Početna stranica » Milost je skupocjena

Milost je skupocjena

217 pregleda

Protestantski teolog Dietrich Bonhoeffer prosvjedovao je protiv dekadencije kršćanskoga društva i posvjetovljenja Crkve. Njegove riječi o pogrješno shvaćenoj milosti i milosrđu do dana današnjega nisu izgubile na svojoj proročkoj aktualnosti i vrlo su blagotvorne za današnju raspravu oko milosrđa, koju je pokrenuo papa Franjo.

Zadovoljit ćemo se ovdje samo jednim ulomkom iz njegova djela Cijena učeništva: „Jeftina milost je smrtni neprijatelj naše Crkve. Naša je borba danas borba za skupocjenu milost. Jeftina milost predstavlja lošu robu, loše oproštenje, lošu utjehu i protraćen sakrament; milost kao neiscrpnu rezervu Crkve iz koje se lakomislenim rukama nepromišljeno i bezgranično rasipa; milost bez cijene, bez uloga… U toj Crkvi svijet nalazi jeftino pokrivanje svojih grijeha, koje ne okajava i od kojih zapravo i ne želi biti oslobođen. Jeftina milost znači opravdanje grijeha, a ne grješnika. Skupocjena je milost skriveno blago u njivi zbog kojega čovjek prodaje sve što ima. Ona je skupocjena jer poziva na nasljedovanje; milost je, jer poziva na nasljedovanje Isusa Krista; skupocjena je jer čovjeka košta života; milost je, jer mu tek tako život daruje; skupocjena je, jer osuđuje grijeh; milost je, jer grješnika opravdava. Milost je skupocjena prije svega zbog toga jer je Bogu skupocjena, jer je Boga koštala života njegovoga Sina – skupo ste plaćeni (1 Kor 7,23) – i jer nam ne može biti jeftino ono što je Bogu skupo.”

Bonhoeffer hoće reći kako milost pretpostavlja obraćenje. Obraćenje je temeljni zahtjev evanđelja: „Obratite se, jer približilo se Kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2). Tornielli kaže u intervju-knjizi Božje je ime Milosrđe kako se „ponekad i u Crkvi čuje: previše je milosrđa!” Stoga i papa Franjo vrlo precizno primjećuje: „Slijedeći Gospodina Crkva je pozvana izlijevati njegovo milosrđe na sve koji se priznaju grješnicima, odgovornima za učinjeno zlo, koji se osjećaju potrebnima oproštenja. Milosrđe je tu, ali ako ga ne želiš primiti… Ako se ne priznaješ grješnikom, znači da ga ne želiš primiti, znači da ne osjećaš potrebu za njim.” Mnogi danas misle kako je za milosrđe dovoljno samo biti grješnik, ali ne raskajani grješnik, nego naprosto grješnik, kao da je to ono što Isus od nas traži. Takav svijet hoće jeftinu milost, jeftino milosrđe.

Godine 2011. papa Benedikt XVI. se u Erfurtu susreo s predstavnicima Vijeća Njemačke Evangeličke Crkve u glasovitu augustinskom samostanu u kojem je Martin Luther studirao teologiju, zaređen za svećenika i postao redovnik. Na ekumenskome slavlju Papa je u svom govoru pred predstavnicima Evangeličke Crkve podsjetio kako je pitanje kako pronaći milosrdnoga Boga bilo središnje pitanje kojim se bavio mladi Luther. Papa Benedikt rekao je kako to pitanje, koje je bilo pokretačka snaga cijeloga Lutherova života, njega uvijek nanovo pogađa, jer „koga to (pitanje, op. a.) uopće danas više briga – također i među kršćanima?” Što znači pitati o Bogu u našemu životu, u našemu navještaju, pita se Papa i dodaje kako većina ljudi, također i kršćana, pretpostavlja kako se Bog za naše grijehe i krjeposti uopće i ne zanima. A ako se uopće i vjeruje u onostranost i sud Božji, svi mi pretpostavljamo, kaže Papa, kako je Bog velikodušan pa će u svom milosrđu progledati kroz prste našim sitnim grijesima.

No jesu li doista naši grijesi tako sitni, tako mali, pita papa Ratzinger, i poziva da se osvrnemo oko sebe i vidimo svijet koji se guši u korupciji, u želji za moći i posjedovanju, u nasilju, u siromaštvu i bijedi, u gramzivosti za novcem i u neograničenome uživanju. Na kraju govora Papa ustvrđuje: „Ne, zlo nije sitnica. Pitanje: Kakav sam ja pred Bogom – to goruće Lutherovo pitanje mora se danas ponovno postaviti… i postati i našim pitanjem, ali ne akademski, nego realno.”