Misno slavlje liturgijskim je pjevanjem animirao zbor franjevačkih bogoslova „Fra Nenad Dujić” pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića.

Za Vrhbosansku nadbiskupiju red đakonata primili su Zoran Miličević i Petar Kolak, a za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu fra Filip Jakov Šero.

Za Franjevačku provinciju Sv. Franje u Africi zaređeni su fra Alexander Tusiime i fra Fraser Kizito Chipata, dok su za Franjevačku neovisnu kustodiju Naše Gospe od Kibeha Burundi-Ruanda zaređeni fra Olivier Dukunze i fra Théophile Habimana.

Afrički kandidati svoju su teološku formaciju završili u Sarajevu, studirajući na Franjevačkoj teologiji i Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF-u). Njihovo ređenje u sarajevskoj katedrali svjedoči o povezanosti mjesne Crkve s franjevačkim zajednicama na afričkom kontinentu te o važnosti Sarajeva kao mjesta teološke izobrazbe i formacije budućih crkvenih službenika iz različitih dijelova svijeta.

Činjenica da su kandidati iz afričkih franjevačkih zajednica primili red đakonata upravo u Sarajevu, i to na Misijsku nedjelju, daje ovom slavlju dodatnu dimenziju. Misijska nedjelja podsjeća na univerzalno poslanje Crkve, poziv na naviještanje evanđelja svim narodima te na važnost međusobnog zajedništva i suradnje među mjesnim Crkvama.

Đakonat je prvi stupanj sakramenta svetoga reda i posebna služba u Crkvi koja uključuje naviještanje Božje riječi, sudjelovanje u liturgijskom životu te služenje zajednici, osobito siromašnima i potrebitima. Za sedmoricu novih đakona ovo ređenje označava važan korak u njihovu duhovnom i pastoralnom putu te početak nove etape služenja Bogu i njegovu narodu. Svečano slavlje u sarajevskoj katedrali tako je, uz radost zbog novih đakona, postalo i vidljiv znak univerzalnosti Crkve, u kojoj se različiti narodi i kulture susreću u zajedničkoj vjeri, formaciji i poslanju.

(foto: Bare Pršlja)

Objava U Sarajevu zaređeno sedam novih đakona pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Monografija je svečano predstavljenja u utorak, 13. listopada u crkvi sv. Ante Padovanskog, a o samoj knjizi govorili su umirovljeni beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar i prof. dr. Stipo Kljajić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Uz brojne vjernike, goste, predstavnike Srpske pravoslavne Crkve, svečanost predstavljanja monografije svojim prisustvom uzveličali su kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit, mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trajni apostolski upravitelj trebinjsko–mrkanjski, mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup, fra Zdravko Dadić, provincijal, tridesetak braće franjevaca iz same provincije, svećenici Beogradske i Đakovačke nadbiskupije, dok je u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Srbiji nazočio zamjenik veleposlanika dr. Ivan Zeko Pivač, a u ime Hrvatskog nacionalnog vijeća Marin Piuković te u ime Gradske općine Zvezdara zamjenik predsjednika općine Radoica Svorcan.

Predstavljajući samu monografiju i govoreći o odnosu povijesti i historije te njihovom značenju, prof. Kljajić je istaknuo kako mnogi misle da su ta dva pojma sinonimi, no da oni ne označavaju istu stvarnost, već da povijest treba gledati kao ono što se doista zbilo, a historiju kao istraživanje, tj. izučavanje o tim stvarnim događajima. Dodao je kako se svaki povijesničar, ali i svaki čovjek, izučavajući povijest susreće s poteškoćom istinoljubivosti, ali i fragmentarnosti. Postavio je pitanje žele li upravo svi koji se bave prošlošću kroz istinoljubivost doista znati što se dogodilo ili je ta želja opterećena najčešće ideološkim i političkim ograničenjima te može li se zbog nedostataka podataka – fragmentarnost – zadobiti potpuna i cjelovita slika svih povijesnih činjenica i događaja. Naglasio je kako autori ove monografije, premda su se bavili poviješću, istu su nastojali objektivno i istinito prikazati bez obzira na brojne nedostatke u pronalaženju podataka, a posebice u nedostatku zapisa samostanskih kronika. Posebno je istaknuo kako su autori opisom i onih malenih događaja u proteklih stotinu godina povijesti franjevačkog samostana i župe u Beogradu uspjeli vjerno prikazati život, djelovanje i rad franjevaca u Beogradu.

