Kolumnist: Ivica Raguž - Epimeteje
Objavljeno: 14. 06. 2019. 09:10
Dosad sam u životu u sve sumnjao, ali nikad nisam sumnjao u Isusa. Njega toliko volim da me ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi. Volim ga zbog njega samoga, ali volim ga i zbog njegovih riječi. Začaran sam Isusovim riječima jer u njima osjećam njegov čudesni humor, njegov djetinji, gotovo cirkusantski duh koji preokreće uobičajenu logiku mojega svijeta

Koliko sam se samo puta od srca nasmijao zbog Isusovih riječi, osobito zbog onih njegovih pretjerivanja koja postavljaju u pitanje moj zdrav razum. Kako sam se znao uozbiljiti kad sam primijetio njegov brutalni sarkazam kojim izruguje moja očekivanja i dovodi me pred ono što je jedino bitno i ozbiljno u životu, a što tako olako previđam. Vjerujte mi, tko u sebi nema toga humorističkog, djetinjeg, cirkusantskog, ludog duha, nikad neće moći prihvatiti Isusa, nikad neće moći osjetiti ni moć njegovih riječi.

S vama bih ovdje podijelio svoje razmatranje o Isusovim riječima upućenim prostitutki: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo?” (Lk 7, 47) Ludih li riječi! Jesi li ti, Isuse, poludio? Ona je prostitutka! Kako možeš reći da je prostitutka „mnogo ljubila”? Hej, to je protiv zdrave pameti: prostitutka se prostituirala sa svojim mušterijama i tada je „mnogo ljubila”?! Priznajem, te su riječi zaista izvan moje zdrave pameti! Ipak, vjerujem Isusu koji me njima želi dovesti do svoje zdrave pameti.

Kao prvo, jedva pišem sada, ostajem bez daha zadivljen Isusom koji je tim riječima dotaknuo misterij čovjekova života. Naime, postoje takvi grješnici koji koliko više griješe, toliko više ljube. Znam, to je izvan zdrave pameti. Ali znam da je to tako. Ti grešnici ne traže grijeh, oni su protiv grijeha, ali ne mogu se osloboditi grijeha. Što se više trude, kao da još više tonu u još veći grijeh! I tu dolazimo do misterija. Što više tonu u grijeh, više se u njima budi žudnja za dobrim, više vape, više ljube, više viču, poput onih bolesnika iz evanđelja koje je Krist izliječio. Nešto se jako neobično i misteriozno događa, nešto izvan pameti: dubina grijeha dovodi ih do još veće dubine milosti! – „Gdje je najveći grijeh, još je veća milost” (usp. Rim 5,20). Takva je bila prostitutka, takav je bio Pavao, Augustin i još mnogi... Te osobe, njihove riječi i tekstove, nimalo nećemo shvatiti, badava nam sva učenost, i filologija i teologija, ako ne uđemo u to čudno ozračje goleme grešnosti i goleme milosti. Zapanjujuće je kako se grijeh i milost dotiču, kako me veličina grijeha gotovo očajnički gura u dubine milosti. I upravo po velikom grijehu saznajem što je veličina, dubina, obilje milosti, znam što je milost, znam tko je Isus Krist. I ne samo to, dubina grijeha tjera me ludo i bezobzirno prema dubini ljubavi prema Isusu Kristu, Spasitelju. U toj sceni Isusa i prostitutke kao da mogu opipati samu dušu Isusa Krista. I jasno mi je jasno zašto je Isus volio prostitutke, zašto je rekao da će one mene i ostale „pravednike” preteći u kraljevstvo Božje (Mt 21,32). Eh da, preteći će nas, jer mi  u svojoj „pravednosti” i ne znamo što je dubina grijeha, još gore, i ne priznajemo dubinu grijeha. I zato, baš zato ne znamo ništa o dubini milosti, o dubini ljubavi, o dubini odnosa prema Isusa Kristu! Zato smo hladni, poput Šimuna koji ga je ugostio, i nemamo pojma o Isusu, premda o njemu stalno govorimo, na njega se pozivamo, njega branimo. Prostitutka mu je draža, njezina dubina grijeha i njezina dubina ljubavi, ta čudesna isprepletenost koja je „morala” dovesti do obraćenja, do novoga početka: „Vjera te tvoja spasila, idi u miru.”

Kao drugo, postoji još jedna Kristova provokacija. Ova je za neke možda još nepodnošljivija. Zamislite kako je bilo udanim ženama dok su slušale Kristove pohvalne riječi jednoj prostitutki i njezinoj posvećenosti drugomu! Kako je današnjim udanim, ali i pobožnim ženama, slušati te iste riječi. Isus ih izaziva, kazuje im da je ta prostitutka „mnogo ljubila” svoje muškarce, više nego one svoje muževe. Više se ona njima posvećivala, i to u grijehu i zbog novca, nego što to čine one, pobožne, udane žene, koje bi se morale svojim muževima zapravo više posvećivati, jer su žene ljubavi! Koja provokacija, koja kritika dobrih, pobožnih, udanih žena! No, u toj ženi vidimo i dobre, pobožne muškarce koji žive u braku, ali i njih pretječe u ljubavi ta prostitutka. Više ona ljubi, cjeliva tijelo, pere kosom, mazi tijelo, nego što to čine oženjeni muškarci svojim ženama. Ah, zar je moguće da je prostitutka posvećenija svojoj mušteriji nego ja svojoj ženi, ili žena meni?! Ili dalje: zar je moguće da će prostitutka više ljubiti svoje mušterije nego ja kao svećenik Krista i svoje vjernike? Da, Isus mi kaže, moguće je, i ona će me preteći možda u Božjem kraljevstvu. Uh, udaraju ove riječ baš u trbuh.  Bole one, ali dobro da je tako. Dobro da me one opale, da me uzdrmaju, da se obratim i počnem ljubiti kao prostitutka, da, kao prostitutka, i ja svojega Isusa tako ljubim, da svojom kosom, svojim suzama cjelivam velikom ljubavlju svojega muža, svoju ženu, svoje vjernike. A onda se nadam da ćemo prostitutka i ja zajedno ući u Kristovo kraljevstvo, da ću i ja moći čuti: „Oprošteni su ti grijesi.”

Izvor:
Svjetlo riječi