Kolumnist: Snježana Šušnjara - Pogled u dušu
Objavljeno: 18. 09. 2019. 09:27
Sve češće mediji objavljuju članke o umjetnoj inteligenciji i njezinu utjecaju na svakodnevne aktivnosti običnoga čovjeka. Čovjek koji je rođenjem dobio inteligenciju i pravo izbora odjednom se nalazi u rukama tehnologije koja mu određuje većinu njegovih aktivnosti.

Ako se mobitel negdje zagubi, nastaje panika i nesnalaženje. Tamo je sve pohranjeno, tamo su kontakti, tamo je planer, slike, internet. Što činiti? Potpuna izgubljenost zavlada i čovjek se osjeća slab i nemoćan. Ovisnost o telefonu nije bila prvotna nakana ovoga izuma. Vjerojatno njegov idejni tvorac nije imao na umu ovoliki utjecaj naprave koja je u prvo vrijeme bila čudesno otkriće koje je omogućilo ljudima komunikaciju o kojoj nisu sanjali i koja im je olakšavala kontakte na daljinu.

Bili su zahvalni

Danas fiksni telefoni predstavljaju čuđenje mladim generacijama koje ne znaju za što ti čudni uređaji služe. Telefaks je također zastario uređaj iako je tek 80-ih izmišljen. Stari televizori, iako ispravni, izgubili su bitku s LED prijamnicima. Njihov dizajn začuđuje i već nalazi put k muzeju. I to se događa s većinom stvari koje nas okružuju i koje su nekada bile veliko otkriće. Ipak, velika otkrića događala su se postupno ostavljajući čovjeku vrijeme da se privikne na njih i da ih koristi u svrhe kojima su i namijenjene. Uglavnom je znalo biti, prije svakoga uvođenja nečega „novoga” i otpora i nerazumijevanja o tome čemu služe nove stvari, ali i radovanja zbog olakšavanja svakodnevnoga življenja. Često je trebalo puno strpljenja mlađih da uvjere starije da je nešto korisnije, efikasnije i lakše za rukovanje od ranijega izuma. U vrijeme Austro-Ugarske, seljak u Bosni i Hercegovini tvrdoglavo je odbijao prihvatiti, a kamoli koristiti željezne plugove umjesto drvenih jer su bili naviknuti na teški rad i nisu vjerovali da nešto može olakšati njihove muke. U kasnijim vremenima, kad se na tržištu pojavila perilica za rublje, žene su planirale kad će prati rublje i koliko puta da se perilica ne istroši. Mnoge od njih su i dalje prale šareno rublje na ruke, a samo bijelo u perilici kako bi im duže služila. Danas to izgleda smiješno, ali one su se vrlo dobro sjećale teških i mukotrpnih procedura pranja rublja vani na potoku ili rijeci po svakakvom vremenu, koristeći pepeo umjesto sapuna. Bile su zahvalne za ovu olakšicu i koristile su ju s mjerom.

Ne može pratiti sve nadolazeće novine, a ujedno ga novi izumi gaze, ukidaju mu rutinu, planove, pa čak i radna mjesta te se već sada objavljuju članci u kojima se javnost informira o profesijama koje će uskoro nestati

Danas se tehnologija sve brže razvija i stvari se mijenjanju na godišnjoj, pa i mjesečnoj razini, te se i čovjek nalazi u procjepu, zbunjen i nepripremljen na stalno nove izazove. Ne može pratiti sve nadolazeće novine, a ujedno ga novi izumi gaze, ukidaju mu rutinu, planove, pa čak i radna mjesta te se već sada objavljuju članci u kojima se javnost informira o profesijama koje će uskoro nestati. Jedni će izgubiti radna mjesta, a drugi usluge na koje su naviknuli. Zašto će nestati određena radna mjesta nije potpuno jasno, ali spominje se da će ljudi i njihove usluge biti zamijenjeni umjetnom inteligencijom. Tako će se uštedjeti i ulagati u nove izume, a čovjek će stajati po strani i promatrati nestanak jednoga načina života i bit će prisiljen privikavati se na tehnološka postignuća koja ovaj put njemu otežavaju prilagodbu i dovode ga u ovisnu poziciju. Neće imati priliku pitati živo biće kako dalje, nego će mu neki automat davati upute i usmjeravati ga u procedure. Nestat će bankarski službenici za šalterima (u Finskoj ih već nema), poštari, urari, stolari, telefonski i računalni operateri, željeznički radnici i dr. Svemu će se pristupati putem interneta, sve će odrađivati roboti. Čovjek će postati suvišan. Elon Musk, čuveni američki poduzetnik, ulaže silne novce u razvoj novih tehnologija, a pri tom sam predskazuje da će, ako se nastavi s ovako brzim razvojem novih tehnologija, čovjekova uloga biti upitna, odnosno, umjetna inteligencija će ga pregaziti i njime ovladati! On smatra da će čovjek, ako želi ići u korak s novim tehnologijama, morati razviti nove i učinkovitije načine komunikacije s njima. Računala će još kratko vrijeme biti sredstva kojima se ljudi služe u svakodnevnom obavljanju poslova i komuniciranju jer će ubrzo upravo ona započeti obavljati poslove koji su dosad bili u rukama ljudi. Poduzetnik Musk je čak osnovao tvrtku Neuralink putem koje istražuje načine kako bi se olakšao prijelaz između mozga i računala jer je, srećom, ljudski mozak još uvijek nezamjenjiv u interakciji sa stvarnim svijetom, ali i tehnologijom.

