Kolumnist: Boris Beck - Samotno mjesto
Objavljeno: 05. 07. 2019. 08:51
Mediji su u povijesti bili u stalnoj mijeni, stalno su se pojavljivali novi i tako tjerali stare da nađu svoje novo mjesto – ali sada se čini da će nestati sve ono na što smo navikli, a još ne razumijemo medijski svijet koji nastaje.

Očito je da se sve manje čita te da je mlađim naraštajima zazorno zadubiti se u knjigu, časopis ili novine – dapače, većina to nikada ne radi. Pametni mobiteli tek su jedno desetljeće u uporabi i već su znatno promijenili medijsku sliku svijeta. Na zaslonu pametnoga telefona u trenutku je dostupno bilo što, bilo odakle, u bilo kojem formatu i još k tome besplatno, tako da je nastao posve novi mentalitet: zašto bismo čekali nekoliko godina na novu knjigu, nekoliko mjeseci na novi film, trideset dana na mjesečnik, sedam dana na tjednik, jednu noć na jutarnje izdanje novina, pola dana na večernji dnevnik – i zašto bismo uopće za to platili?

Mediji bez istine

Promjena u korištenju medija došla je naglo, a posljedice su dalekosežne. Ponajprije, stari mediji našli su se pred financijskim slomom jer su im leđa okrenuli i publika i oglašivači. Knjižari su u Hrvatskoj bankrotirali ili se jedva krpaju, novinski izdavači gase tiskovine i na jedvite jade održavaju postojeće, govorne radijske emisije gotovo su nestale, a čak se i televiziji smanjuje broj gledatelja iz godine u godinu. Nije opustošen samo eter, promijenjene su i vizure gradova: knjižare i kina rjeđe su od bijele vrane, možda još neki hobist drži videoteku i prodavaonicu CD-ova, sve je više križanja bez kioska. Zbog toga profesionalni novinari, urednici, snimatelji i drugi ostaju bez prihoda, plaće su sve niže i redakcije praznije, pa se medijski sadržaji priređuju sve traljavije, prijevodi su zbrzani, podaci neprovjereni, a laž i besmislica posvudašnji. Takav se onda medijski sadržaj izlijeva na zaslone mobitela i računala i doprinosi zbrci u kojoj živimo.

Danas je laž posvuda jer su nestali klasični mediji koji su činjenice provjeravali. Lažni portali izgledaju kao i pravi, lažna vijest izgleda kao i prava, a količina tih izmišljotina tolika je da ih nitko više ne može provjeravati

Prije desetak godina papa Benedikt XVI. pozvao je na afirmaciju info-etike: da mediji ne budu „megafon ekonomskog materijalizma i etičkog relativizma” i promicatelji „izopačenih modela osobnog, obiteljskog i društvenog života”, koji ne informiraju o događajima nego ih stvaraju. Otada se, međutim, situacija pogoršala. Prošle je godine papa Franjo uputio apel za novinarstvom „koje je istinito i protivi se lažima, koje su stvorili ljudi za ljude, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ, koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima što su alternativa eskalaciji vike i verbalnoga nasilja”. Jednom riječju, medijima su zavladali laž i nasilje koje im onemogućuju da budu konstruktivni.

Svatko postaje vijest

Dijagnoza pape Franje je, nažalost, točna. Laž u medijima oduvijek je postojala – bilo kao dio sustavne propagande u totalitarnim sustavima, bilo kao dio estradnoga i glamuroznoga svijeta koji mami čitatelje i slušatelje. No ne možete varati sve ljude sve vrijeme: ljudi su bili navikli ne vjerovati državnoj propagandi, a isto su tako navikli ne vjerovati tračevima o zvijezdama – uostalom, posve irelevantnima. Međutim, danas je laž posvuda jer su nestali klasični mediji koji su činjenice provjeravali. Lažni portali izgledaju kao i pravi, lažna vijest izgleda kao i prava, a količina tih izmišljotina tolika je da ih nitko više ne može provjeravati. Štoviše, odrastaju generacije koje su se navikle na laži na zaslonima mobitela i na to da je te laži nemoguće razlikovati od isitne – jer sve su to, i stvarnost i simulacija, samo odsjaji s ekrana koje ne možemo nikako iskusiti ili provjeriti.

