U nedjelju jutro u 7 sati došlo je oko sto članova misije pripremiti dvoranu, oltar i kuhinju i sve što je bilo potrebo da svi sudionici imaju ukusan objed. Prve grupe pristizale su već u 10 sati. Prije svete mise u 11 sati  voditelj misije fra Ivan Prusina je pozdravio sve vjernike HKM Zürich i čestito im dan misije. Zatim, pozdravio je goste iz drugih misija, te hrvatsku veleposlanicu u CH Andreu Bekić, ravnatelja  Hrvatske matice iseljenika gosp. Zdeslava Milasa, glazbenika Stjepu Gleđa Markosa, članove folklornog društva „S.S. Kranjčević“ iz Züricha i predstavnika mjesne crkve gosp. Chrisofa Eberlea.  Posebno je pozdravio mladomisnika fra Jakov Juru Nikolića. On je drugi fratar-svećenik iz te Misije. Pozdravio je zatim voditelja duhovne obnove fra Marinka Šakotu, budućeg voditelja HKM fra Ivana Marića, koncelebrante fra Antonia Primoraca, fra Alena Pajića, fra Gorana Azinovića, fra Iku Skoku, don Ivana Šarića i bogoslove fra Antu Vlašća i fra Jeoela Sirovinu. I Mladomisnik je pozdravio nazočne, te rekao kako je radostan što može svoju mladu misu slaviti i u svome rodnom mjestu i s vjernicima s kojima je rastao i gdje je dobio duhovno zvanje. Fra Marino Šakota je propovijedao s jasnom porukom. Naglasio je u propovijedi riječi proroka Izaije „Jer moje misli nisu vaše misli“ koje je primijenio na razumijevanje Isusove prispodobe Radnici u vinogradu. Pod svetom misom pjevali su združeno misijski zborovi pod ravnanjem voditeljice zborova prof. Petre Hrvačić.

Na kraju mise u ime Misijskog vijeća predsjednik Mate Dedić je održao zahvalni govor. Prvo je u ime svih članove misije čestitao mladomisniku fra Jakovu Juri i njegovoj obitelji te mladomisniku dao prigodi dar. Fra Jakov je zahvalio Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, te svima koji su na bilo koji način pomogli da može u svojoj rodnoj Misiji proslaviti svoju mladu misu.

U ime sinodalnog vijeća katoličke crkve u kantonu Zürich  gosp. Christof Ebelre je zahvalio fra Ivanu Prusini za odgovorno dugogodišnje vođenje HKM i za izvrsnu suradnju. Zatim, zahvalio je Petri Hrvačić i Ankici Blažević za njihov trud i rad u misiji. Pozdravio je fra Ivana Marića koji će preuzeti vođenje misije od 1. listopada 2026.

Mate je u drugom dijelu svoga govora zahvalio fra Ivanu, Petri i Ankici jer oni završavaju svoje službe u misiji. U svom obraćenju fra Ivanu zahvalo je na strpljivom i požrtvovanom vođenja misije, koje je bilo u stvari istinsko služenje. Naglasio je fra Ivanov pastoralni rad, posebno  kateheze za pripremu za sakramente, te i brojne homilije koje su bile uvijek poticajne. Glavna karakteristika fra Ivanova pastoralnog rada bila je ta što je uvijek imao vremena za svakoga člana Misije i razumijevanje bez obzira o čemu se radilo. Fra Ivanu su u ime Misije djeca predala dar, zatim i u ime zborova misnicu, te Frama i mladi svoj dar. Zatim je Mate zahvalio prof. Petri Hrvačić za pjevanja na liturgijskim slavljima. Nije zaboravio zahvaliti Ankici Blažević i Mariji Dujić, koje su brižno vodile kućanstvo. Poželio je novom voditelju Misije fra Ivanu Mariću dobrodošlicu.  Fra Ivan Prusina je još jedanput zahvalio svima.

Nakon himne Lijepa naša koju je predvodio glazbenik Stjepo Gleđ Markos i programa folklornog društva „S. S. Kranjčević“ Mladomisnik je blagoslov one koje su pripremili hranu i piće. Stjepo je još s nekoliko izvedbi svojim glasom obradova brojne slušatelje, a Lovre Uzelac je na harmonici odsvirao nekoliko kola u kojem su mnogi rado igrali.

Na kraju trebalo je sve pospremiti i očistiti tako da su zadnji napustili dvoranu u 18 sati. Bilo je dosta truda i umora, ali su svi zahvalni Bogu za veliko i iskreno slavlje u Misiji.

