Župa Busovača se kao samostalna kapelanija 1840. odvaja od Fojnice, a status župe dobila je 1872. godine. U početku je bila posvećena sv. Marku, evanđelisti, a gradnjom nove crkve patron je bio Preobraženje Gospodinovo. Poslije je bila posvećena sv. Anti Padovanskom.

Već 1886., zahvaljujući revnosti tadašnjega župnika fra Marijana Miličevića, u Busovači je osnovan i Franjevački svjetovni red. Stoga je FSR u Busovači jedan od najstarijih u provinciji Bosne Srebrene.

Prema Glasniku jugoslavenskih franjevaca iz 1889., u Busovači je u veljači 1886. Bratstvu pristupilo 300 župljana, a već u ožujku 233 trećoredaca pristupilo je zavjetovanju. Ovo je za današnje prilike uistinu impresivna brojka. Veliko zanimanje za Franjevački svjetovni red možemo zahvaliti i papi Leonu XIII. koji ga je posebno preporučivao kako bi se preko laičkih pokreta obnovila Crkva.

U matici Franjevačkoga svjetovnog reda u Busovači od 1886. do 2007. upisano je 811 primljenih i zavjetovanih članova.

Još od samih početaka Franjevački svjetovni red u Busovači je uz župnika fra Marijana promicao djela milosrđa, skrbeći za potrebite. Tijekom svoga postojanja bratstvo u Busovači je gajilo temeljne principe reda. To su život u svijetu, socijalna osjetljivost i borba za pravedno društvo te življenje evanđelja u svakodnevnici.

Kao i u većini župa, i u Busovači je u proteklom ratu bratstvo gotovo zamrlo. Tek „nekoliko bakica” držale su bratstvo formalno živim. Međutim, nakon rata bratstvo doživljava revitalizaciju i osvježenje. Poseban datum u životu bratstva bio je 29. kolovoza 2004. kada župni vikar fra Ivo Radman u bratstvo prima 11 mladih župljana i od tada zajednica funkcionira intenzivnijom dinamikom.

Danas Franjevački svjetovi red Busovača uspješno djeluje surađujući s fratrima i Franjevačkom mladeži te aktivno sudjeluje u životu župne zajednice kroz pastoralno i ekonomsko vijeće, župni zbor, prakaraturske službe, župne tribine, cjelodnevna klanjanja, moljenje krunice, sudjelovanja u euharistijskim slavljima, volontiranju na Radiju Marija i sl. Bratstvo ima i posebnu ulogu u organiziranju patrona župe, blagdana sv. Ante Padovanskog, kada u župu dolaze tisuće hodočasnika. Koliko je bratstvo ukorijenjeno u župnu zajednicu govori i činjenica da se župljani u svojim potrebama vrlo često preporučuju u post i molitvu trećoredaca.

Franjevački svjetovni red Busovača djeluje u sklopu Bosanskoga bratstva kraljice Katarine te sudjeluje u svim provincijskim projektima. Također sudjeluje i u Zavičajnim susretima bratstava Franjevačkoga svjetovnog reda Lašvanske doline s trećorecima iz Viteza, Nove Bile, Bučića, Novog Travnika, Doca, Guče Gore, Brajkovića i Ovčareva.

Sastavni dio duhovnoga života bratstva su i sudjelovanja u raznim područnim i nacionalnim hodočašćima. Tako članovi bratstva hodočaste u mjesta važna za njihovu franjevačku karizmu: od Kraljeve Sutjeske, Međugorja, Olova, Marije Bistrice, a neizostavna su i najsvetija mjesta trećoredaca Asiz i Rim.

Pored svih pastoralnih aktivnosti, bratstvo i dalje gaji karizmu djela milosrđa pomoći ugroženima, kako katolicima tako i pripadnicima drugih religija, ne samo u župi nego i u misijskim područjima. Konkretna djela milosrđa ostvaruju se u obilascima bolesnika u vrijeme adventa i korizme, a u suradnji s Framom Busovača redovito se provode razni zajednički projekti, ujedinjujući iskustvo starijih članova i energiju mladih.