Dodatna je muka što se sve te vijesti, lijepe i ružne, dobre i zle, iskrene i prijetvorne, šire preko društvenih mreža gdje su naslovi veliki, a tekstovi kratki, gdje su slike i videa važniji od riječi, gdje se agitacija miješa s vapajima – gdje se komentira brzo i olako, gdje rasprave prerastaju u svađe, a argumentacija blijedi pred uvredama. Ondje možete biti samo za ili protiv, i gubi se sva zamršenost života. Također, novim naraštajima posve je prirodno stavljati svoje slike na internet, zajedno s raznim objavama – mladi se sasvim prirodno pretvaraju u vijest. Život je sve manje stvaran, a sve se više odvija na medijima, gdje se bilo što može konstruirati, deformirati ili izmisliti, a sve to može raditi bilo tko, bilo kada, bilo odakle.

Povezivanje ljudi i širenje znanja

Katolički mediji ne mogu izbjeći tom vrtlogu. Klasični katolički mediji poput televizije, radija i novina u socijalizmu nisu se imali priliku razviti, a sada je prekasno: televizijama se u svijetu smanjuje broj gledatelja, UKV postaje se ukidaju, tiraže novina padaju, pa stoga ni katolički mediji ne mogu napredovati. Na državnoj televiziji i radiju u Hrvatskoj postoje razne vrijedne emisije, ali slabo su gledane; vrijedni su i Hrvatski katolički radio i Laudato TV, ali doseg im je simboličan. Po inerciji biskupije i redovničke zajednice izdaju i uz veliki trud održavaju tiskovine, ali, uz časne iznimke, djeluju poput biltena koje je vrijeme beznadno pregazilo. Zauzvrat otvaraju se vrlo kvalitetni internetski portali, župama je jednostavno održavati mrežnu stranicu radi pružanja informacija, na društvenim mrežama održavaju se živahne rasprave, a na mobitel vam mogu preko aplikacija stići duhovne vježbe i biblijski tekstovi – koji imaju već desetke tisuća korisnika i pratitelja. Novi mediji, što je sasvim prirodno, zamijenit će stare, i već ih zamjenjuju.

Ove je godine papa Franjo uz Svjetski dan sredstava društvene komunikacije objavio poruku pod naslovom Udovi smo jedni drugima u kojima se usredotočio upravo na društvene mreže u kojima vidi mogućnost povezivanja ljudi i širenja znanja, ali i opasnost manipuliranja osobnim podacima i cyberbullynga. Papa je naveo da na društvenim mrežama agresivno isticanje vlastitoga identiteta često vodi do suprotstavljanja raznih skupina, pri čemu individualizam i predrasude podjaruju spirale mržnje.

Dva lica medija

Novozavjetna slika tijela otkriva nam da smo svi povezani i da jedni druge trebamo. Papa podsjeća da je vjera odnos, a i da je širenje istine ono što povezuje kršćanstvo i medijsku djelatnost: ni vjere ni medija nema bez istine. Također, naglašava da društvene mreže potiču iluziju da se problemi mogu rješavati virtualno, što samo potiče samoizolociju.

Mnoštvo medija koje nastaje, i kojih je sve više, doista nam može zakloniti pogled na svijet. Mediji, dakle, čak i kad su najbolji, mogu nam postati zapreka umjesto sredstva: mogu nas povezati, ali i razdvojiti; informirati, ali i obmanuti; prenijeti istinu, ali i laž. Novi mediji zamjenjuju stare, ali ljubav i istina ne bi smjeli biti zamijenjeni tehnologijom. 

 

Izvor:
Svjetlo riječi