet bilo tko na internetu.

I kao da nije dovoljno to što je izgubio sigurnost i svjetlo vjere, nego su ga i institucije društva iznevjerile: policija, vojska, banke, ministarstva, bolnice, škole, zatvori, sudovi – sve se te velike i važne ustanove mrve naočigled pod teretom zastarjelih nazora, nepotizma, korupcije, besparice i besciljnosti. Izgubljen čovjek vapi za sigurnošću i nalazi je u krugu zodijaka, u kabali, numerologiji, JiČingu i tko zna sve čemu, voljno predajući svoj imetak i dušu sektama čiji je program mogao izići samo iz uma luđaka.

Ni dan ni čas

Kršćansku vjeru lako je razlikovati od praznovjerja. U vjeri nema proračunatosti, mehanike i šablone – i upravo je zato strana čovjeku mehaničkoga doba koji je navikao na serije, normative i popuste za veću količinu. Bog ne plaća svakoga prvog u mjesecu, njegovi su putovi zamršeniji i neshvatljiviji – ne može se njegov dolazak predvidjeti sigurnošću horoskopa, nego treba bdjeti jer ni dan ni čas nije poznat. Nema u Bibliji kabalističke tajne koju treba otkriti i koja se povjerava samo posvećenima – na svakoj stranici Svetoga pisma piše isto, da Bog voli čovjeka i da je dao Sina da ga spasi.

Ne postoji slijepi Fatum, ravnodušan prema našim strahovima i nadama, što izjednačava dobre i zle, mudre i budalaste, nego Providnost upravlja našim životima. Budućnost nije u kineskim trigramima, zdravlje nije u kristalima, sreća nije u tarot karti s devet pehara – nego je istina da Bog nikad nikome nije dalek, da u njemu živimo, mičemo se i jesmo i da zrno, ako ne umre, neće donijeti rod. Praznovjeran je čovjek ustrašen, a Bog stalno poručuje: „Ne bojte se!” Praznovjeran čovjek želi upravljati umjesto da bude vođen; želi vladati umjesto da bude savladan, jer željom za moći uzalud nadoknađuje nedostatak ljubavi; želi biti siguran, a nema ništa opasnije od igre na sigurno.

Farizeji su praznovjerni

Uostalom, za istinski susret s Isusom treba riskirati, kaže papa Franjo. One koji ne riskiraju usporedio je s onima koji život provode na balkonu, s farizejima koji Isusa nisu slijedili, koji su na balkonu provodili život i s njega sudili, čisti jer se ni u što nisu miješali – ali su u srcu bili neznalice i, kako kaže papa, praznovjerni.

A samo oni koji iziđu iz sigurnosti – pa i iz sigurnosti svojega praznovjerja – mogu čuti riječi: „Oprošteni su ti grijesi!” Nema ničega drugoga što može izliječiti dušu.

Izvor:
Svjetlo riječi