Nadbiskup Hočevar, kao svjedok gotovo četvrt stoljeća obnovljene franjevačke prisutnosti u Beogradu, zahvalio je franjevcima na svjedočenju „serafske“ ljubavi sv. Franje podsjetivši na pravo i valjano čitanje znakova vremena posebice u gradu koji spaja istok i zapad, sjever i jug, koji se nalazi na ušću rijeke Save i Dunav gdje se nekada i nalazio franjevački samostan do osmanlijskog osvajanja Beograda. Naglasio je kako elementarnost konkretnog života franjevaca koji donosi sama monografija jest upravo najrječitija premda je i sam, kako je rekao, očekivao da će na izradi monografije raditi „veliki“ povijesni stručnjaci. Uz franjevački karizmatski duh koji su unijeli u sam Beograd, ali i cijelu Beogradsku nadbiskupiju, nadbiskup Hočevar je naglasio da su franjevci ostavili i veliki trag u umjetnosti i sakralnoj baštini Beograda gradeći upravo crkvu sv. Ante Padovanskog koja je djelo slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika, a u kojoj je sama monografija i predstavljena. Dotaknuo se i tolikih međusobnih odnosa i susreta u samoj crkvi i samostanu rekavši kako i danas postoji nada da će na samom Balkanu „zavladati snaga pomirenja i stvaralačke konstruktivnosti“ što je franjevački duh na ovim prostorima kroz povijest to već i potvrdio.

Riječi zahvale svima, a ponajprije beogradskim franjevcima gvardijanu i župniku fra Iliji Alandžaku, vikaru samostana i župe prof. dr. Ivanu Šarćeviću te ekonomu samostana prof. dr. Benediktu Vujici, kao i svim autorima same monografije, ali i okupljenima, izrekao je provincijal Dadić. Naglasio je kako stoljeće obnovljene franjevačke prisutnosti u Beogradu nije samo povijesna činjenica već da je ono ponajprije „svjedočanstvo ustrajnosti, vjernosti poslanju i spremnosti da se, u duhu sv. Franje Asiškoga, bude blizu čovjeku, da se gradi mir i da se njeguje susret među ljudima različitih iskustava, kultura i vjerskih pripadnosti“. Izrazio je vjeru da je upravo odgovor franjevaca na sve izazove mjesta i vremena u kojem se nalaze sadržan u samom franjevačkom pozivu da oni sami budu „ljudi vjere i nade, ljudi dijaloga i mira, ljudi koji ne odustaju od dobra niti onda kada ono zahtijeva strpljivost, žrtvu i ustrajnost“.

Riječi zahvale uputio je i sam gvardijan Alandžak, rekavši kako su franjevci ovom monografijom na skroman način pokušali prikazati da „sadašnjost nikada nije naš cilj: prošlost i sadašnjost naša su sredstva; samo je budućnost naš cilj“. Program su glazbeno obogatili Muški ekumenski zbor, Stefan Simonovič, Višnja Dimitrijević i Slovenska pojoča družba.

