Kolumnist: Ivica Raguž - Epimeteje
Objavljeno: 20. 04. 2017. 12:28
Htio bih s vama podijeliti jedno iskustvo koje ste zasigurno i sami imali, a to je iskustvo da vas netko mrzi. I mene također pojedine osobe mrze.

Razni su razlozi mržnje. Treba reći da sam u mnogo čemu zaslužio da me mnogi mrze. Naime, tko može reći za sebe da nije grješnik? Stoga me mnogi mrze, ukoliko činim nešto što je protivno i Bogu i čovjeku. U tom smislu dobra je mržnja prema meni, u skladu s riječima psalmista: "Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara"(Ps 141,5). Međutim, postoje i oni koji me mrze zbog same činjenice što postojim. Određenim ljudima nisam učinio ništa nažao. Štoviše, trudio sam se svim silama da im ništa nažao ne učinim, ali ništa nije vrijedilo. Mrze me jer im svojim postojanjem vjerojatno ukazujem na ono što oni nemaju, mrze me možda i zbog toga što im u svojoj samodostatnosti ne odajem poštovanje koje oni misle da su zaslužili zbog svojih nekakvih ovozemaljskih titula, službi. No, ovdje me sad ne zanima toliko mržnja kao takva, nego zapravo nepostojanje mržnje. E, to je ono što me uvijek iznova začudi. O čemu je riječ?

Mišljenja sam da današnji čovjek nije sposoban istinski mrziti. Često sam doživio kako ljudi mrze jedni druge, ne mogu se smisliti, žestoko se posvađaju, ali se onda već sutradan ili nakon određena vremena nazovu ili susretnu te razgovaraju kao da ništa nije bilo. Jedna strana želi i dalje sa smiješkom komunicirati, vrlo ugodno djeluje u telefonskom razgovoru, našali se, nastoji te potapšati po ramenu. Meni je to izgledalo nevjerojatno: pa kako te mogu prestati mrziti, kako se mogu ponašati kao da se ništa nije dogodilo? Onda sam brzo shvatio zašto je to tako, zašto ljudi, kao što rekoh, nisu sposobni mrziti. Razlog je vrlo jednostavan: interesi. Zbog interesa ljudi nisu sposobni mrziti. Budući da im trebaš zbog nekakvih interesa ili si im važan kao takav pa te je dobro "poznavati" i biti s tobom, nazvat će te nakon dugo godina i pričati s tobom kao da ništa nije bilo, dakako, bez ikakve isprike. Rijetki će se onako usput ispričati (taj meni mrski "sorry", kad ga čujem, diže mi se kosa na glavi), opet zbog toga što te trebaju. I tako ljudi ne mogu mrziti, odnosno, što je ovdje još važnije, nisu sposobni mrziti zlo. Prelaze olako preko zla, mire se i stvaraju kompromise. Drugim riječima, zlo uopće ne uzimaju ozbiljno.

Odatle sada postaje razumljiva, meni draga, a za modernoga čovjeka koji nije sposoban mrziti, skandalozna mržnja izražena u mnogobrojnim psalmima koje krš­ćani mole i trebaju moliti. Kako je to sjajno pokazao Clive Staples Lewis, nigdje u izvanbiblijskim, nežidovskim spisima ne postoji toliko mržnje kao u psalmima. Dovoljno je samo prisjetiti se: "Dani njegovi nek' budu malòbrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove" (Ps 109,8-13; također Ps 69; 101; 143).

Koji je razlog tomu? Izraelski čovjek je mogao neizmjerno mrziti jer je, za razliku od poganskoga svijeta, zbog vjere u Jahvu, Boga pravednosti, bio neizmjerno osjetljiv za pravednost. I upravo zbog te neizmjerne osjetljivosti za pravednost, mogao je biti neizmjerno osjetljiv na zlo, mogao je neizmjerno mrziti zlo te odbacivati svaki kompromis sa zlom. Nije mogao prihvatiti da je zlo zakonitost ovoga svijeta s kojim se "ipak" treba pomiriti i sklapati savez, jer treba "ići dalje", "treba preživjeti", kako se to veli. Da, sa zlom nije imao kompromisa, zlo je mrzio, jer zlo zaista postoji. On se nije htio družiti sa zlikovcima povlađujući im: "Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grješničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca" (Ps 1,1; 101,7). Znao je "otresti prašinu" od njih (Lk 9,5). Eto, zato sam mišljenja da je danas potrebno, koliko god to neprikladno zvučalo, ponovno vratiti dostojanstvo biblijskom poimanju mržnje koja, dakako, nije u suprotnosti s ljubavlju. Naime, samo onaj koji zna ljubiti, ljubiti dobro, taj zna i mrziti, mrziti zlo.

Izvor:
Svjetlo riječi