Kao priprema za slavlje misijskog dana i mlade mise u misiji je organizirana trodnevna duhovna obnova u crkvi sv. Felixa i Regule od 17. do 20. rujna. 2026. Fra Marinko Šakota je vodio duhovnu obnovu na temu: Zašto je i srce toliko važno? Molitva-post – sveta ispovijed. Prvi dan obnove bilo je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, a drugi klanjanje Presvetom Križa treći dan završna molitva i blagoslov s Presvetim. Vjernici su imali svaki dan prigodu za svetu ispovijed.

Objava Proslava dana zajedništva i mlade mise u Zürichu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovaj lijepi običaj u Gvozdu održava se već petu godinu zaredom. Nakon završetka nastave učenike su iz škole do crkve dopratili njihov vjeroučitelj i župnik fra Marko Hrgota te učitelji i ostali djelatnici Osnovne škole Gvozd.

U crkvi je fra Marko pozdravio učenike, osobito prvašiće koji su započeli novo životno razdoblje, kao i njihove učitelje i djelatnike škole. Zajedno su molili za Božji blagoslov u novoj školskoj godini, za dar znanja, mudrosti, strpljenja, međusobnog poštovanja i prijateljstva. Fra Marko animirao je zajedničko pjevanje uz gitaru, a na završetku je blagoslovio učenike, njihove školske torbe, učitelje, nastavnike i sve djelatnike škole.

Bio je to lijep početak nove školske godine i još jedan znak povezanosti Župe sv. Petra i Pavla i Osnovne škole Gvozd u brizi za odgoj i dobro djece i mladih.

Učenicima, njihovim roditeljima, učiteljima, nastavnicima i svim djelatnicima Osnovne škole Gvozd želimo sretnu, uspješnu i Božjim blagoslovom ispunjenu školsku godinu 2026./2027.

fra Marko Hrgota

Objava Blagoslov učenika i školskih torbi u Gvozdu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Proslavu su zajednički organizirale Župa sv. Petra i Pavla u Gvozdu i Župa sv. Antuna Padovanskog u Vojniću, a ovogodišnjem okupljanju poseban pečat dala su pješačka hodočašća.

Četrdesetak hodočasnika krenulo je već u 7 sati ispred župne crkve sv. Petra i Pavla u Gvozdu te se pješice uputilo prema Petrovoj gori. Druga skupina planinara i hodočasnika okupila se na Muljavi te je također pješice krenula prema ostatcima pavlinskog samostana, gdje je u 11 sati započelo središnje euharistijsko slavlje.

Svetu misu predvodio je fra Filip Karadža, župnik i upravitelj svetišta sv. Ive u Podmilačju, uz koncelebraciju više svećenika, među kojima su bili policijski kapelan don Ivo Borić, fra Darko Drljo, fra Ivo Bošnjak, župnik u Vojniću, i fra Marko Hrgota, župnik u Gvozdu, koji je animirao liturgijsko pjevanje, dvojica Pavlina pater Jure Josipović i brat Jako Grgić.

„Ora et labora“ – vratiti Bogu mjesto u životu čovjeka

Fra Filip se u propovijedi, polazeći od nedjeljne Božje riječi i povijesti redovništva, osvrnuo i na prostor na kojem se slavila euharistija – ostatke drevnoga pavlinskog samostana. Podsjetio je na benediktinsko načelo „Ora et labora – Moli i radi“, koje je stoljećima oblikovalo kršćanski život i europsku kulturu.

Naglasio je opasnost suvremenoga društva u kojem se iz čovjekova života sve više gubi ono „ora“ – moli, dok ostaje rad, postignuće, materijalno i briga za ovozemaljsko. Slikovito je upozorio kako se, kada se izgubi teologija i odnos s Bogom, čovjek lako svede samo na biologiju, a posljedice takva života mogu postati individualizam, sebičnost i zatvorenost prema drugome.

U tom svjetlu snažno je odjeknula i poruka nedjeljne Božje riječi o vjernosti Bogu i prihvaćanju križa. Kristov poziv: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ podsjeća da vjera nije samo za trenutke kada je čovjeku lako. Ona se osobito pokazuje onda kada, unatoč kušnjama, nerazumijevanju i životnim teškoćama, čovjek ostaje uz Boga.

Poput proroka Jeremije, koji je Božju riječ osjećao kao „rasplamtjeli oganj“ u svojim kostima, kršćanin je pozvan ne izgubiti pouzdanje ni onda kada bi najradije odustao. Križ nošen s Kristom nije posljednja riječ – posljednja riječ pripada životu, uskrsnuću i Bogu.

Ta je poruka imala posebno značenje upravo na susretu ljudi čije su obitelji prije 31 godinu morale napustiti svoja ognjišta u Bosni i Hercegovini i u novom kraju ponovno graditi svoje domove i živote. Njihovo iskustvo na svoj način svjedoči upravo ono „ora et labora“ – moliti i raditi, vjerovati i ne odustajati.