Sama monografija djelo je četvorice autora koji su život i rad franjevaca sagledali kroz četiri vidika. O samim povijesnim događajima pisao je dr. Vujica, a sve franjevce koji su djelovali u samostanu i župi prikazao je fra Tomislav Brković, dok je o umjetničkom značenju crkve sv. Ante pisao gvardijan Alandžak, a o važnosti i bogatstvu gajenja crkvenoga pjevanja kroz razne zborove župljanin Ivan Debeljak. Monografiju je uredio dr. Šarčević, dok su recezenti prof. Kljajić i Jozo Džambo, a grafički ju je oblikovao Branko Ilić. Otisnuta je u Caritasovoj tiskari u Valjevu, dok je njezinu realizaciju financijski potpomogao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Prije samoga predstavljanja monografije zahvalno euharistijsko slavlje u crkvi sv. Ante Padovanskog predvodio je nadbiskup Hočevar u zajedništvu s biskupima Palićem i Svalinom te provincijalom Dadićem i ostalim svećenicima, a kao spomen na završetak franjevačkih jubileja, ponajprije 800. godišnjice preminuća sv. Franje, u samostanskoj kapelici postavljeni su vitraji koji prikazuju susret sv. Franje s gubavcem, stigmatizaciju sv. Franje, prve jaslice te Franjinu Pjesmu stvorova, a djelo su umjetnika Vladimira Blažanovića. Vitraje je, koji su dar brojnih dobročinitelja, svečano blagoslovio biskup Palić.

fra Ilija Alandžak

Objava Predstavljanjem monografije završena proslava 100. obljetnice obnovljene franjevačke prisutnosti u Beogradu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svetu misu, uz koncelebraciju samostanskih svećenika i s nekoliko livanjskih župa, predvodio je papinski nuncij u Bosni i Hercegovini Francis Assisi Chullikatt, kojeg je papa Franjo imenovao 1. listopada 2022. predstavnikom diplomatske misije Svete Stolice u BiH.

U svojoj propovijedi je naglasio da je život svetoga Franje neiscrpno nadahnuće kroz čitavu povijest te je govorio o prijelazu svetoga Franje s ovoga svijeta k Ocu. „Za svetoga Franju smrt je bila prag iza kojeg se otvara očeva kuća. Zato ju je mogao prihvatiti riječima dobro mi došla sestrice smrti. Od neprijateljice učinio ju je sestrom, od tame napravio je svjetlost” kazao je nuncij. Istaknuo je važnost poniznosti u životu svakog vjernika te da je potrebno služiti a ne vladati, učiniti se malim i poput svetog Franje, prepoznati se u svakom siromahu i bolesniku.

Monsinjor Francis posebno je govorio o franjevačkoj baštini u Bosni i Hercegovini, franjevcima kao čuvarima tradicije koji više od sedam stoljeća dijele sudbinu hrvatskog naroda u BiH, čuvajući vjeru i jedinstvo s, kako je kazao, upaljenom svjetiljkom Evanđelja. „Poput svetog Franje pokazali ste svijetu da nisu dovoljne riječi. Isusa je potrebno svjedočiti životom”, kazao je i dodao da bez korijena nema stabla i da je upravo franjevačka baština najdublje korijenje u BiH iz kojeg će niknuti novo proljeće crkve u ovoj plodonosnoj zemlji. Želeći mir i dobro svim okupljenim vjernicima, cijeloj franjevačkoj obitelji, pozvao je na hod s pogledom prema vječnosti kako bi svi, poput svetoga Franje, smrt mogli prihvatiti kao sestru.

„Pjesmu stvorova”, poznatu i kao Pjesma brata sunca, čiji je autor sveti Franjo, kao i ostale pjevane dijelove obreda u crkvi svetih Petra i Pavla, pjevali su članovi Goričkog zbora pod ravnanjem Ilirije Popović i uz glasovirsku pratnju Katarine Džeko. Ulomke tekstova, čitanja i Posljednicu čitali su gorički ministranti, čitači, sestre franjevke i framaši.

Na koncu misnog slavlja obratio se gorički gvardijan fra Marko Ešegović te je u ime sve samostanske braće i župa livanjskog distrikta čestitao veliki blagdan a posebno nasljednicima svetoga Franje, trećoredcima, framašima, časnim sestrama i svim koji gaje pobožnost prema svetome Franji. Poželio je da nas ovaj veliki svetac nadahne da poput njega budemo pronositelji mira i dobra u ovome svijetu. Posebno je zahvalio ap. nunciju Chullikattu na dolasku i predvođenju sv. mise i Transitusa, te mu čestitao imendan.

