Službene fotografije koje je objavio Vatican Media prikazuju holivudskog glumca kako se rukuje s Poglavarom Katoličke crkve. Ovaj posjet nastavlja tradiciju pape Lava XIV. – inače prvog pape iz SAD-a – koji rado ugošćuje istaknute ličnosti iz svijeta filma, glazbe i umjetnosti.

Bračni par McConaughey trenutačno provodi ljeto u Italiji jer Matthew McConaughey na Amalfijskoj obali snima novi Netflixov triler pod nazivom Positano, u kojem glumi uz Zoe Saldañu.

Glumac je u javnosti poznat po otvorenom govoru o svojoj kršćanskoj vjeri i duhovnosti te redovitom odlasku u crkvu. Iako sam nije katolik, njegova supruga Camila jest, a vjenčali su se u katoličkoj crkvi 2012. godine.

McConaughey se ovim susretom pridružio nizu zvijezda koje su posjetile novog američkog papu, među kojima su ranije bili Al Pacino i Patti Smith.

Objava Matthew McConaughey i supruga Camila susreli se s papom Lavom XIV. u Vatikanu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Uz klavirsku pratnju pijanista Lucića, sopranistica Šimić otpjevala je šesnaest pjesama poznatih hrvatskih skladatelja i pjesnika te uglazbljenih narodnih stihova: „Noć je tiha“ Ivana pl. Zajca i Josipa Eugena Tomića, „Seh duš dan“ Blagoja Berse i Vladimira Nazora, „Majka“, „Lađa u noći“ i „Suzi“ Josipa Hatzea i pjesnika Huge Badalića, Rikarda Katalinića-Jeretova i Milana Begovića, „Moja zemlja“ Ivana Matetića-Ronjgova i Drage Gervaisa, „Mura voda teče“ Krste Odaka i Vinka Kosa, „Crn bel“ Krešimira Baranovića i Frana Galovića, narodne „Pjesme čeznuća“ op. 21 ( „Mornareva ljubav“, „Žalba na zemlju“ i „S dragim u svijet“) Jakova Gotovca, „Biljeg s dragom“ i „Oj, volaru, medena ti usta“ Mile Cipre s narodnim stihovima, „Roža“ Ive Lhotke-Kalinskoga i Dragutina Domjanića te „Klinčeci čerleni“ s narodnim stihovima iz Zagorja i „Mir“ op. 28 Darija Vučića i Augusta Harambašića.

Na kraju koncerta, na traženje slušatelja, sopranistica Vedrana otpjevala je još dvije pjesme: narodnu pjesmu, sevdalinku „Okreni se niz đul-bašču“ Cvjetka Rihtmana te „Serenadu“ Josipa Hatzea i Đure Jakšića.

Vedrana Šimić, sopran (1979., Tuzla, BiH). Studij solo pjevanja započela je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi prof. Paše Gackić, a diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Mire Zidarić-Orešković. Usavršavala se kod talijanskog vokalnog pedagoga Paola De Napolija i kod prof. Dunje Vejzović. Debitirala je 23. 04. 2004. u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i od tada do danas bilježi oko 90 gostovanja u  toj opernoj kući. Nastupala je na  scenama zagrebačke, riječke, splitske i sarajevske Opere u dvadesetak glavnih i naslovnih uloga. Na praizvedbi prve crnogorske opere „Balkanska carica“ Dionisija San Giorgia De Sarna godine 2008. (Cetinje, Crna Gora) pjevala je naslovnu ulogu. Nastupala je i koncertno sa Zagrebačkom, Sarajevskom i Beogradskom filharmonijom te Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Simfonijskim orkestrom Crne Gore, Simfonijskim orkestrom Opere i Baleta u Tirani, Simfonijskim orkestrom Mostar, Orquestra Sinfônica do Teatro Nacional Cláudio Santoro (Brazil) i Orquestra Sinfônica do Paraná (Brazil) s dirigentima kao što su N. Bareza, P. Dešpalj, I. Lipanović, M. Homen, L. Voltolini, A. Allemandi, Z. Juranić, K. Arp, N. Matošević, M. Sinkevich, T. Bilić, U. Lajovic, R. Homen, Č. M. Dušek, J. Marić, V. Kranjčević, A. Shatsky, A. Kojić, A. Kalajdžić, I. Repušić, J. Šego, T. Fačini, S. Dešpalj, D. Vučić, I. Vlajnić, D. Crescenzi, C. Cohen, M. Zumalave, V. Matvejeff, M. Helmrath, G. Marcianò, S. Scappucci, M. Arakaki. Na III. i IV. Festival de Ópera de Brasília u Brazilu, nastupala je na dva Gala koncerta Verdi/Wagner, tri izvedbe Tosce (Giacomo Puccini) u naslovnoj ulozi, zatim dva Gala Richard Strauss koncerta kao Saloma. Kao solistica nastupala je i na gostovanju Sarajevske filharmonije u Beču (Goldensaal Musikverein) i Donaubühne Tulln, National Concert Hall Dublin (recital), u Operi u Tirani, na Riječkim ljetnim noćima (recital), Festivalu Opatija, Makarskom kulturnom ljetu, Mostarskom proljeću, Sarajevskoj zimi, VaClaF-u itd.