Sjećanje koje čuva korijene i gradi budućnost

Okupljanje na Petrovoj gori zato nije bilo samo prisjećanje na progon, izgubljene domove i teškoće prošlosti. Bila je to prije svega zahvala Bogu za dar života, vjere, obitelji i snage za novi početak, ali i poziv mlađim naraštajima da upoznaju i ne zaborave svoje korijene.

Nakon euharistijskog slavlja veliko zajedništvo nastavljeno je uz zajednički ručak, pečenoga vola i gulaš, piće, pjesmu i zabavu. Brojni vjernici i dobrovoljci obiju župa danima su pripremali prostor i sve potrebno kako bi se velik broj okupljenih mogao dostojanstveno primiti i ugostiti.

Na kraju je upućena zahvalnost fra Filipu Karadži za predvođenje misnoga slavlja i naviještenu riječ, svim koncelebrantima i nazočnim svećenicima, predstavnicima vlasti i drugim uzvanicima, hodočasnicima iz Gvozda i planinarima koji su pješice pristigli na Petrovu goru, kao i svim vjernicima, dobrovoljcima, darovateljima i dobročiniteljima Župe sv. Petra i Pavla u Gvozdu i Župe sv. Antuna Padovanskog u Vojniću, koji su svojim radom, vremenom i prilozima omogućili dostojanstveno obilježavanje ove obljetnice.

Trideset i jedna godina nakon progona Petrova gora ponovno je okupila ljude oko oltara, molitve i zajedništva. Ostaje poruka da svoje korijene ne smijemo zaboraviti, ali ni ostati zarobljeni u prošlosti. Iz njih treba crpiti snagu za budućnost – čuvati vjeru, poštivati žrtvu svojih predaka, pomagati jedni drugima i, unatoč svim nedaćama, s pouzdanjem gledati prema Bogu i njegovoj providnosti.

Jer križevi nisu posljednja riječ. Posljednja riječ pripada životu, uskrsnuću i Bogu.

(fra Marko Hrgota)

Objava Okupljanje na Petrovoj gori pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ne samo riječima i glasovima, nego i posebnim duhom Ansambl je nazočne proveo kroz krajeve Naše lijepe, kroz stoljeća, a i kroz crkvenu godinu. Voditelj misije fra Ivan Prusina je na početku poželio dobrodošli članovima Ansambla, te na kraju iskreno im zahvalo na izvrsnom nastupu i  na sadržaju koji čuva i njeguje našu narodnu dušu. Članovi Ansambla su zahvalili na gostoprimstvu. Gosti na čelu s voditeljem dr. sc. Joškom Ćaletom otišli su oko 22 sati završavajući lijepo druženju s dvije pjesme.

Pučki pivači KBF-a službeni su vokalni ansambl Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.  Prvi javni nastup bio im je 21. ožujka 2018. Do sada su održali stotinu koncerata.

Objava Koncert „Pismu novu sad pivajmo“ pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Misno slavlje predslavio je fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene, uz koncelebraciju umirovljenoga profesora fra Marka Ešegovića, gvardijana Franjevačkoga samostana na Gorici u Livnu, i fra Marinka Vukmana, gvardijana Franjevačkoga samostana u Sinju.

Koncelebriralo je još 20 svećenika iz cetinskoga i livanjskoga dekanata. Mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više župa pjevao je za vrijeme svete mise pod ravnanjem s. Vjere Gulić, pastoralne suradnice u Župi Bajagić – Obrovac Sinjski.

Na početku komemoracije i misnoga slavlja okupljenima se obratio fra Antonio Mravak, koji je pozdravio obitelji i rodbinu žrtava, predstavnike crkvenoga i društvenog života te brojne hodočasnike iz cetinskoga i livanjskoga kraja. U uvodnom obraćanju podsjetio je da se kod Husine jame od 1999. godine vjernici okupljaju na molitvu i dostojanstveno prisjećanje nevino ubijenih i bačenih u jamu, kao i svih žrtava komunističkoga režima, Drugoga svjetskog rata i poraća.

Posebno se prisjetio pokretača komemoracije, pokojnoga fra Bože Norca-Kljaje, koji je nekoliko dana prije otišao u Očev zagrljaj, naglasivši njegovu ustrajnost, vjeru i predanost očuvanju spomena na stradale. Zahvaljujući njegovu zalaganju, to je okupljanje tijekom godina postalo trajnim mjestom molitve, sjećanja i zahvalnosti prema onima kojima su nasilno oduzeti život i pravo na dostojan grob.

Fra Antonio potom je pozdravio potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednika Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata Ivana Penavu, ministra demografije i useljeništva Ivana Šipića, župana Splitsko-dalmatinske županije Blaženka Bobana, vicekonzula Republike Hrvatske u Livnu Miroslava Jelića, gradonačelnika Livna Darka Čondrića, dogradonačelnika Sinja Denisa Bobetu, gradonačelnika Vrlike Juru Plazonića, izaslanstvo Grada Trilja te načelnika Općine Otok Silvija Norca-Kljaju.

