Za grčkog filozofa Diogena kažu da je usred bijela dana išao ulicom s upaljenom svijećom govoreći: Tražim čovjeka. Slično tome, u našoj tzv. društveno-političkoj situaciji, za potrebe popunjavanja stranačkih izbornih lista, koje vrve zaslužnim pojedincima i pregaocima, traži se stanovit broj žena čija imena – samo imena – moraju ući na listu kako bi ona bila valjana. Nakon izbora, dakako, tih imena u politici najčešće nema, kao da ne stoji ona Aristotelova da je čovjek – tj. muškarac i žena – političko biće, nego samo muškarac.
Kako god, prije nego postane kotačić u svijetu kojim vladaju muškarci, žena je prije svega dijete svojih roditelja – kći. Praindoeuropski naziv za žensko dijete dhaugh2ter spada među najstarije nazive obiteljskoga srodstva, a prešao je u mnoge europske i druge jezike: grč. thygater, engl. daughter, njem. Tochter, staroslav. dъšti, češ. dcera, finski tytar itd. Čini se da je taj pojam izveden od glagola koji znači dojiti, pa bi prema tome kći bila ona koja je nadojena, hranjena dojenjem. Nastavak -ter znači rodbinsku vezu, a nalazimo ga i u lat. mater, pater, frater itd. Za pojam kći latinski je pak preuzeo riječ filia, koja (kao i filius – sin) potječe od glagola felare, što također znači dojiti.
Osim što je prije svega kći, ona je i sestra – lat. soror, engl. sister, njem. Schwester itd. U indoeu. jeziku swesor je bio naziv za svaku ženu iz vlastitoga plemena odnosno zajednice, a kako se ta zajednica smanjivala prema klanu i obitelji, onda samo za one u najbližoj rodbinskoj vezi. Nakon što se udala, tj. dala se u tuđu obitelj, djevojka (i ova riječ povezana je s glagolom dojiti, kao dijete i dječak) postaje snaha. Taj pojam u vezi je s našim osnova (o-sn-ova) i njem. Schnur – veza, jer snaha uspostavlja rodbinsku vezu, pa otuda i glagol snubiti. Pojam nevjesta ukazuje da je nepoznata (ne + vedeti – znati). Oženi li joj se sin, žena postaje svekrva, što nipošto ne znači da je za sve kriva, kao što ni svekar nije kriv – to je čisto pučko tumačenje.
Valja zabilježiti i neke pogreške u upotrebi ovih riječi. Naime, kći se u nominativu često zamjenjuje akuzativom kćer. Dakle, reći ćemo npr. moja kći radi i udajem svoju kćer, a ne moja kćer radi ili udajem svoju kći. Osim toga, ovu imenicu u govoru sve više potiskuje kćerka, što je neopravdano jer je kćerka zapravo umanjenica od kći. Zato, kaže li tko da udaje kćerku, to zvuči jednako smiješno kao kad bi ženio sinčića. Također, kod većine kajkavaca glagol ženiti se znači i ženiti se i udati se, tako da se može čuti kako udavača kaže: Ženim se. Vjerojatan razlog za to je geografska bliskost s njemačkim jezikom, gdje sich heiraten znači općenito sklopiti brak.