Za arhiv HRT snimila je 15 solo pjesama hrvatskih skladatelja Ivane Lang, Ferde Livadića  i Milana Prebande, uz pratnju klavira  i gudačkog orkestra. U ediciji hrvatski skladatelji HKD Napredak, podružnica Zagreb, izdan je 2006. i CD sa solo pjesmama Milana Prebande. Za ulogu Madame Lidoine u operi „Razgovori Karmelićanki“ F. Poulenca  bila je nominirana za Nagradu Hrvatskog glumišta  2007. u kategoriji za izuzetno umjetničko ostvarenje do 30 godina. Dva puta je dobitnica Nagrade „Štefanija Lenković“ HNK Zajc u Rijeci za najbolje ostvarenu žensku ulogu u opernom programu Kazališta za uloge Adriana Lecouvreur u predstavi „Adriana Lecouvreur“ F. Cilee, Manon Lescaut u predstavi „Manon Lescaut“ G. Puccinija  i Donna Leonora u predstavi „Moć sudbine“ G. Verdija. Dobitnica je i Nagrade Hrvatskog glumišta (NHG) za najbolje umjetničko ostvarenje u operi, za ulogu Adriane Lecouvreur u operi „Adriana Lecouvreur“ F. Cilee.

Od 2009. do 2018. imala je Status samostalnog umjetnika od Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i HKD Napredak. Izvanredni je profesor na Univerzitetu u Sarajevu – Muzička akademija, Odsjek za solo pjevanje. Voditeljica je Ljetne operne škole Sućuraj – Hvar (RH).

Milan Lucić, klavir (1985., Zenica, BiH). Diplomirao je 2007., a zatim i magistrirao 2011., na Odsjeku za klavir na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu u klasi red. prof. Svetlane Chlaidze. Treći ciklus studija na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu završava 2015., čime stječe zvanje doktora muzičkih umjetnosti iz oblasti klavira. Trenutačno je zaposlen kao viši umjetnički suradnik na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod renomiranih pijanista i pedagoga kao što su J. Novotny, L. Pogorelić, G. Vidović, E. Tawaststjern, R. Gedig, D. Merlet. Sudjelovao je na tečaju komorne glazbe kod prof. Johannesa i Edoarda Kutrowatza (Baden, Austrija). Dobitnik je nagradne stipendije Fondacije Karim Zaimović (2006.) stečene na osnovu uspjeha na studiju i doprinosa kulturnom stvaralaštvu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i stipendije za prestižni masterkurs na L’Academie musicale de Villecroze, Francuska, koji se održava jednom godišnje za 10 pijanista iz cijeloga svijeta. Dobitnik je nagrade „Zlatna značka“ Univerziteta u Sarajevu koja se dodjeljuje najboljem studentu Univerziteta, kao i više nagrada na natjecanjima od kojih je najznačajnija Specijalna nagrada na Federalnom natjecanju u Livnu, BiH (2006.), kao i 3. nagrada na internacionalnom natjecanju Val Tidone u Italiji (2007.). Koncertirao je na festivalima:  „Sarajevska zima“, „Baščaršijske noći“, „Dani Kantona Sarajevo“, „Majske muzičke svečanosti“, „Mostarsko proljeće“, a nastupao je kao solist i sa Sarajevskom filharmonijom (2008.) Do sada je održao niz zapaženih koncerata u BiH i inozemstvu (Hrvatska, Srbija, Slovenija, Austrija, Italija, Njemačka, Francuska).