Pozdravio je i predstavnike Počasnoga bleiburškog voda, Viteškoga alkarskog društva, Veteranskoga centra u Sinju, gradova i općina Cetinske krajine te udruga proizašlih iz Domovinskoga rata iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Poseban pozdrav uputio je okupljenim svećenicima i redovnicima, a osobito predslavitelju misnoga slavlja, provincijalu Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Zdravku Dadiću, gvardijanu Franjevačkoga samostana u Livnu fra Marku Ešegoviću, gvardijanu Franjevačkoga samostana u Sinju fra Marinku Vukmanu te cetinskom dekanu i triljskom župniku don Slavku Volareviću.

Na poseban je način pozdravio obitelji i rodbinu ubijenih i bačenih u Husinu jamu, zahvalivši svima što svojim dolaskom potvrđuju da žrtve nisu i neće biti zaboravljene.

Zaključujući uvodni dio, fra Antonio Mravak istaknuo je da Husina jama treba ostati mjesto molitve, istine i dostojanstvenoga sjećanja, ali i trajna opomena da se zlo koje je obilježilo prošlost više nikada ne ponovi.

U propovijedi je fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene, istaknuo da Husina jama nije samo mjesto stradanja nego i trajna rana i opomena. Naglasio je da svaka žrtva ima svoje ime, lice i životnu priču te da kršćansko sjećanje mora biti povezano s istinom, pravdom, oprostom i molitvom.

Podsjetio je da „Bog čuje i Bog pamti“ te poručio da se žrtava ne smijemo sjećati s mržnjom, nego s odgovornošću da čuvamo istinu i gradimo mir. Posebno je naglasio da nas to mjesto poziva da budemo „stražari istine“, ali i graditelji mostova, kako se zlo prošlosti više nikada ne bi ponovilo. Na kraju je poručio da Husina jama za nas ne bude samo grob nego i izvor suosjećanja, istine i odlučnosti da živimo po mjerilima Evanđelja – po mjerilima ljubavi koja je jača od mržnje i života koji pobjeđuje smrt.

Na završetku misnoga slavlja i komemoracije fra Antonio Mravak zahvalio je svima koji su svojim dolaskom, molitvom i dostojanstvenim sudjelovanjem iskazali poštovanje prema žrtvama Husine jame. Posebnu zahvalnost uputio je predslavitelju misnoga slavlja fra Zdravku Dadiću, nazočnim svećenicima i redovnicima, predstavnicima državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, članovima Počasnoga bleiburškog voda, predstavnicima udruga proizašlih iz Domovinskoga rata te obiteljima i rodbini žrtava, koje desetljećima čuvaju bolno sjećanje na svoje najmilije.

Istaknuo je da je ovogodišnja komemoracija okupila oko dvije tisuće vjernika i hodočasnika, ponajviše iz cetinskoga i livanjskoga kraja, ali i iz drugih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njihova brojna nazočnost, naglasio je, snažno svjedoči da žrtve Husine jame nisu prepuštene zaboravu te da njihov spomen i dalje živi u molitvi i sjećanju naroda.

Fra Antonio pritom je naglasio da obveza prema žrtvama ne može stati na molitvi, paljenju svijeća i polaganju vijenaca, nego da je potrebno učiniti i korak dalje. Pozvao je na sustavno, stručno i odgovorno istraživanje Husine jame, snimanje njezine unutrašnjosti i utvrđivanje sadašnjega stanja, osobito s obzirom na svjedočanstva da su se u jamu tijekom godina odlagale velike količine otpada.

Poseban poziv uputio je potpredsjedniku Hrvatskoga sabora Ivanu Penavi, predsjedniku Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, sa zamolbom da u okviru svojih mogućnosti i ovlasti pridonese povezivanju nadležnih institucija kako bi se Husina jama što temeljitije istražila, a istina o njoj rasvijetlila.

Na kraju je fra Antonio zahvalio svima koji su pridonijeli organizaciji komemoracije, osobito Udruzi „5 sela Orguz“, s. Vjeri Gulić i pjevačima, restoranima „Dubrovnik“ i „Blizanci“, graničnim policajcima s hrvatske i bosanskohercegovačke strane te medijima koji su pratili i najavljivali komemoraciju.

Najavio je novo okupljanje prve subote u rujnu iduće godine, pojasnivši da je ovogodišnja komemoracija iznimno održana krajem kolovoza zbog velikoga franjevačkog susreta koji će se 5. rujna održati u Međugorju u povodu 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga.