Povodom 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog, u franjevačkoj jubilarnoj godini, Franjevački svjetovni red Busovača želi se još više otvoriti župnoj zajednici. Povodom franjevačke jubilarne godine bratstvo organizira otvorene susrete na kojima se obrađuju franjevačke teme kako bi i drugim župljanima približili karizmu sv. Franje i Franjevačkoga svjetovnog reda.

Bratstvo danas broji 30 članova: jednoga simpatizera, sedam privremeno zavjetovanih, 22 s trajnim zavjetima te jednog online člana koji preko društvenih mreža prati život bratstva. Članove vijeća čine ministra i privremena povjerenica za Framu Gordana Ljubos, doministra Mladenka Relota, tajnica Marica Marić, učitelj formacije Željko Majdandžić te rizničarka Josipa Vujica. Trideset trećoredaca i više od šezdeset framaša danas čine neizostavan dio župne zajednice.

Život članova Franjevačkoga svjetovnog reda Busovača nije zatvoren samo u molitvene okvire. Njihov život i djelovanje se tiho, nenametljivo, ali snažno očituje konkretnim djelima u župnoj zajednici. Bratstvo stalno bdije nad ugroženim župljanima, angažirani su u prikupljanju i podjeli humanitarne pomoći najpotrebnijim obiteljima i pojedincima u župi. Posebna skupina unutar bratstva zadužena je za redovite posjete bolesnim, starijim i nemoćnim župljanima, pružajući im duhovnu podršku i praktičnu pomoć u svakodnevnom životu.

Pored svojih svakodnevnih aktivnosti, bratstvo organizira i sudjeluje u raznim humanitarnim akcijama. Tijekom godine, a posebno uz velike blagdane i franjevačke spomendane, bratstvo organizira javne humanitarne akcije u suradnji s cijelom župnom zajednicom.

Danas bratstvo ne broji impozantnih 300 članova kao u svom početku s kraja 19. stoljeća. Međutim, i u skromnom sastavu današnje bratstvo nastoji živjeti onakvu karizmu kakvu je uz svoga župnika fra Marijana Miličevića Franjevački svjetovni red Busovača živio prije stotinu i četrdeset godina.

(Gordana Ljubos, ministrica OFS-a Busovača)

Objava OFS Busovača: Svjetlo Trećega reda pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Za Franjevačku provinciju Bosne Srebrene sv. Križa, svoja su obećanja izrekli fra Filip Budimir (župa sv. Ante Padovanskog, Bugojno) i fra Dominik Šimić (župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Jajce). Oni su položili svoje ruke u ruke svoga provincijala fra Zdravka Dadića, obećavši vjernost Gospodinu pred okupljenom braćom i mnoštvom vjernika. Potom su pristupila braća iz Splitske provincije Presvetoga Otkupitelja: fra Jakov Rak (župa Gospe od Zdravlja, Dubrava) i fra Noa Brakus (župa Gospe od Ružarija, Drniš). Svoje su zavjete predali u ruke svoga provincijala fra Siniše Balajića, koji je ovom prigodom uputio i nadahnutu homiliju. Na koncu su i novaci Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije izrekli svoj radosni „da“ Gospodinu. Svoje su ruke položili u ruke svoga provincijala fra Joze Grbeša, koji je predvodio ovo svečano misno slavlje.

Pred Presvetim Trojstvom, braća su se obvezala da će kroz iduću godinu dana živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći, nasljedujući stope Isusa Krista onako kako je to serafski otac sveti Franjo ostavio u Pravilu što ga je potvrdio papa Honorije. Obećali su vjernost i obdržavanje Konstitucija Reda, predajući se u službu Bogu, Crkvi i ljudima. Novi zavjetovanici Hercegovačke provincije su: fra Ivan Dedić (župa sv. Ante Padovanskog, Humac), fra Patrik Šušak (župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Široki Brijeg) i fra Matija Ćorić (župa Krista Kralja, Čitluk).