Objava Vedrana Šimić i Milan Lucić održali koncert u župi Sućuraj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku predavanje naglasio je: „Moj cilj je objasniti Ai jednostavno, praktično i ljudski“. Nakon predavanje nazočni su postavljali brojana pitanja. Na pitanje: Je li moj posao u opasnosti? Predavač je odgovorio: „AI neće zamijeniti sve ljude, ali ljudi koji koriste AI mogu zamijeniti one koji ga ne koriste“. Ukazao je Tomislav i na opasnosti koje donosi AI, ali zaključio je kako se ne treba plašiti nego razumjeti taj novi „alat“ koji će donijeti brojene pozitivne i negativne promjene.

Objava Tribina: Što je umjetna inteligencija? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Središnje euharistijsko slavlje u večernjim je satima predslavio kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit. Uz njega su koncelebrirali: apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Santo Rocco Gangemi, savjetnik Apostolske nuncijature mons. Luka Sartori, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar mons. Marko Trošt, župnik beogradske katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i kancelar preč. Ivan Poleto, zatim domaći franjevci – među kojima gvardijan beogradskog samostana i župnik fra Ilija Alandžak – te brojni drugi svećenici.

Nazočili su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve, među kojima arhimandrit Kleopa, zatim sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, predstavnici državnih i lokalnih institucija te diplomatskog zbora.

U homiliji je kardinal Nemet istaknuo da Bog u svakom vremenu podiže svjedoke kako bi očuvao svoju riječ i istinu te kao izvrstan primjer toga naveo svetog Antu Padovanskog, istaknutog propovjednika, vjernog sina sv. Franje i crkvenog naučitelja, koji je svoj život i propovijedanje oblikovao prema Božjoj riječi, živeći po načelu da čovjek ne živi samo o kruhu nego „o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“.

Na kraju se okupljenima biranim riječima obratio provincijal Dadić, a potom je gvardijan fra Ilija zahvalio svim sudionicima, svećenicima, vjernicima kao i članovima zbora Ars Vocalis pod ravnanjem Miroslava Abramovskog. Posebnu zahvalnost uputio je kardinalu Nemetu za predvođenje euharistijskog slavlja i upućenu propovijed, uručivši mu tom prigodom prigodan dar – sliku franjevačkog samostana i crkve u Beogradu.

Prije misnog slavlja upriličen je tradicionalni blagoslov ljiljana koje su vjernici ponijeli svojim domovima kao znak vjere, nade i duhovne povezanosti sa svecem.

Misu u prijepodnevnim satima istoga dana predslavio je provincijal Dadić uz koncelebraciju župnika i gvardijana fra Ilije, župnog i samostanskog vikara dr. fra Ivana Šarčevića, ekonoma samostana dr. fra Benedikta Vujice te drugih svećenika.

Na početku misnog slavlja provincijal fra Zdravko uputio je okupljene na Isusove riječi iz Evanđelja po Luki, izgovorene u sinagogi u Nazaretu: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“. Izrazio je potom radost i zahvalnost uime cijele franjevačke zajednice zbog ovogodišnje proslave koja se odvija u znaku obilježavanja 100. obljetnice njihove prisutnosti u Beogradskoj nadbiskupiji.

U homiliji je provincijal Dadić progovorio o djelovanju franjevaca Bosne Srebrene koji su kroz desetljeća čuvali i vodili samostan sv. Antuna u Beogradu. Osvrćući se na životni put sv. Antuna Padovanskog okupljenima je poručio: „Draga braćo i sestre, i mi smo pozvani učiti iz života svetoga Ante, dopustiti da do nas dopre Božji glas, da ga čujemo i prepoznamo što Bog želi od našega života.“

Na završetku euharistijskog slavlja župnik i gvardijan fra Ilija zahvalio je svim okupljenim svećenicima i vjernicima na sudjelovanju, a posebno fra Zdravku za predvođenje misnog slavlja, zajedništvo za oltarom i prigodnu propovijed.