Molitvom odrješenja nad Husinom jamom završeno je spomen-slavlje, a vijence su položila već spomenuta izaslanstva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izvijestio je Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske.

Objava Sveta misa za žrtve komunističkog režima kod Husine jame pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U akustičnom klaustru franjevačkog samostana sv. Jurja u Sućurju, ispunjenom do posljednjeg mjesta, u jedinstvenoj zvučnoj cjelini među kamenim zidovima i na kamenoj pozornici, sudionici u ovom iznimnom glazbeno-scenskom djelu uprizorili su vrlo uspješan doživljaj klasične operne umjetnosti. Sućuraj je svojim mještanima i brojnim gostima ponudio vrhunsku predstavu glazbenog savršenstva kakvim se hvale i veliki gradski centri.

Izvedbu opere “La Bohème”, slavnog Puccinijeva djela o pariškim boemima, pripremali su umjetnički voditelji Ljetne operne škole Vedrana Šimić, vokalna pedagoginja s Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu (pjevanje) i dirigent Darijan Ivezić (maestro-pijanist), član Ansambla HNK u Zagrebu te profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Uloge su tumačili i pjevali mladi solisti, studenti solo pjevanja s muzičkih akademija iz Sarajeva i Zagreba, te gosti i operni prvaci: Roko Radovan – gost (HR) u ulozi Rodolfa, Jovana Pavlović (CG) u ulozi Mimì, Jurica Jurasić Kapun – gost (HR) u ulozi Marcella, Mia Raguž (HR) u ulozi Musette, Darijan Ivezić (HR) u ulozi Schaunarda, Tomislav Perić (BIH) u ulogama Benoît i Alcindoro, Lucija Bošnjak (BIH), korepetitorica, a igrala je i ulogu Parpignole. Toni Nežić – gost (HR) nije mogao odigrati svoju ulogu Collinea zbog iznenadnih okolnosti.

Uprizorenje ovoga djela u Sućurju organizirao je župnik Gdinja te upravitelj Bogomolja i Zastražišća fra Mario Divković koji je glazbenim umjetnicima bio domaćin zajedno sa župnikom Sućurja fra Stipom Marčinkovićem, a pod pokroviteljstvom Općine Sućuraj i Splitsko-dalmatinske županije, uz potporu Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i župe Sućuraj koja je  sudionicima osigurala boravak u prostorijama samostana u Sućurju.

Ljetna operna škola u Sućurju započela je u ljeto 2024. na inicijativu Vedrane Šimić, ugledne sopranistice i profesorice solo pjevanja na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu koja se osvrnula na to razdoblje i rekla kako je osnivanje Škole pokrenula “sa željom povezivanja studenata solo pjevanja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te opernih profesionalaca.”

Prisjetila se svih ostvarenih djela: “Prvo je izdanje iznijelo operu “Ivana Orleanska” P. I. Čajkovskog pod vodstvom Simona Dešpalja, dirigenta i profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dok je drugo izdanje bilo posvećeno 150. obljetnici praizvedbe opere “Carmen” G. Bizeta pod vodstvom Darijana Ivezića, dirigenta i člana Opere HNK u Zagrebu. Na oba su izdanja sudjelovali ponajbolji studenti muzičkih akademija iz Zagreba i Sarajeva te operni solisti poput Emilije Rukavine, Roka Radovana, Jurice Jurasića Kapuna, Siniše Galovića i dr.

Treće izdanje donosi jedan od najpopularnijih naslova operne literature, biser iz rukopisa Giacoma Puccinija ‘La Bohème’.”

Uz svoju zahvalu za mogućnost umjetničke pripreme i izvedbu još jednog vrijednog klasika u Sućurju, profesorica Šimić je dodala: “Od prvih dana Škola djeluje u suradnji s Franjevačkim samostanom sv. Jurja u Sućurju te domaćinima fra Marijem Divkovićem i fra Stipom Marčinkovićem, uz veliku podršku i posvećenost pomaganju mladim umjetnicima i razvoju kulture na krajnjem istoku otoka Hvara.”

Pod ravnanjem Darijana Ivezića sjajni studenti i umjetnici već aktivnih karijera iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske obogatili su vječne Puccinijeve likove svojim mladenačkim žarom, ali i velikim vokalnim i izvedbenim talentima na zadovoljstvo slušatelja i onih s profinjenim najvišim zahtjevima. Stoga ih je publika ispratila oduševljenim ovacijama koje su prerasle u opću zajedničku radost susreta na kraju izvrsne opere “La Bohème” kojom je završilo “Kulturno ljeto s franjevcima na istočnoj punti otoka Hvara” u Sućurju 2026. godine.