Iskreno zahvalni Gospodinu na milosti ovog poziva, novozavjetovana braća preporučuju se u zagovor Mariji, Kraljici Franjevačkog reda, svetome ocu Franji i svima svetima. Uz hvalu braći koja ih s ljubavlju primiše u ovo bratstvo, njihova je jedina želja ustrajati na franjevačkom putu – utemeljeni u vjeri, vođeni nadom i nošeni ljubavlju.

Neka ih na tom putu evanđeoskog savršenstva trajno prati i hrabri predivni poticaj njihova serafskog oca, svetog Franje Asiškog: „Zadržite stoga, sinovi, ništa od sebe za sebe, da vas cijele primi Onaj koji vam se cijeli daruje.“

(fra Filip Budimir)

Objava Na Humcu novaci triju provincija položili prve redovničke zavjete pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Pobožnost Trinaest utoraka sv. Anti započela je molitvom krunice sv. Ante  koju su molili članovi OFS-a i molitvom pred oltarom sv. Ante koju je predmolio nacionalni duhovni asistent Frame fra Antonio Baketarić.  Fra Antonio je nakon pobožnosti predvodio misno slavlje u 18 sati.

Koncelebrirali su fra Josip-Mihael Matijanić, župnik Župe Busovača i duhovni asistent OFS-a, duhovni asistent Frame Župe Busovača fra Emanuel Radić, duhovni asistent Frame Župe Brestovsko fra Nikica Vujica, gvardijan samostana u Fojnici fra Mario Katušić i duhovni asistent Frame, gvardijan samostana u Jajcu i duhovni asistent Frame fra Božidar Šrtkalj, te duhovni asistent Frame Župe Uskoplje fra Ivica Matišić.

U homiliji se fra Antonio, preko evanđeoskih poruka, prvo obratio Framašima uputivši im riječi ohrabrenja na životnom putu koji ih čeka. Poručio im je da bez obzira na okolnosti u kojima budu živjeli, ostanu vjerni čuvari evanđeoske poruke i vrijednosti koje je utemeljio Sv. Franjo živeći evanđelje. Fra Antonio je trećoredcima izrazio podršku i zahvalnost što nastoje, bez obzira na zrelost, starost i godine života, živjeti Franjin put, put evanđelja i biti potpora drugima kroz molitvu, žrtvu i ustrajnost na tom putu.

Svima je poručio da budu „sol zemlje i svjetlo svijeta“.

Nakon homilije uslijedio je obred primanja i obećanja Frame, a zatim obred primanja i obnove zavjeta članova OFS-a.  Tom je prigodom članovima Frame uručen tau kao poseban izraz i simbol franjevaštva, a članovima OFS-a Pravilo, tau i krunica. Po završetku misnog slavlja uslijedilo je zajedničko fotografiranje, a onda i zajedničko druženje u dvorištu župne crkve uz agape i dosta radosti.                                      

(Gordana Ljubos, OFS)

Objava Svečano i radosno za Framu i OFS u Busovači pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

– Olgica Marin, ministra

– Josip Marin, doministar 

– Gordana Glavaš, tajnica i rizničarka 

– Anđelka Čorić, učiteljica formacije i povjerenica za Framu.

Nakon izbora braća i sestre su se zadržali u župnoj dvorani uz druženje i okrjepu. Mjesno bratstvo Novi Travnik je jedino bratstvo OFS-a u BiH koje djeluje na području dijecezanske župe uz duhovnu asistenciju brata don Ante Ledića koji je trećoredac s trajnim zavjetima.

