Stari su Rimljani samo tri posla smatrali poslom u pravom smislu riječi (negotium), i to trgovinu, vojništvo i bavljenje politikom, a sve ostale napore, manualne i duhovne, od zemljoradnje do glazbe, smatrali su ili besposličarenjem (otium), ili poslom primjerenijim robovima nego slobodnim ljudima. Osim toga, iz nekog vjerskog ili političkog razloga u određene dane – dies feriales, odnosno ferije – bilo je zakonom zabranjeno raditi (neki bi to i danas rado uveli) pa se svijet tada uglavnom bavio onim što danas zovemo festa ili fešta.
Bilo kako bilo, ljeto na izmaku, jesen pred vratima, ferije prošlo, počela škola… Budući da su male Rimljane uglavnom odgajali grčki robovi, i ta je riječ u latinski ušla iz grčkoga (skholé), gdje je prvo označavala odmor i rad u slobodno vrijeme (današnji hobby), zatim filozofska predavanja te napokon mjesto gdje se drži nastava (stavljanje znanja pred učenika).
Ako učenik uči, odnosno naukuje, ili bi barem trebao – možda to nekomu teško pada, ali ove riječi zaista imaju isti korijen kao i navika, odnosno naviknuti se – što radi đak, odnosno dijak? Isto što i đakon (grč. diakonos): služi, poslužuje. Kao što đakoni poslužuju kod oltara ili drugog stola (donoseći đakonije), tako su i đaci nekoć bili sluge svojim učiteljima, odužujući im se tako za prenesena znanja ili vještine.
Nakon osnovne škole ide se ili na zanat (tur. sanat – vještina, umijeće), ili u gimnaziju (grč. gymnos – gol; gymnasion – javna vježbaonica u kojoj mladići treniraju goli), odnosno licej (škola filozofa Aristotela nazvana je tako jer se nalazila uz hram Apolona Licejskog) ili koledž (lat. collegium – školsko predavanje, zbor).
Nakon mature (lat. maturus – zreo) neki đaci idu na posao, a drugi na fakultet (lat. facultas – sposobnost) kako bi kroz studij (lat. studium – trud, težnja) usavršili svoje znanje u nekoj struci, odnosno stekli diplomu (grč. diplōma – presavijeno pismo), ili čak postali magistri (lat. magister – učitelj) i doktori (lat. doctus – učen). Oni skloniji umjetnosti (likovnoj, glazbenoj, scenskoj…) upisat će se na neku od akademija (prvotno, Platonova filozofska škola u Ateni, nazvana tako jer se nalazila u gaju posvećenu mitskom junaku Akademu). Više fakulteta čine univerzitet, tj. sveučilište (lat. universitas – cjelovitost, sveukupnost).
Premda je škola važna, najvažnije životne lekcije (lat. lectio – čitanje) zacijelo se ne nauče u školi, nego kroz iskustvo – strpljivim kušanjem života.