Ovogodišnja proslava sv. Ante započela je misom uočnicom koju je u petak 12. lipnja u večernjim satima predvodio fra Ivica Jagodić, provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Nakon mise upriličeno je predstavljanje knjige „Korespondencija 1932. – 1956. fra Josip Markušić – Josip (Jože) Plečnik“.

Objava Svečana proslava sv. Ante i stoljeća franjevačke prisutnosti u Beogradu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Kao što brojni hodočasnici iz cijeloga svijeta već desetljećima dolaze u Knock tražeći utjehu, mir i novu snagu, tako se i naš narod u Irskoj s pouzdanjem utječe Gospi od Knocka, donoseći joj svoje obitelji, molitve, brige i zahvale.

Posebna nam je radost i čast bila prisutnost fra Zdravka Dadića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Damira Pavića, tajnika Provincije, te fra Nikole Pašalića, kustosa Hrvatske franjevačke kustodije iz Chicaga. Njihov dolazak bio je snažno ohrabrenje našoj zajednici i vidljivi znak povezanosti hrvatskoga naroda i Crkve, bez obzira na zemljopisne udaljenosti i granice. Od srca im zahvaljujemo što su s nama podijelili ovaj važan trenutak života naše Misije u Irskoj.

Program hodočašća započeo je pobožnošću Križnoga puta u Bazilici, nakon čega je uslijedilo vrijeme za svetu ispovijed i molitvu krunice.

Vrhunac dana bilo je svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi koje je predvodio provincijal fra Zdravko Dadić.

U svojoj propovijedi fra Zdravko nas je podsjetio na jednostavnost i snagu Marijina primjera. Istaknuo je kako Blažena Djevica Marija nije mnogo govorila, ali je svojim životom pokazala put kojim trebamo ići.

Njezine jedine zabilježene riječi u Evanđelju: „Što god vam rekne, učinite!’“ (Iv 2,5), ostaju trajni putokaz svakome od nas.

“Marija uvijek vodi prema Kristu, nikada prema sebi.”

Upravo je to snažna poruka i ukazanja u Knocku, gdje svojim prisustvom tiho, ali jasno pokazuje na Jaganjca Božjega – Isusa Krista, jedinoga izvora spasenja i nade.

Ovogodišnje hodočašće bilo je dodatno obilježeno proslavom Dana državnosti Republike Hrvatske. Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio veleposlanik Republike Hrvatske u Irskoj, gospodin Davor Vidiš, koji je pozdravio prisutne hodočasnike i uputio čestitku.

Bilo je posebno lijepo i simbolično tako važan dan za našu domovinu proslaviti upravo u Knocku, okupljeni u molitvi za hrvatski narod, naše obitelji i buduće naraštaje.

Na kraju smo ovaj milosni dan okrunili zajedničkom fotografijom ispred bazilike, noseći sa sobom zahvalnost za zajedništvo koje smo doživjeli i radost susreta u vjeri.

Deveto nacionalno hodočašće još je jednom potvrdilo koliko je važna prisutnost Hrvatske katoličke misije u Irskoj. Ona nije samo mjesto okupljanja, nego duhovni dom u kojem hrvatski vjernici, daleko od domovine, čuvaju svoju vjeru, jezik, tradiciju i međusobno zajedništvo.

Zahvalni smo Gospodinu za deset godina djelovanja Misije, čije jubilejno slavlje upravo započinjemo u Knocku, za svaki susret, svaku svetu misu, svaku obitelj koja je ovdje pronašla svoj duhovni oslonac te za sve koji svojim služenjem pridonose rastu ove zajednice.

Ovo hodočašće nije samo jedan dan molitve, nego odluka srca da ostanemo vjerni onome što jesmo – da čuvamo svoju vjeru i identitet, da ih živimo u svakodnevici te da ih jednostavno, ali vjerno prenosimo dalje svojoj djeci, kao živu baštinu, a ne samo uspomenu. Upravo u tome leži posebna vrijednost naše Misije i svakoga susreta koji nas okuplja oko Krista i povezuje s našim korijenima.