Isti dan u popodnevnim satima u mjesnom bratstvu OFS-a Bugojno članovi Područnog vijeća su imali bratski susret s braćom i sestrama koji se pripremaju za zavjete i novicijat. Na susretu su bili skoro svi članovi bugojanskog bratstva, fra Jure Šekerija mjesni duhovni asistent, s. Vlatka Dujmović pastoralna suradnica, fra Franjo Radman područni duhovni asistent, brat Zlatko Špoljarević područni ministar, sestra Mirjana Biljaka područna doministra, sestra Ana Delać područna učiteljica formacije i brat Mladen Bosankić član Nacionalnog vijeća OFS-a.

Zajedno su promišljali o pozivu svjetovnih franjevaca, izazovima te milostima koje dolaze življenjem franjevačke karizme.

Bugojansko bratsvo je u fazi obnove, a pohvalna je činjenica da će početkom lipnja svoje zavjete dati dvadesetak braće i sestara, a isto toliko će ih ući u novicijat. 

brat Zlatko Špoljarević, OFS

Objava Izbori novog mjesnog vijeća u Novom Travniku i bratski susret u Bugojnu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Osim toga, ovogodišnja proslava Šimunova je u znaku Godine svetog Franje i 800. obljetnice njegova preminuća, proslave koja se obilježava na razini cijele Crkve. U tim okolnostima i jubilejima lik sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića svijetli još jače kao uzor i putokaz vjerničkom puku ovog dijela Bosanske Posavine, ali i svima koji ga štuju i utječu mu se u mnogim životnim potrebama i žele u njemu pronaći primjer vjere i ustrajnosti na putu postizanja svetosti.

Misno slavlje je predvodio don Vitomir Zečević, svećenik na službi u Župi svetog Martina u Belom Manastiru. Prije svete mise don Vitomir je izmolio molitvu za proglašenje sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića blaženim.

U svojoj propovijedi je govorio o vrijednosti i veličini životnog puta sluge Božjeg fra Šimuna. Promišljao je o svetosti koja je u fra Šimunovu slučaju bila prožeta brojnim čudesima, ali i brojnim krepostima zbog kojih su ga nazivali „duša blažena i sveti čovjek”.

„Danas nijedna riječ nije tako izopačena ili je izgubila stvarno značenje, kao što je svetost. Danas svijet ne teži svetosti i kao nikad do sada u Crkvi je potrebno biti svjedok vjere, svjedočiti za Krista do kraja svoga života. Svetost znači dopustiti Isusu da uđe u naš život, otvoriti vrata Kristu, biti otvoren evanđelju i sakramentalnom životu. Na tom putu vjerniku stoje prepreke – tjelesne, požuda tijela, nadalje tu su prepreke svijeta – kako Isus naglašava u evanđelju, te đavolska prepreka koja nas sprečava da ne živimo ono dobro kojem nas je Krist poučio da živimo za Kraljevstvo Božje. Životopisac sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića bilježi kako je on živio krepost poniznosti. Posebno naglašava da je bio jednostavan, skrušen i tih – u svojoj je poniznosti ispunjavao sve dužnosti, te je bio vjeran svojim poglavarima”, promišljao je kroz životopis sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića don Vitomir o njemu i nastavio u propovijedi isticati čudesa koja je još za života fra Šimun činio.

„Mnoga je čudesa fra Šimun činio, ali najvažnija je njegova vjera. Ostao je vjeran i poslušan, čovjek predan molitvi”, osvijetlio je fra Šimunov lik don Vitomir i izdvojio koje je najvaće čudo vezano uz fra Šimuna Filipovića.

„Najveće čudo sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića je to što je jedan mali dječak, krsnog imena Filip, iz Seone, postao tako poznat u Italiji te je kao pobožan i skroman redovnik, franjevac, želio izgarati kao svetac do kraja svoga života. Ono što su mu majka i otac usadili u srce fra Šimun je znao drugima prenositi, osobito kada su mu dolazile majke s bolesnom djecom. Njegova je pobožnost bila prožeta odanošću prema Blaženoj Djevici Mariji”, nastavio je promišljati don Vitomir o sluzi Božjem fra Šimunu Filipoviću i na kraju zazvao Božji blagoslov na sve nazočne po njegovu zagovoru. Nakon svete mise je gvardijan fra Dario Udovičić pozdravio svećenike i prisutne vjernike.