(Silvija Brčić)

Objava Na Gorici proslavljen blagdan sv. Franje pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svečanosti su, uz brojne franjevce, redovnice, vjernike i prijatelje franjevačke obitelji, nazočili vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić te vršitelj dužnosti visokoga predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Louis J. Crishock.

Ovogodišnje obilježavanje imalo je posebno značenje jer se održava u jubilarnoj 2026. godini, u kojoj se Franjevačka obitelj diljem svijeta spominje osam stoljeća od Franjina preminuća 3. listopada 1226. godine.

Na početku svečanosti okupljene je, kao domaćin susreta, pozdravio gvardijan Franjevačkog samostana sv. Pavla fra Vili Radman, izrazivši dobrodošlicu uzvanicima i svim sudionicima.

Okupljenima se potom obratio provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Govoreći o velikom jubileju, istaknuo je njegovo značenje za Provinciju i cijelu Franjevačku obitelj te podsjetio kako spomen sv. Franje nije samo pogled u prošlost, nego poziv da se njegova evanđeoska baština živi i svjedoči u sadašnjem vremenu.

Prigodnim riječima obratio se i vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, koji je franjevcima čestitao veliki jubilej te ih ohrabrio da nastave vjerno živjeti svoju karizmu i služiti Crkvi i čovjeku u duhu sv. Franje Asiškoga.

Središnji dio akademije bilo je predavanje dr. fra Marinka Pejića pod naslovom „Posljednja vrata istine: Franjo Asiški i sestra tjelesna smrt“. Fra Marinko govorio je o stvarnosti smrti u Franjinu životu. Franjo je nije promatrao samo kao neizbježan završetak zemaljskoga života, nego ju je mogao nazvati „sestrom smrću“. Smrt za njega postaje posljednja prilika da se oslobodi svega što još zadržava za sebe i da se, u potpunom povjerenju, posve preda Bogu.

Nakon akademskoga dijela uslijedio je Obred preminuća sv. Franje, Transitus, kojim se franjevačka obitelj u predvečerje njegove svetkovine spominje Franjina prijelaza iz zemaljskoga života u vječnost. Kao što se na Veliki petak Crkva okuplja u spomen muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, tako se franjevačka obitelj uvečer 3. listopada okuplja uz spomen preminuća Franje iz Asiza. Transitus stoga zauzima posebno mjesto u franjevačkoj duhovnosti i tradiciji.

Svečanost je svojim glazbenim nastupom obogatio zbor „fra Nenad Dujić“ pod vodstvom maestra fra Emanuela Josića, pridonoseći svečanom i molitvenom ozračju večeri.

Sarajevskim obilježavanjem franjevci Bosne Srebrene pridružili su se velikoj franjevačkoj obitelji u zahvalnosti za osam stoljeća žive baštine Asiškoga Siromaška. Njegova poruka bratstva, mira i evanđeoske jednostavnosti i nakon osam stoljeća ostaje poziv suvremenom čovjeku.

Osam stoljeća poslije, Franjo još uvijek govori.

Objava Franjevci Sarajeva obilježili 800. obljetnicu preminuća sv. Franje Asiškoga pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Zdravko Dadić, provincijalni ministar Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Tom je prigodom izložio relikvije i blagoslovio kapelicu, koja će postati trajno mjesto molitve i susreta s franjevačkom duhovnošću.

U propovijedi se fra Zdravko osvrnuo na 800. obljetnicu smrti sv. Franje, govoreći o značenju njegova života i prijelaza iz ovozemaljskog života. Podsjetio je i na važnu ulogu samostanske crkve sv. Ante u životu Sarajeva te na dugu prisutnost i poslanje franjevaca na Bistriku.

Uređenje kapelice nastavit će se i u narednom razdoblju. Umjetničkim oblikovanjem nastojat će se stvoriti skladan prostor koji će dostojno odgovoriti svojoj liturgijskoj i duhovnoj namjeni, a središnje mjesto u njemu zauzimat će relikvije Asiškoga Siromaška.