Neka nas Gospa od Knocka i dalje prati svojim zagovorom, učvršćuje u vjeri i podsjeća da, gdje god živjeli, ostanemo vjerni Kristu, povezani jedni s drugima i ponosni na svoje korijene. Jer hrvatska vjera u Irskoj živi – okuplja nas, jača i ostaje temelj našega zajedništva i naše budućnosti.

Tekst: Martina Valinčić
Foto: Lana Višević & Martina Valinčić

Objava IX. Nacionalno hodočašće Hrvata u Irskoj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U ime organizatora sve nazočne je pozdravio koordinator i organizator fra Antonio Šakota u dvorani prije svete mise u 10 sati. Svetu misu  predvodio je fra Stanko Ćosić, voditelj HKM Basel, a koncelebrirali su fra Antonio Šakota (HKM Bern), fra Miljenko Mika Stojić (HKM Frauenfeld), fra Iko Skoko i fra Goran Azinović (HKM Zűrich), fra Branko Radoš (HKM Luzern), fra Niko Leutar (HKM Aargau), fra Vine Ledušić (HKM Zug), fra Zlatko Ćorić (HKM Graubűnden) i fra Josip Mioč (HKM St. Gallen). 

Nakon svete mise uslijedio je glazbeni dio programa, kojeg je vodio fra Miljenko Mika Stojić. Zbor „Zvijezde Kraljice Mira“ misije HKM Fraunfeld (Schaffhausen/Thurgau) nastupio je s pjesmama: Silan Bog i  Jerihonske trublje. Voditeljica zbora je Antonija Bočkaj. Zbor „Ruah kids“ HKM Graubϋnden nastupio je pjesmama: Danas smo sretni i Tko stvori. Njih su uvježbavali Nikol Nikolić, Katarina Bilješko, Filip Šarić i Josip Ćaleta. Časna sestra Terezina Paluca je voditeljica zbora „Glasnici mira“ HKM Aargau. Oni su nastupili pjesmama: Gospin dom i Pjesma spasenja. Zbor „Anđelići Mira i Dobra“ HKM Bern izveo je pjesme: Isuse, volim te i Samo reci riječ. Njih uvježbava Dominik Blažun. Zbor „Raspjevani Anđeli“ HKM Zug pod vodstvom časne sestre Anđele Pervan nastupio je pjesmama: Ja sam trst, a vi stre loze i Ja nosim radost u srcu. Jelena Kučak-Vujnović godinama uvježbava zbor „Sv. Tarzicije“ u HKM St. Gallen. On je s Tamburaškim orkestrom izveo pjesme: Danas smo sretni i Mesija. Zbor „Trubaduri sv. Franje“ HKM Luzern vodi časna sestra Marina Ivanković. Pjesme Ti si moje srce i Posadi zrno dobrote  bili su dio njihova ovogodišnjeg predstavljanja. Zadnji su nastupili domaćini, zbor „sv. Ante“ HKM Zϋrich, koji su uvježbavali Petra Hrvačić, Lovre Uzelac i Ana Radanović. Nastupio je pjesmama: Slava Bogu na visini i On je među nas došao.

Nakon objeda, koji su pripremali volonteri uglavnom iz HKM Zűrich, ali i drugih misija, započeo je treći dio programa, tj. sportski dio. Uz trčanje, te trčanje u vrećama najviše zanimanja bude za nogometno natjecanje. Ove godine prijavilo se 56 timova. I djevojčice su imele svoje timove. Na kraju svi sudionici i ministranti, pjevači i igrači su dobili lijepe medalje. Zatim, dobili su i pokale oni koji su bili najvještiji u različitim sportskim natjecanjima. 

Na kraju dana fra Antonio Šakota, vidljivo sretan i zadovoljan, prvo  je zahvalio Bogu na velikom danu. Zatim volonterima i svima koji su na bilo koji način (radom, molitvom, pjesmom) sudjelovali u pripremi i izvedbi 22. CROMIN-a. CROMIN je za Hrvate u Švicarskoj poseban dan u godini.