Mladen Bosankić

Objava Šimunovo u Dubravama pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prije same promocije filma nazočnim vjernicima se obratio sutješki gvardijan i župnik fra Bono Tomić te scenaristica i redateljica filma Antonija Andabak.

Ovaj film donosi dirljivu i snažnu priču o franjevcu, svećeniku i prosvjetitelju fra Lovri Karauli koji je svojim životom ostavio dubok trag u narodu. Kroz autentične scene i pažljivo osmišljenu produkciju, film oživljava duh 19. stoljeća i vrijeme u kojem je djelovao ovaj iznimni čovjek vjere i dobrote.

Posebnost ovog filma je u tome što uloge tumače djeca i mladi, a u snimanju ih je sudjelovalo preko 130, čime je priča dodatno dobila na iskrenosti i emociji.

Scenografija, kostimi i ambijent vjerno dočaravaju svakodnevni život toga vremena, dok ulogu fra Lovre tumači Stipe Sučić, producent filma je župa Rođenja BDM Ljubunčić.

Film „Ujak” nije samo biografski prikaz, već snažno svjedočanstvo o vjeri, žrtvi i ustrajnosti, s porukom koja nadahnjuje i danas.

(Dražen Filipović)

Objava U sutješkoj crkvi premijerno prikazan film „Ujak“ pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Franjevačka klasična gimnazija je otvorena za sve učenike i učenice bez obzira na vjeroispovijest i narodnost. Stoga pozivamo da nam se jave učenici 9. razreda koji se žele školovati u našoj Gimnaziji.

Učenicima i učenicama iz udaljenih mjesta osiguravamo adekvatan smještaj u đačkom Konviktu.
Svim svojim učenicima i učenicama Gimnazija osigurava besplatne udžbenike.

Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente:

● Originalne svjedodžbe o uspjehu od 6. do 9. razreda OŠ

● Zahtjev za upis u I. razred – popunjava se pri upisu

● Rodni list

● Liječničko uvjerenje

Za prijavu u Konvikt:

● Zahtjev za prijem u Konvikt – popunjava se pri upisu

Za prijavu u Sjemenište:

● Zahtjev za prijem u Sjemenište – popunjava se pri upisu

Informacije

fra Stipo Alandžak – 063 448 117 (Gimnazija i Konvikt)
fra Josip Mrnjavac – 063 290 499 (Sjemenište)

Objava Upis u Franjevačku klasičnu gimnaziju i Sjemenište pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Sve je počelo sada već daleke 2005. godine. Iako su se kroz godine generacije smjenjivale, a broj članova varirao – od rekordnih devedeset framaša 2008. godine do današnjih četrdesetak – žar je ostao isti. Posebno emotivan trenutak za župu bio je 19. listopada 2025., kada je uz obred Primanja i Obećanja Frama Podmilačje proslavila i svoj veliki 20. rođendan. Bio je to dan zahvale za svako prijateljstvo rođeno u bratstvu i za svaku milost primljenu u njemu.

Duh zajedništva u Podmilačju oduvijek se održavao i kroz razna natjecanja. Starije generacije framaša s ponosom se sjećaju vremena kada su dvorane odjekivale njihovim navijanjem i igrom. Frama Podmilačje godinama je bila jedna od najjačih Frama na sportskim susretima i raznim turnirima. No, nije se pobjeđivalo samo na terenu. Glazba je oduvijek bila neraskidiv dio našeg bratstva. Često se sjetimo naših nastupa na Framafestu, gdje su naši mladi glazbenici svojim glasovima i autorskim pjesmama svjedočili ljepotu poziva. Ta tradicija i danas živi kroz našu glazbenu sekciju i bend „Johana” koji svojom pjesmom animira svete mise i klanjanja, pretvarajući svaki susret u mali djelić neba.