Njihova trajna prisutnost na Bistriku znak je povezanosti sarajevskih franjevaca i vjernika sa sv. Franjom i njegovom duhovnom baštinom. U kapelici će se vjernici moći zaustaviti u osobnoj molitvi pred svecem čiji život i nakon osam stoljeća nadahnjuje porukom jednostavnosti, bratstva i mira te pozivom na potpuno nasljedovanje Krista.

U godini velikoga franjevačkog jubileja Bistrik tako dobiva novo mjesto duhovnosti — prostor koji će čuvati spomen na sv. Franju, ali prije svega pozivati da se evanđelje i danas živi jednostavno, radosno i potpuno.

Objava Relikvije sv. Franje Asiškoga trajno izložene u crkvi sv. Ante na Bistriku pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Susret je zamišljen kao vrijeme bratstva, slušanja i međusobnog upoznavanja, pružajući braći u prvih deset godina redovničkoga života prostor za promišljanje vlastitoga puta, razmjenu iskustava te svjesnije usmjeravanje pogleda prema budućnosti. Odabrana tema, „Prvih deset godina: stvarnost, očekivanja, trenuci krize“, usmjerila je program prema osobnom i zajedničkom promišljanju, životu u bratstvu, franjevačkom identitetu i razlučivanju.

Susret je započeo u četvrtak, 17. rujna, dolaskom sudionika, nakon čega su uslijedili večernja molitva i bratska večera. U večernjem programu fra Siniša Balajić, provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, predstavio je temu i program susreta. Uslijedilo je međusobno predstavljanje i upoznavanje, što je braći omogućilo da od samoga početka podijele svoja iskustva i očekivanja.

Petak je započeo slavljem Euharistije i molitvom Jutarnje. Prije početka prijepodnevnih predavanja sudionike je pozdravio fra Konrad Cholewa, generalni definitor Reda manje braće, koji je iz Rima došao kako bi svojim sudjelovanjem pratio ovaj važan trenutak susreta i bratstva. Fra Konrad tom je prigodom pročitao i poruku generalnog ministra, fra Massima Fusarellija, upućenu mladim franjevcima okupljenima u Sarajevu. Poruka je bila znak blizine i ohrabrenja Generalne uprave Reda braći koja žive prve godine svoga franjevačkog puta.

Prvo predavanje održao je fra Josip Vlašić na temu „Tko sam danas kao fratar?“. Polazeći od odnosa između ideala, stvarnosti i osobne povijesti, sudionici su bili pozvani ponovno promisliti vlastiti poziv te se suočiti s pitanjem tko su danas kao ljudi i franjevci. Promišljanje je nastavljeno radom u skupinama, u kojima je bilo moguće podijeliti iskustva, pitanja i spoznaje.

Drugo predavanje, koje je održao fra Danijel Nikolić, bilo je posvećeno temi „Bratstvo koje nosi – bratstvo koje može postati teret“. U središtu promišljanja bili su konkretan život u bratstvima, bratski odnosi, odnos prema autoritetu i poslušnosti, ali i iskustva usamljenosti i pripadnosti. I ovaj dio susreta nastavljen je radom u skupinama i zajedničkim plenarnim susretom, tijekom kojega su sudionici mogli podijeliti ono što je proizašlo iz razgovora i međusobnog slušanja.

Poslijepodne su franjevci imali priliku upoznati Sarajevo, njegovu povijest te njegovo posebno religijsko i kulturno nasljeđe. Obilazak grada uključivao je posjet staroj gradskoj jezgri, Franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku, Gazi Husrev-begovoj džamiji, Staroj pravoslavnoj crkvi i Katedrali Srca Isusova. Posjet različitim bogomoljama omogućio je sudionicima upoznati Sarajevo kao grad u kojem su se kroz povijest susretale i suživjele različite vjerske i kulturne tradicije.

Dan je završen zajedničkom molitvom, večerom i bratskim druženjem u međusobnim razgovorima, svjedočanstvima i pitanjima. U jednostavnom i obiteljskom ozračju franjevci su mogli podijeliti vlastita iskustva redovničkoga života, radosti i teškoće svoga poziva te izazove koji prate služenje unutar franjevačkoga bratstva.