(fra Iko Skoko)

Objava Susret ministranata i malih misijskih zborova Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prije današnje opće audijencije, Sveti Otac bio je u svom papamobilu, baš kao što je i Ivan Pavao II. bio onog srijede 1981. na općoj audijenciji toga dana. Bio je izabran za papu nešto manje od tri godine ranije i vozio se Trgom svetog Petra u svom džipu s otvorenim krovom kada su odjeknuli pucnji. Bilo je 17:19 sati, a Papa se srušio u papamobilu, pogođen u trbuh.

Mramorna ploča u kaldrmom popločanom Trgu svetog Petra označava mjesto gdje se pucnjava dogodila.

Danas je papa Lav zatražio od vozača papamobila da zaustavi vozilo te je prišao ploči, nakratko se pomolio, a potom kleknuo i dotaknuo sliku.

Ivan Pavao II. uvijek je svoje preživljavanje pripisivao zaštiti Gospe Fatimske, a čak je dao da se metak postavi u njezinu krunu.

Dvadeset godina nakon napada, 2001. godine, moleći za nove svećenike Rimske biskupije i povjeravajući ih Gospi, rekao je: I ja sam osobno iskusio njezinu zaštitu 13. svibnja, prije dvadeset godina.

Zanimljivo je da je tekst koji je Ivan Pavao II. namjeravao izložiti na toj audijenciji povezan s ovim tjednom na još jedan način.

Namjeravao je govoriti o položaju radnika, budući da se radilo o prigodi 90. obljetnice objave enciklike Rerum Novarum — socijalne enciklike pape Lava XIII. koja je pokrenula niz socijalnih enciklika objavljenih na taj datum u uzastopnim desetljećima.

Od pape Lava XIV. očekuje se da ovog petka, 15. svibnja, potpiše svoju prvu encikliku, na istu temu.

Objava Papa Lav XIV. kleči na mjestu gdje je upucan Ivan Pavao II. pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Bili su to intenzivni i plodonosni dani. Na više od 12.000 kilometara od svoje domovine, prolazio je dugim i raznolikim putovima, držeći duhovne obnove u jedanaest župa diljem zemlje, na svom trećem misijskom putovanju po Argentini. Unatoč velikim udaljenostima i kulturnim razlikama, od samog početka bilo je jasno: kada Bog govori, nijedan jezik nije prepreka.

Buenos Aires: početak puta

Njegova misija započela je u župi sv. Ivana Krstitelja u Buenos Airesu. Na poziv mons. Sergija Dornellesa i župnika vlč. H. Guidicea. Ondje je, s jednostavnošću i blizinom, poučavao o potrebi molitve i načinu kako je živjeti u svakodnevici.

Podijelio je sedam kratkih uzora molitve – konkretne načine koji pomažu otvoriti srce djelovanju Duha Svetoga. Bio je to miran, ali milošću ispunjen početak, poput prvog svjetla prije dugog putovanja.

Odande je krenuo prema sjeveru, prešavši više od tisuću kilometara do pokrajine Misiones.

 Misiones: vjera u srcu džungle

U raskošnoj crvenoj zemlji Misionesa, okružen živom džunglom i zemljanim putovima, došao je na poziv biskupa iz Oberá, mons. Damiana Bitara, te svećenika Tadea Brzuszeka i Armanda Vere, generalnog vikara biskupije, profesora teologije i člana Prezbiterskog vijeća. Ovdje je fra Ivu dočekao narod žedan Boga. Njima je tri dana propovijedao donoseći utjehu, molitvu i nadu.

Posjetio je župe sv. Pantaleona u Oberi, sv. Vinka Paulskog u San Vicenteu, sv. Male Terezije u 25 de Mayo i Krista Kralja u Oberi, prelazeći velike udaljenosti između susreta. Bilo je napornih dana, čak i s dva cjelovita susreta u istom danu, na inzistiranje generalnog vikara biskupije. Svaki je susret donosio duboko dirljive i prosvjetljujuće trenutke koji su ostavljali snažan trag u srcima svih prisutnih.

Poruka bila je jasna: naučiti služiti Bogu s poniznošću, ne očekujući da On bude Onaj koji služi nama. Pozvao je na napuštanje slike “Boga po mjeri čovjeka” i na prihvaćanje autentičnog života svetosti.