Osim glazbene u našoj Frami aktivne su i druge sekcije. Humanitarna sekcija je naša najaktivnija sekcija. Oni su ti koji za Božić i Uskrs našim župljanima u potrebi dijele pakete pomoći. Ova sekcija uči nas kako je prava radost ona koju podijelimo. Članovi liturgijske sekcije tijekom svakog adventa prave i prodaju adventske i božićne vijence župljanima. Oni također čitaju na misama svake nedjelje i tijekom korizme na pobožnosti Put križa, te uređuju crkvu kada god je to potrebno. Nasljeđujući uspjehe starijih generacija i danas s istim žarom članovi sportske sekcije brane boje naše Frame na turnirima. Sport nas uči disciplini, ali i tome kako dostojanstveno prihvatiti i pobjedu i poraz.

Djelovanje framaša najviše dolazi do izražaja u tišini služenja. U prosincu 2025. godine sudjelovali smo i na manifestaciji „Advent u Jajcu” gdje su framaši našim građanima nudili razna slana i slatka jela. No, ono što je ovu manifestaciju učinilo posebnom jest njezin humanitarni karakter. Bili smo izrazito ponosni kada smo dio sredstava donirali udruzi „Vodopad ljubavi”, to nije bila samo financijska pomoć, već poruka djeci i roditeljima te udruge da u svojoj borbi nisu sami.

Vrhunac godine za svakog župljanina, a tako i za nas framaše, jest lipanj – mjesec kada se Podmilačje pretvara u duhovno središte cijele regije. Dok se deseci tisuća hodočasnika slijevaju prema našem svetištu, framaši postaju „produžena ruka” sv. Ive. Naša uloga u tim danima daleko nadilazi puko održavanje reda, mi smo tu da budemo prvi osmijeh koji hodočasnik sretne nakon dugog i napornog puta. Posebno smo ponosni na naš angažman s bolesnicima. Mnogi hodočasnici dolaze s teškim životnim križevima, tražeći utjehu i ozdravljenje. Naši framaši su tu da im pruže ruku podrške ili jednostavno slušaju njihovu priču. Osim izravne pomoći hodočasnicima, framaši su neumorni u pripremi samog svetišta. Od uređenja prostora oko crkve i vanjskog oltara, do prodaje suvenira, a svaki taj zadatak obavljamo s osmijehom na licu. Također, bliska suradnja sa svećenicima tijekom ispovijedi i svetih misa omogućuje nam da izbliza vidimo kolika je važnost sakramenata i zajedništva.

Nije rijetkost da framaši u tim danima rade od ranog jutra do kasno u noć, zanemarujući vlastiti umor. Gledajući rijeke ljudi kako odlaze iz Podmilačja utješeni i duhovno okrepljeni, znamo kako smo i mi ugradili mali kamenčić u taj mozaik milosti. To iskustvo služenja sv. Ivi ostaje urezano u srce svakog framaša dugo nakon što hodočasnici odu, podsjećajući nas kako je najveća čast zapravo biti sluga onima koji trpe.

Put mladog čovjeka pun je pitanja, a na tom putu framaše vjerno prate njihovi duhovni asistenti. Od fra Nikole Neimarevića, koji je od 2019. ponovno udahnuo život bratstvu nakon kratke pauze, pa sve do današnjeg duhovnog asistenta fra Antona Selitaja i župnika fra Filipa Karadže. Njihova podrška daje nam sigurnost, a njihovi savjeti mudrost.

Frama Podmilačje nastavlja svoju priču, nadamo se, još dugi niz godina. Kroz molitvu, igru, smijeh i rad, oni su živa razglednica svoje župe i najljepši ukras svetišta sv. Ive. Jer, kako sami kažu, biti framaš nije samo obveza – to je milost koja ti promijeni srce zauvijek.