Cilj je da se ljudima omogući da komuniciraju s računalima „brzinom misli”, brže od govora, tipkanja ili klikanja mišem. Na isti način bi dolazili i do povratnih informacija. Musk ove svoje akcije i istraživanja opravdava vlastitim strahom od brzoga razvoja umjetne inteligencije, koja će već u bliskoj budućnosti nadmašiti ljude u većini danas prakticiranih intelektualnih aktivnosti. Ljudska će rasa stoga oslabjeti jer se neće moći nositi s brzinom i sposobnostima računala. Tako ljudi više neće biti potrebni na tržištu rada jer će umjetna inteligencija preuzeti ljudsko društvo. Ako se ovo dogodi, ljudi će postati nešto slično kućnim ljubimcima, koji mogu biti, tu ali i ne moraju. Bez njih će to automatizirano društvo samo funkcionirati jer će centralni kompjutor svime rukovoditi. Stoga Musk pokušava na neki način „nadograditi” mozak kako bi ga pripojio na računalo te time omogućio prikupljanje svih potrebnih informacija s interneta kako bi ljudi ipak ostali ravnopravni s računalima te tako opstali relevantni u budućnosti! A cijeloj ovoj (ne) ravnopravnosti pridonosi, tko drugi, nego čovjek sam.

Pojam stvarnosti

Sveti Pavao kazuje: Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. U svemu vam pokazah... (Djela apostolska, 20, 34). Čemu onda umjetna inteligencija? Koji joj je smisao? Više to nije ideja da će nove tehnologije pomoći i olakšati čovjeku, nego će ga podčiniti sebi! Čovjek nije stvoren da bi se osilio i dehumanizirao! Priroda i sve što ga okružuje stvoreno je da bi se ostvarila uzajamnost prirodnih Bogom danih bića. Čak se spominje i da će škole biti upravljane ovim tehnologijama i da će djeca vrlo rijetko viđati učitelja. Putem tehnologije mogu djeca sama sebe podučavati i otuđivati se od drugih ljudskih bića te biti podložnija utjecajima koji često nisu nimalo dobronamjerni. Pitanje je što ovime želimo čovječanstvu, pretvoriti ga u carstvo robotike i umjetne inteligencije, otuđiti ga od svega i upravljati njime putem nekoga procesora?! Dobro je i korisno imati pomoć, ali ne treba pretjerivati silnim povjerenjem u moderne izume jer time čovjek potire sama sebe i zanemaruje svoje stvarne mogućnosti, sebe kao ljudskoga bića, stvorenoga na sliku Božju. Ima li većega izuma?!

Računala će još kratko vrijeme biti sredstva kojima se ljudi služe u svakodnevnom obavljanju poslova i komuniciranju jer će ubrzo upravo ona započeti obavljati poslove koji su dosad bili u rukama ljudi

Zlatno tele današnjega vremena jest umjetna inteligencija kojoj je prvotna namjera bila pozitivna okrenutost čovjeku, ali sada ide protiv čovjeka pokušavajući njime upravljati. Mladim generacijama serviraju se stalno novi izumi i dostignuća novih mobitela, tableta, pc-a koje oni prigrle bez ikakve provjere, ne razmišljajući o pogibelji kojoj se izlažu. Ne vide kako im se zamućuje stvarnost i uništava egzistencija, umanjuju njihove mogućnosti i normalni razvoj. Jer, sve mora ići brzo, odmah i sad. Ništa se više ne prepušta prirodnom razvitku i postizanju ciljeva na čovjeku prilagođen način. Više se ne može vidjeti djecu u igri vani, kako spontano istražuju svijet oko sebe. Ako ih se i ugleda, to je neobičan prizor.

Upravo je igra ono po čemu se ljudi razlikuju od robota i strojeva, ističe danski znanstvenik Carsten Jessen. On također upozorava da je igra ...dio naše prirode. Igra je ono što nas čini ljudima. Vodi nas u stanje u kojemu ispuštamo uzde samokontrole. Zapravo bismo više vremena trebali provoditi iskorištavajući svaki trenutak i jednostavno se igrati. Kad bismo poslušali ovoga stručnjaka, možda bismo se zamislili zašto toliko trebamo nove tehnologije i jesu li nam one uopće neophodne. Je li priroda oko nas nevidljiva ljudskim očima? Američki psiholog i znanstvenik, Scott Kaufman otkriva da iznadprosječno inteligentni ljudi, obdareni kreativnošću, koriste igru cijeli život. Neki tu zaigranost pokazuju igrajući računalne igrice, nekima je igra poslovni izazov. Oni naprosto znaju vrijednost sreće koju kroz igru ostvaruju. Igra potiče znatiželju i nagrađuje je zabavom i zadovoljstvom. Igra je način pomicanja granica tijekom cijelog života, ističe autorica knjige Igra na danski način, Iben Dissing Sandahl.

Jesu li se ulagači u umjetnu inteligenciju zaboravili igrati ili su, igrajući se, izgubili pojam o stvarnosti!?

Izvor:
Svjetlo riječi