Usred džungle, prisutnost Duha Svetoga bila je opipljiva. Došli su i oni koji ne dolaze redovito u crkvu. Slušali su Riječ, bili duboko dotaknuti. Mnogi od njih su prvi put čuli za Gospina ukazanja u Međugorju, o Bosni i Hercegovini, o hrvatskom jeziku.

U većini župa svete mise prenošene su uživo, a po završetku, mladi su vodili razgovor s fra Ivom. Odgovarao je na njihova pitanja dajući im savjete o duhovnom životu, važnosti Duha Svetoga te život u predbračnoj čistoći.

Chaco: mnoštvo i službeno priznanje

Misija se nastavila u Resistenciji, u pokrajini Chaco, nakon puta od 450 kilometara. Na poziv Nadbiskupa Resistencije, mons. Ramona Dusa i mjesne hrvatske zajednice, fra Ivo je propovijedao dva dana u župama Gospe od Karmela i sv. Franje Asiškog.

Odaziv je bio velik: više od tisuću ljudi ispunilo je crkve, mnogi su došli iz daleka. Osjećala se duboka čežnja i stvarna potreba za susretom s Bogom.

Ondje je u nagovoru istaknuo pet konkretnih koraka kako susresti Uskrsloga: tražiti Ga prije svanuća, razgovarati međusobno o Njemu, svjedočiti drugima, susretati Ga u sv. Pismu, i prepoznavati Ga u euharistiji.

Također je potaknuo vjernike na jednostavnu, ali duboko snažnu molitvu, preporučujući da je svakodnevno ponavljaju i učine dijelom svoga srca: „Bože, daj mi Sebe; ako imam Tebe, imam sve.“

Naglasio je da u toj kratkoj molitvi stoji cijelo pouzdanje vjere – jer onaj tko traži Boga iznad svega, već je primio ono najvažnije.

Ova je pokrajina već bila upoznata s njegovim djelovanjem, koje je ostavilo dubok trag. Tijekom njegovog prethodnog posjeta, Parlament pokrajine Chaco donio je službeno Rješenje kojom su njegove duhovne obnove proglašene događajem od posebnog društvenog i zakonodavnog interesa. U tom se dokumentu ističe: „Proglasiti od glavnog i zakonodavnog interesa molitvene susrete koje predvodi fra Ivo Pavić iz Bosne i Hercegovine.“ Ovo priznanje ne naglašava osobu, nego svjedoči o duhovnoj važnosti i plodovima koje su ti susreti donijeli vjernom narodu.

Mendoza: podno Anda

Sa sjevera je otputovao više od 1.200 kilometara prema Mendozi, gdje ga je pozvao nadbiskup mons. Marcelo Colombo, mjesni nadbiskup i predsjednik Argentinske biskupske konferencije, kao i mjesna hrvatska zajednica.

Tijekom tri dana propovijedao je u župama u glavnom gradu Mendoze i u Godoy Cruzu, pozivajući na dosljednu i istinsku vjeru. Govorio je o znakovima koji pokazuju ljubimo li Boga ili ne, potičući vjernike da žive ono što vjeruju.

Podsjetio je i na vrijednost sakralnoga u crkvi. Njegove riječi pozivale su na unutarnju tišinu, poštovanje i strah Božji.

Vjernici su s dubokom pažnjom primali ovu snažnu poruku, a pomazanje Duha Svetoga bilo je opipljivo, izlijevajući se na sve koji su slušali. Duboka tišina ispunjavala je svaku župu dok je naviještao Božju riječ. Kao da su srca ostajala u svetom iščekivanju, usmjerena prema glasu koji nadilazi same riječi. Mnogi su u tim trenucima osjećali mir, utjehu i novu snagu vjere.

Pri završetku misije u pokrajini Mendoze, u samom glavnom gradu, Hrvati iz ove provincije organizirali su večeru. Srdačno su ga primili, izražavajući zahvalnost za njegov dolazak, molitvu i duhovne poticaje koje je donio hrvatskoj zajednici. Tom su mu prigodom uručili i posebnu ploču u obliku provincije Mendoze, na kojoj piše: “Udruga Hrvata u Mendozi – Hrvatski dom, u znak zahvalnosti fra Ivi koji je istinsko oruđe Božje te nam donio poruku mira tijekom svoga posjeta Mendozi. Neka ga Bog blagoslovi!”