(Ana Bagarić, predsjednica Frame Podmilačje)

Objava Frama Podmilačje: Dvadeset godina služenja pod zagrljajem sv. Ive pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

80. obljetnica smrti ovoga jednostavnog i poniznog franjevca obilježena je svetom misom u župi Sv. Petra i Pavla u Kulini, koju je predvodio mjesni župnik vlč. Mladen Kalfić. O pokojnom fra Efremu i žrtvi njegova života govorili su njegov nećak i marindvorski župnik vlč. Anto Ćosić te žeravački župnik fra Mirko Filipović.

Fra Efrem, krsnim imenom Ivan, rođen je u selu Kulina, kod Dervente, koje je tada bilo dio župe Žeravac. U Žeravcu je završio osnovnu školu, a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, gdje je kao vrstan učenik maturirao. Ulazeći u Franjevački red u provinciji Bosni Srebrenoj uzeo je ime slavnog teologa i crkvenog naučitelja sv. Efrema Sirskoga. Po završetku studija teologije slavio je svoju mladu misu u Žeravcu, a potom kratko službovao kao kapelan najprije u župi Breške iznad Tuzle, a potom u samoj Tuzli. Ondje je, skupa sa svojim kolegom fra Ljudevitom Josićem, drugim tuzlanskim kapelanom, uhićen pod optužbom da je održavao kontakte s tzv. križarima – pokretom otpora protiv komunističke vlasti – i zbog toga strijeljan na današnji dan – 19. travnja 1946.

Koliko je stravično okrutno bilo strijeljanje, nakon tobožnjeg suđenja, mladog svećenika fra Efrema Ćosića i njegova subrata fra Ljudevita najjasnije se može vidjeti iz ove usporedbe:

Drži se da je nacistička Njemačka imala 3363 generala i admirala koji su zapovijedali svim rodovoma njemačke vojske i bili odgovorni za sve ono što su nacisti učinili za vrijeme drugog svjetskog rata. Na koncu rata, u tzv. nürnberškom procesu, na smrtnu kaznu osuđeno je ukupno 12 visokih nacističkih dužnosnika, a neki od ostalih osuđeni su kasnije na zatvorske kazne.

Mladi kapelani u Tuzli, optuženi za kontakte sa križarima, uvršteni su u rang te dvanaestorice krivaca II. svjetskog rata i strijeljani. Sve da i jesu uradili nešto od onoga za što ih se optuživalo, ubijeni su nevini, jer to ni po kojim pravnim osnovama nije moglo zavrijediti ni dugogodišnju zatvorsku kaznu, a kamoli strijeljanje. Zato smo danas sigurni: bili su nevini a njihovi suci bili su zločinci. Oni su za nas mučenici i vjerujemo da ih je i Gospod kao takve primio u vječne stanove svoje svjetlosti i mira. Neka ondje počivaju u miru u slavi nevinog Jaganjca Božjega i neka mole za nas grešnike!

Objava Fra Efrem Ćosić (1919. – 1946.): K’o janje na klanje odvedoše ga… pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovom prilikom, fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, prisutne je podsjetio na to što fra Anđelko znači Provinciji i svim ljudima čije živote je obilježio:

Fra Anđelko Barun odložio je svoj hodočasnički habit i zaodjenuo se, kako vjerujemo, u svjetlo onih koji su do kraja izgorjeli za ono što su ljubili.

U ovim trenucima, kao i uvijek u ovakvim prigodama, kao provincijal, osjećam posebnu težinu, ali i posebnu povlasticu.

Težinu — jer se opraštamo od čovjeka koji je našu provinciju godinama nosio na svojim plećima.

Povlasticu — jer imam čast govoriti o bratu čiji je život sam po sebi bio jedna lijepa propovijed puna poruka.