Subotnje prijepodne, 19. rujna, bilo je posvećeno razlučivanju i pogledu prema budućnosti.Završno predavanje održao je fra Kristijan Stipanović pod naslovom „Kako dalje? Ostati, rasti, tražiti pomoć“. U središtu susreta bilo je pitanje što je svakom bratu danas potrebno kako bi ostao vjeran svome pozivu, nastavio ljudski i duhovno rasti te, kada je potrebno, prepoznao mogućnost traženja pomoći. Razmišljalo se također o mogućim osobnim i zajedničkim koracima koji bi omogućili nastavak puta s većom sviješću i odgovornošću.

Susret je zaključen slavljem svete mise koju je predvodio mons. Miro Relota, OFM, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, u koncelebraciji sa fra Zdravkom Dadićem, provincijalom Bosne Srebrene, i sa ostalim sudionicima ovog susreta.

Dani provedeni u Sarajevu pružili su braći Under Ten dragocjeno vrijeme bratstva i zajedništva. Iskren razgovor o iskustvima prvih godina redovničkoga života omogućio je prepoznati kako očekivanja i teškoće, tako i iskustva milosti i rasta koja prate franjevački put.

Kroz molitvu, međusobno slušanje, rad u skupinama, slavlje Euharistije i neformalne trenutke bratstva, susret je pridonio dubljem međusobnom upoznavanju te podsjetio na važnost zajedničkoga hoda i uzajamne potpore u vjernosti Evanđelju i vlastitom franjevačkom pozivu. Iskustvo susreta u Sarajevu tako predstavlja još jedan korak na putu zajedništva među provincijama Konferencije sv. Jeronima te ohrabrenje mladim franjevcima da s povjerenjem, slobodom i odgovornošću nastave živjeti poziv koji su primili.

Objava U Sarajevu održan susret braće “Under Ten” Konferencije sv. Jeronima: bratstvo, razlučivanje i perspektive budućnosti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na proslavi Franjevačkog jubileja, 800. obljetnice preminuća sv. Franje, jubilejske crkvene godine svetoga Franje i Redovničkog dan u BiH sudjelovali su svi franjevački redovi iz Hrvatske i BiH, časne sestre franjevke, trećari, framaši, brojni hodočasnici…

U ime Vijeća franjevačkih zajednica ”dobrodošlicu i bratsku radost što se danas okupljamo oko Kristova oltara, u zajedništvu velike franjevačke i redovničke obitelji” izrazio provincijal Franjevačke provincije svetog Križa – Bosna Srebrena fra Zdravko Dadić.

”Zajedno zahvaljujemo za dar svetoga Franje Asiškoga – za čovjeka koji je dopustio da ga Evanđelje potpuno preobrazi i koji je svojim životom pokazao da se Krista može slijediti ponizno, radosno i s najvećom ljubavlju.

Neka nas ovaj Jubilej ne zaustavi samo na sjećanju, nego neka u nama probudi novi žar za Krista, obnovljenu vjernost pozivu i hrabrost za svjedočenje Evanđelja. U svijetu kojemu nedostaje mira, zajedništva i nade, neka franjevačka obitelj i danas bude prepoznatljiv znak mira, bratstva, jednostavnosti i ljubavi prema svakom čovjeku i svemu stvorenomu”, kazao je fra Zdravko Dadić na početku svete mise koju je predslavio generalni ministar Reda manje braće fra Massimo Fusarelli uz koncelebraciju 184 svećenika. Krunicu je prije mise predmolio fra Ivan Vasilj.

Na početku svoje homilije fra Massimo Fusarelli kazao je kako mu je ”velika radost slaviti 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje, ovdje u Međugorju s franjevačkom obitelji Hrvatske i Bosne i Hercegovine” te da franjevačka prisutnost ”svjedoči o prokušanoj i živoj vjeri”.

Govoreći o bratskoj opomeni o kojoj danas govori evanđelje, kazao je kako ona nije osuda nego briga te da nas na to podsjeća i prorok Ezekiel slikom stražara: ”odgovorni smo jedni za druge. Stražar nije onaj koji nadzire da bi sudio, nego onaj koji bdije da se brat ne izgubi”.