Na posljednjoj misi u ovom gradu, otac Marcelo, glasnogovornik Biskupije, rekao je na kraju — vidljivo ganut i pred svim vjernicima — da ga fra Ivo podsjeća na proroke koji su nekoć prolazili gradovima snažno propovijedajući, budeći srca i potresajući ljude kako bi ih ponovno približili Bogu.

Rekao je da je njegov dolazak bio kao da svi stojimo na tepihu, a fra Ivo ga je iznenada povukao ispod nas: zateturali smo, bili smo prisiljeni probuditi se, pogledati svoj život na drugačiji način i dopustiti da nas sve to duboko dotakne.

Također je istaknuo da je njegov dolazak pravi Božji dar za ovaj grad, neizmjeran dar koji nas ne može ostaviti istima. „Ne možemo se vratiti svojim kućama isti kao prije“, rekao je ganut, pozivajući sve da počnu živjeti u skladu s onim što smo primili i doživjeli ovih dana.

Na kraju mu je javno zahvalio za njegovu predanost, svjedočanstvo i hrabrost da nosi Božju riječ diljem svijeta te je zamolio Duha Svetoga da ga i dalje vodi, jača i prati na svakom njegovom putovanju i u poslanju koje mu je Bog povjerio.

Završetak u Buenos Airesu

Misija je završila ponovno u Buenos Airesu, na susretu koji je organizirala argentinsko-slovenska zajednica zajedno s vlč. Robertom Brestom, uz podršku ljubljanskog nadbiskupa mons. Stanislava Zorea. Na taj je susret stigao kao njihov pozvani gost, na temelju upućene službene pozivnice te zajednice, koja ga je tom prigodom srdačno dočekala i ugostila.

U crkvi Marije Pomoćnice, fra Ivo je održao svoju posljednju duhovnu obnovu. Bio je to duboko duhovan završetak, usmjeren na ozdravljenje duha, duše i tijela – poruka vjere, nade i potpunog pouzdanja u Boga.

Ovaj posljednji susret u zemlji bio je obilježen posebnom toplinom i iznimno srdačnim dočekom vjernika. Osjećala se blizina i zahvalnost, kao da su svaki pogled, svaki zagrljaj i svaka gesta bili tihi način zahvaljivanja Bogu za sve proživljeno. Bio je to završetak ispunjen vjerom i ljudskošću, u kojem su srca govorila snažnije od riječi.

(Magdalena Vlaho)

Objava Duh Sveti je nadjačao svaki jezik pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prvo su posjetili dvorac Gutenberg u mjestu Balzersu. Fra Zlatko Ćorić, misionar HKK Chur poželio je gostima dobrodošlicu na prostore svoje misije i predstavio im taj dvorac. On je predvodio svetu misu u katedrali sv. Florina (podignuta 1874., postala je katedralom 1997.) u Vaduzu u 10.30 sati. Koncelebrirali su fra Iko Skoko i fra Vlado Buntić. Julijan i Vesna Ivelj obilježili su 33. obljetnicu braka. Nakon mise u katedrali su bila dva kraća izlaganja. Gospođa Inge Bϋchler govorila je o karitativnom radu u Lihtenštajnu, te posebno o povezanosti vodećih ljudi Kneževine s Međugorjem. Blagica Alilović je govorila o Kneževini, te o ljudima i životu u njoj. 

Nakon duhovnog dijela slijedio je kulturni dio. Posjetili su Nacionalni muzej, koji prikazuje povijest, kulturu i prirodu Kneževine. Na povratku bio je organiziran ručak u restoranu Flora i posjet poslovnom centru u Landquartu. 

Objava Izlet Emaus u Kneževinu Lihtenštajn pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Fra Nikola je u homiliji govorio na temu „Koga tražimo?“. Mi kršćani u životu tražimo Krista. Sv. Ante Padovanski je u svome životu pronašao Krista i slijedio ga svim svojim bićem. Pozvao je vjernike koji su sudjelovali na pobožnosti i svetoj misi da  poput sv. Ante slijedimo Krista. 

Ove godine Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji slavi 100. obljetnicu utemeljenja. 

Objava Kustos fra Nikola Pašalić predvodio sv. misu u Zűrichu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.