“Slavna opera “La Bohème” talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija, smještena u Latinsku četvrt Pariza 1840-ih godina, tragična je priča o mladim umjetnicima, boemima, grizetama i njihovim ljubavima. Na temelju književnog predloška “Prizor iz boemskog života” H. Murgera, maestro Puccini je zajedno s libretistima L. Ilicom i G. Giacosom stvorio operno remek-djelo, praizvedeno u Torinu prije točno 130 godina, 1. veljače 1896. godine. Giacomo Puccini, majstor orkestracije, virtuoznosti i oslikavanja ljudskih osjećaja, različitom je glazbom opisao dvije velike operne ljubavi: nježnu i postojanu tragičnu ljubav pjesnika Rodolfa i kitničarke Mimì i drugu, njoj suprotnu, strastvenu i burnu ljubav slikara Marcella i Musette. Opera opisuje mnoge trenutke smijeha i zaigranosti, ekstatičnih ljubavnih osjećaja i (ne)sporazuma, ali nažalost i smrt Mimì pod bremenom tuberkuloze. Odlike Puccinijeve opere svakako su i mladenačka svježina, ljupkost i nježnost koja se lomi pod siromaštvom i bezvremenom patnjom mladih pariških umjetnika čije su ljubavi čiste i duboke.”

Objava Slavna opera “La Bohème” izvedena u župi Sućuraj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Službene fotografije koje je objavio Vatican Media prikazuju holivudskog glumca kako se rukuje s Poglavarom Katoličke crkve. Ovaj posjet nastavlja tradiciju pape Lava XIV. – inače prvog pape iz SAD-a – koji rado ugošćuje istaknute ličnosti iz svijeta filma, glazbe i umjetnosti.

Bračni par McConaughey trenutačno provodi ljeto u Italiji jer Matthew McConaughey na Amalfijskoj obali snima novi Netflixov triler pod nazivom Positano, u kojem glumi uz Zoe Saldañu.

Glumac je u javnosti poznat po otvorenom govoru o svojoj kršćanskoj vjeri i duhovnosti te redovitom odlasku u crkvu. Iako sam nije katolik, njegova supruga Camila jest, a vjenčali su se u katoličkoj crkvi 2012. godine.

McConaughey se ovim susretom pridružio nizu zvijezda koje su posjetile novog američkog papu, među kojima su ranije bili Al Pacino i Patti Smith.

Objava Matthew McConaughey i supruga Camila susreli se s papom Lavom XIV. u Vatikanu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Uz klavirsku pratnju pijanista Lucića, sopranistica Šimić otpjevala je šesnaest pjesama poznatih hrvatskih skladatelja i pjesnika te uglazbljenih narodnih stihova: „Noć je tiha“ Ivana pl. Zajca i Josipa Eugena Tomića, „Seh duš dan“ Blagoja Berse i Vladimira Nazora, „Majka“, „Lađa u noći“ i „Suzi“ Josipa Hatzea i pjesnika Huge Badalića, Rikarda Katalinića-Jeretova i Milana Begovića, „Moja zemlja“ Ivana Matetića-Ronjgova i Drage Gervaisa, „Mura voda teče“ Krste Odaka i Vinka Kosa, „Crn bel“ Krešimira Baranovića i Frana Galovića, narodne „Pjesme čeznuća“ op. 21 ( „Mornareva ljubav“, „Žalba na zemlju“ i „S dragim u svijet“) Jakova Gotovca, „Biljeg s dragom“ i „Oj, volaru, medena ti usta“ Mile Cipre s narodnim stihovima, „Roža“ Ive Lhotke-Kalinskoga i Dragutina Domjanića te „Klinčeci čerleni“ s narodnim stihovima iz Zagorja i „Mir“ op. 28 Darija Vučića i Augusta Harambašića.

Na kraju koncerta, na traženje slušatelja, sopranistica Vedrana otpjevala je još dvije pjesme: narodnu pjesmu, sevdalinku „Okreni se niz đul-bašču“ Cvjetka Rihtmana te „Serenadu“ Josipa Hatzea i Đure Jakšića.