„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“ (Iv 15, 5)

Fra Anđelko je znao gdje su mu korijeni, i oni po rođenju u Ljubunčiću i oni po krštenju u Kristu. Nije bio čovjek koji život živi površno. Cijeli život je „kopao“ — i u doslovnom i u prenesenom smislu. Kao ekonom provincije, duboko je ulazio u bilance i upravljao materijalnim dobrima s mudrošću domaćina koji zna da ništa nije njegovo, a za sve je odgovoran. Kao kroničar i autor knjige „Povijest provincije Bosne Srebrene“, uz to je istraživao arhive, zastarjele rukopise i skoro zaboravljena imena fratara koji su živjeli i umrli bez zemaljske slave, ali u punini vjere. Fra Anđelkove knjige nisu bile tek akademska vježba, već čin zahvalnosti. One su dar mnogim do sad i budućim naraštajima braće koji će jednom i za njega — baš kao što mi činimo danas — zapaliti svijeću i zapitati se: tko je bio taj fratar?

Mi ga danas ubrajamo i stavljamo uz bok značajnijih fratara naše provincije.

A i provincija je fra Anđelku iskazivala veliko povjerenje, i to ne jednom i ne slučajno. Bio je ekonom provincije, definitor, meštar novaka i bogoslova, gvardijan i župnik. Svaka od tih službi zahtijevala je od čovjeka posebne vrline: kao ekonom pouzdanost i staloženost; kao član uprave mudrost i odmjerenost; kao odgojitelj strpljenje i toplinu, a posebno kao gvardijan, jer ta služba zahtijeva sposobnost da istodobno budeš i otac i brat. Ono što me kod fra Anđelka uvijek iznova zadivilo jest to što službe nije prikupljao kao trofeje, nego ih je prihvaćao kao netko tko zna da se u zajednici ne sjedi skrštenih ruku.

Sveti je Franjo rekao: „Neka nijedan brat ne bude ministar, to jest sluga, ako nije voljan biti sluga.” Fra Anđelko je u svojim službama bio sluga u najplemenitijem smislu te riječi.

Posebno se želim osvrnuti na njegovu službu odgojitelja – osobe koja je formirala tolike ljude, pa i mene samoga. Provincija mu je povjeravala ono najdragocjenije – mladu braću u formaciji, u usmjeravanju na Franjin i Kristov put. Odgojiti fratra ne znači samo naučiti ga pravilima, nego još više pokazati mu što znači živjeti slobodno i odgovorno. Fra Anđelko je to svjedočio – ne potpunim savršenstvom, ali sigurno autentično što jedino uvjerljivo progovara mladima. U našoj provinciji ima mnogo braće koja fra Anđelku duguju ono neizmjerno: jedan pogled, razgovor, strpljenje u trenutku krize ili riječ izgovorenu u pravi čas.

Sjeme je posijano, a plod ostaje.

Danas se fra Anđelko vraća Bogu kojemu je služio. Vraća se ispunjenih ruku — ne novcem, slavom ili moći — već danima provedenim u vjeri, s braćom koju je odgajao, stranicama koje je ispisao, misama koje je slavio, ispovijedima koje je strpljivo slušao i molitvama koje je izgovarao u skrovitosti.

Mi ne znamo što je sve Bog vidio u njegovu životu, ali znamo ovo: čovjek koji se toliko godina posvećivao zajednici, koji je čuvao spomen na pokojnu braću i brinuo se za živu braću, nije ovim svijetom prošao uzalud.

Sveti Pavao piše: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4, 7). Ove riječi, braćo, nisu samo Pavlove; danas su one i fra Anđelkove. Provincija gubi brata, ali dobiva zagovornika i nadahnuće mladima koji traže put životnog ostvarenja. Dok molimo za nova zvanja, ovi su trenutci prigoda da o njima i govorimo.

Fra Anđelko, hvala ti, za toliko plodnih godina, za svaku službu, za svaku ispisanu stranicu i za svaku molitvu. A mi koji ostajemo, napose braća franjevci, zapitajmo se: što ćemo mi ostaviti provinciji, Crkvi i svome narodu? Što ćemo ostaviti braći koja dolaze nakon nas?

Objava Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.