Kolumnist: Mirela Primorac - Marija - znak vremena
Objavljeno: 18. 07. 2017. 09:40
Manfred Lütz u svojoj knjizi Der blockierte Riese. Psycho-Analyse der katholischen Kirche primjećuje neurotičan simptom našeg društva kojeg on naziva dobro-zlo razdioba koja se sastoji u tome da naše društvo sve doprinose povijesti sebi pripisuje, a za sve sramne i tužne povijesne epizode tereti Katoličku Crk­vu.

Jedna od takvih tužnih epizoda gdje se djelovanje Crk­ve demonizira je srednjovjekovni progon vještica. Katoličkoj Crk­vi predbacuje se da je odgovorna za smaknuće devet milijuna vještica. Neutemeljeno uzimanje brojki žrtava osobito je bilo prisutno u novom vijeku. Liberalni protestantski teolozi 19. stoljeća, nacional-socijalisti i neopoganski feministički pokreti tu su brojku uvijek nanovo koristili kao propagandno oružje protiv Katoličke Crk­ve. Voltaire bez ikakvih dokaza i navoda spominje brojku od sto tisuća (Ulrich Filler). Naime, izrazita pojava vještica i vještičarstva dogodila se u Srednjem vijeku, premda mnogi crk­veni autori smatraju da je to bio problem i Novoga vijeka, jer uvođenjem narodnog jezika u protestantizmu nastao je niz tzv. vještičjih propovijedi nakon čega je uslijedila pomama za tim zvanjem (U. Filler).

Crk­va je glede  progona vještica od samog početka bila jasna, od 785. godine crk­veni sabor u Paderbornu oštrim kaznama prijeti onima koji se usuđuju na način pogana progoniti neku ženu kao vješticu. Slične pravne odredbe potječu iz 906. godine (Canon Episcopi, Trier) i iz 1140. godine (Gracijanovi dekreti). Katolička inkvizicija, koju optužuju za sve zlo u Crk­vi Srednjega vijeka, nije išla za tim da istrijebi žene vještice, već za tim da istrijebi herezu, Crkva je utvrđivala tko je heretik, a državne vlasti su primjenjivale kaznu, inkvizitori su morali biti oslobođeni izvršavanja kazne. Čak je u katoličkim područjima zahtjev za progonom vještica najčeš­će polazio od puka, jer se vjerovalo da one donose sve životne poteškoće (U. Filler). Mučenje također nije stvoreno isključivo za procese protiv vještica, bilo je to jedno od pravnih sredstava rimskoga prava, a usred suradnje sa svjetovnim pravosuđem, našlo je pristupa i u crk­vene inkvizicijske postupke, kasnije se znakovito nazvalo svjetovnim pravnim sredstvom. Primjena mučenja bila je ograničena različitim mjerama opreza: moglo se primijeniti jedino u slučaju postojanja teške sumnje (E. Petersdorff). U 16. stoljeću, okrutno kažnjavanje smrću postojalo je i kod protestanata. Martin Luther i Jean Calvin su na osnovi Biblije opravdavali i argumentirali sudske progone vještica, a carica Marija Terezija u procesu protiv heretika koristila je lomaču za one koji su općili sa životinjama.

Međutim, trn u oku svim protivnicima katoličanstva je takozvana bula o vješticama (Summis desiderantes affectibus) pape Inocenta VIII. i knjiga dvojice dominikanaca Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera, tzv. Malj za vještice (Malleus Maleficarum) objavljena 1486. godine. U njoj se na 800 stranica iznosi čitav sustav o vješticama i čarobnjaštvu te upute za inkvizitore napisane na latinskom jeziku. Daleko od tog da knjiga nije antifeministička, ali čitajući je možemo doći i do zaključka da su se žene masovno bavile nekim okultnim umijećima za što su bile strogo kažnjavane jedino po priznanju ili po sigurnom dokazu, ali ne teže od svećenika koji su se bavili istim praksama (Malj za vještice). Također ta knjiga nikada nije korištena kao službeni crk­veni dokument, radi se zapravo o privatnom komentaru na papinsko pismo.

Ne možemo nijekati povijesne činjenice, postupci protiv žena vještica sigurno nisu nešto čime bi se Katolička Crk­va trebala ponositi. Sveti papa Ivan Pavao II. je toga bio itekako svjestan kada se javno ispričao u ime Crk­ve za sve zločine koji su se u njoj dogodili. Crk­va je zajednica svetih i grješnih. Međutim, povijesnost ovog perioda ne možemo promatrati isključivo kroz zločine Katoličke Crk­ve, a osobito ne manipulirajući i falsificirajući podatke o brojevima žrtava koje je skrivila Crk­va. A to općenito rade oni koji danas legaliziraju eutanaziju, abortus, pedofiliju, iniciraju umjetne ratove i koji promoviraju kulturu smrti.

Izvor:
Svjetlo riječi