Vedrana Šimić, sopran (1979., Tuzla, BiH). Studij solo pjevanja započela je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi prof. Paše Gackić, a diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Mire Zidarić-Orešković. Usavršavala se kod talijanskog vokalnog pedagoga Paola De Napolija i kod prof. Dunje Vejzović. Debitirala je 23. 04. 2004. u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i od tada do danas bilježi oko 90 gostovanja u  toj opernoj kući. Nastupala je na  scenama zagrebačke, riječke, splitske i sarajevske Opere u dvadesetak glavnih i naslovnih uloga. Na praizvedbi prve crnogorske opere „Balkanska carica“ Dionisija San Giorgia De Sarna godine 2008. (Cetinje, Crna Gora) pjevala je naslovnu ulogu. Nastupala je i koncertno sa Zagrebačkom, Sarajevskom i Beogradskom filharmonijom te Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Simfonijskim orkestrom Crne Gore, Simfonijskim orkestrom Opere i Baleta u Tirani, Simfonijskim orkestrom Mostar, Orquestra Sinfônica do Teatro Nacional Cláudio Santoro (Brazil) i Orquestra Sinfônica do Paraná (Brazil) s dirigentima kao što su N. Bareza, P. Dešpalj, I. Lipanović, M. Homen, L. Voltolini, A. Allemandi, Z. Juranić, K. Arp, N. Matošević, M. Sinkevich, T. Bilić, U. Lajovic, R. Homen, Č. M. Dušek, J. Marić, V. Kranjčević, A. Shatsky, A. Kojić, A. Kalajdžić, I. Repušić, J. Šego, T. Fačini, S. Dešpalj, D. Vučić, I. Vlajnić, D. Crescenzi, C. Cohen, M. Zumalave, V. Matvejeff, M. Helmrath, G. Marcianò, S. Scappucci, M. Arakaki. Na III. i IV. Festival de Ópera de Brasília u Brazilu, nastupala je na dva Gala koncerta Verdi/Wagner, tri izvedbe Tosce (Giacomo Puccini) u naslovnoj ulozi, zatim dva Gala Richard Strauss koncerta kao Saloma. Kao solistica nastupala je i na gostovanju Sarajevske filharmonije u Beču (Goldensaal Musikverein) i Donaubühne Tulln, National Concert Hall Dublin (recital), u Operi u Tirani, na Riječkim ljetnim noćima (recital), Festivalu Opatija, Makarskom kulturnom ljetu, Mostarskom proljeću, Sarajevskoj zimi, VaClaF-u itd.

Za arhiv HRT snimila je 15 solo pjesama hrvatskih skladatelja Ivane Lang, Ferde Livadića  i Milana Prebande, uz pratnju klavira  i gudačkog orkestra. U ediciji hrvatski skladatelji HKD Napredak, podružnica Zagreb, izdan je 2006. i CD sa solo pjesmama Milana Prebande. Za ulogu Madame Lidoine u operi „Razgovori Karmelićanki“ F. Poulenca  bila je nominirana za Nagradu Hrvatskog glumišta  2007. u kategoriji za izuzetno umjetničko ostvarenje do 30 godina. Dva puta je dobitnica Nagrade „Štefanija Lenković“ HNK Zajc u Rijeci za najbolje ostvarenu žensku ulogu u opernom programu Kazališta za uloge Adriana Lecouvreur u predstavi „Adriana Lecouvreur“ F. Cilee, Manon Lescaut u predstavi „Manon Lescaut“ G. Puccinija  i Donna Leonora u predstavi „Moć sudbine“ G. Verdija. Dobitnica je i Nagrade Hrvatskog glumišta (NHG) za najbolje umjetničko ostvarenje u operi, za ulogu Adriane Lecouvreur u operi „Adriana Lecouvreur“ F. Cilee.

Od 2009. do 2018. imala je Status samostalnog umjetnika od Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i HKD Napredak. Izvanredni je profesor na Univerzitetu u Sarajevu – Muzička akademija, Odsjek za solo pjevanje. Voditeljica je Ljetne operne škole Sućuraj – Hvar (RH).

Milan Lucić, klavir (1985., Zenica, BiH). Diplomirao je 2007., a zatim i magistrirao 2011., na Odsjeku za klavir na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu u klasi red. prof. Svetlane Chlaidze. Treći ciklus studija na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu završava 2015., čime stječe zvanje doktora muzičkih umjetnosti iz oblasti klavira. Trenutačno je zaposlen kao viši umjetnički suradnik na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod renomiranih pijanista i pedagoga kao što su J. Novotny, L. Pogorelić, G. Vidović, E. Tawaststjern, R. Gedig, D. Merlet. Sudjelovao je na tečaju komorne glazbe kod prof. Johannesa i Edoarda Kutrowatza (Baden, Austrija). Dobitnik je nagradne stipendije Fondacije Karim Zaimović (2006.) stečene na osnovu uspjeha na studiju i doprinosa kulturnom stvaralaštvu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i stipendije za prestižni masterkurs na L’Academie musicale de Villecroze, Francuska, koji se održava jednom godišnje za 10 pijanista iz cijeloga svijeta. Dobitnik je nagrade „Zlatna značka“ Univerziteta u Sarajevu koja se dodjeljuje najboljem studentu Univerziteta, kao i više nagrada na natjecanjima od kojih je najznačajnija Specijalna nagrada na Federalnom natjecanju u Livnu, BiH (2006.), kao i 3. nagrada na internacionalnom natjecanju Val Tidone u Italiji (2007.). Koncertirao je na festivalima:  „Sarajevska zima“, „Baščaršijske noći“, „Dani Kantona Sarajevo“, „Majske muzičke svečanosti“, „Mostarsko proljeće“, a nastupao je kao solist i sa Sarajevskom filharmonijom (2008.) Do sada je održao niz zapaženih koncerata u BiH i inozemstvu (Hrvatska, Srbija, Slovenija, Austrija, Italija, Njemačka, Francuska).

Objava Vedrana Šimić i Milan Lucić održali koncert u župi Sućuraj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku predavanje naglasio je: „Moj cilj je objasniti Ai jednostavno, praktično i ljudski“. Nakon predavanje nazočni su postavljali brojana pitanja. Na pitanje: Je li moj posao u opasnosti? Predavač je odgovorio: „AI neće zamijeniti sve ljude, ali ljudi koji koriste AI mogu zamijeniti one koji ga ne koriste“. Ukazao je Tomislav i na opasnosti koje donosi AI, ali zaključio je kako se ne treba plašiti nego razumjeti taj novi „alat“ koji će donijeti brojene pozitivne i negativne promjene.

Objava Tribina: Što je umjetna inteligencija? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Središnje euharistijsko slavlje u večernjim je satima predslavio kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit. Uz njega su koncelebrirali: apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Santo Rocco Gangemi, savjetnik Apostolske nuncijature mons. Luka Sartori, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar mons. Marko Trošt, župnik beogradske katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i kancelar preč. Ivan Poleto, zatim domaći franjevci – među kojima gvardijan beogradskog samostana i župnik fra Ilija Alandžak – te brojni drugi svećenici.

Nazočili su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve, među kojima arhimandrit Kleopa, zatim sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, predstavnici državnih i lokalnih institucija te diplomatskog zbora.

U homiliji je kardinal Nemet istaknuo da Bog u svakom vremenu podiže svjedoke kako bi očuvao svoju riječ i istinu te kao izvrstan primjer toga naveo svetog Antu Padovanskog, istaknutog propovjednika, vjernog sina sv. Franje i crkvenog naučitelja, koji je svoj život i propovijedanje oblikovao prema Božjoj riječi, živeći po načelu da čovjek ne živi samo o kruhu nego „o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“.

Na kraju se okupljenima biranim riječima obratio provincijal Dadić, a potom je gvardijan fra Ilija zahvalio svim sudionicima, svećenicima, vjernicima kao i članovima zbora Ars Vocalis pod ravnanjem Miroslava Abramovskog. Posebnu zahvalnost uputio je kardinalu Nemetu za predvođenje euharistijskog slavlja i upućenu propovijed, uručivši mu tom prigodom prigodan dar – sliku franjevačkog samostana i crkve u Beogradu.

Prije misnog slavlja upriličen je tradicionalni blagoslov ljiljana koje su vjernici ponijeli svojim domovima kao znak vjere, nade i duhovne povezanosti sa svecem.

Misu u prijepodnevnim satima istoga dana predslavio je provincijal Dadić uz koncelebraciju župnika i gvardijana fra Ilije, župnog i samostanskog vikara dr. fra Ivana Šarčevića, ekonoma samostana dr. fra Benedikta Vujice te drugih svećenika.

Na početku misnog slavlja provincijal fra Zdravko uputio je okupljene na Isusove riječi iz Evanđelja po Luki, izgovorene u sinagogi u Nazaretu: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“. Izrazio je potom radost i zahvalnost uime cijele franjevačke zajednice zbog ovogodišnje proslave koja se odvija u znaku obilježavanja 100. obljetnice njihove prisutnosti u Beogradskoj nadbiskupiji.

U homiliji je provincijal Dadić progovorio o djelovanju franjevaca Bosne Srebrene koji su kroz desetljeća čuvali i vodili samostan sv. Antuna u Beogradu. Osvrćući se na životni put sv. Antuna Padovanskog okupljenima je poručio: „Draga braćo i sestre, i mi smo pozvani učiti iz života svetoga Ante, dopustiti da do nas dopre Božji glas, da ga čujemo i prepoznamo što Bog želi od našega života.“

Na završetku euharistijskog slavlja župnik i gvardijan fra Ilija zahvalio je svim okupljenim svećenicima i vjernicima na sudjelovanju, a posebno fra Zdravku za predvođenje misnog slavlja, zajedništvo za oltarom i prigodnu propovijed.

Ovogodišnja proslava sv. Ante započela je misom uočnicom koju je u petak 12. lipnja u večernjim satima predvodio fra Ivica Jagodić, provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Nakon mise upriličeno je predstavljanje knjige „Korespondencija 1932. – 1956. fra Josip Markušić – Josip (Jože) Plečnik“.

Objava Svečana proslava sv. Ante i stoljeća franjevačke prisutnosti u Beogradu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.