Ta riječ danas osvjetljava spomen Franjina preminuća. Milosrđe je ključ za čitanje cijeloga njegova života. Franjo je prošao kroz mnoge prijelaze i svaki ga je pripremao za onaj posljednji. U njemu vidimo put: primiti milosrđe, živjeti od milosrđa, darovati milosrđe. Franjo je susreo gubavce. U Oporuci priznaje da mu se ono što mu je prije bilo gorko pretvorilo u slatkoću duše i tijela. I taj prijelaz naziva milosrđem. To je odlučujuća riječ. Ona ne opisuje samo ono što Franjo čini za gubavca, nego ono što Bog čini u Franji”, kazao je fra Massimo Fusarelli pa nastavio kako nam Franjo predaje nešto bitno za naš bratski život, a to je da ”nismo braća zato što smo svi dobri; braća smo zato što svi živimo od Božjega milosrđa”.

Braćo i sestre, nije slučajno što sve ovo slavimo upravo ovdje. Stoljećima su, u ovim krajevima, u mnogim trenucima kada je prisutnost Crkve bila krhka ili teško iskušavana, Manja braća ostajala uz narod: čuvari vjere i navjestitelji Evanđelja. To je vaša povijest. To je povijest vjernosti. I danas sinovi svetoga Franje primaju hodočasnike, čuvaju mjesta molitve, prate ljude, satima sjede u ispovjedaonici kako bi dijelili Božje oproštenje. Nastavite to činiti. S velikodušnom predanošću.

Jer primljeno milosrđe ne može ostati zatvoreno samo u nama. Primljeno milosrđe traži da bude darovano drugima. Ovi krajevi još uvijek u svome tijelu nose rane nedavnoga rata: rane u kućama, u obiteljima, u sjećanju, u odnosima među ljudima i narodima.

Ovdje pomirenje nije samo riječ. Ono je još uvijek plodan plod Evanđelja.

A nama, sinovima i kćerima svetoga Franje, ova je služba mira povjerena na poseban način. Vi znate da se primljeno milosrđe može darovati drugima. Primili ste milosrđe: darujte ga”, kazao je fra Massimo pa pozvao da se primljeno milosrđe daruje u svojim bratstvima, ranjenim obiteljima, onima koji nose bolno sjećanje…

”Darujte ga među ljudima i narodima koji još moraju naučiti gledati jedni druge bez ogorčenosti. I činite to ovdje, gdje mnogi dolaze tražiti mir”, pozvao je generalni ministar Reda manje braće pa nastavio kako nam Franjo i danas osamsto godina poslije predaje jedan put: primiti milosrđe, živjeti od milosrđa, darovati milosrđe.

”Svi smo primili milosrđe. Danas na ovom mjestu darujmo milosrđe. Primili smo mir. Nemojmo ga zadržati samo za sebe. Nosimo taj mir. Primili smo Franjin pozdrav: Gospodin vam dao svoj mir. Navješćujmo ga svima.

Ovdje, na mjestu gdje zazivamo Mariju kao Kraljicu Mira – u BiH, u Hrvatskoj, Sloveniji, pozdrav svima vama hodočasnicima iz drugih zemalja – dopustimo da taj pozdrav još jednom prođe našim krajevima, našim bratstvima, našim obiteljima, našom poviješću. Primili smo svi pozdrav mira, nosimo ga svima”, zaključio je fra Massimo Fusarelli.

Na misi je pjevao franjevački zbor sastavljen od framaša, trećara, časnih sestara i bogoslova, a nakon mise prikazan je i film o svetom Franji i širenju franjevačkog reda po cijela svijetu ”Gospodin nam dade brata Franju – od Asiza do hrvatskih krajeva” pripremljen za ovu prigodu. Nakon filma održan je koncert Franjevačkog zbora, koji je pjevao na misi, a kojega vodi fra Ante Vukoja. Ova večer u Međugorju, odnosno završna proslava 800. godine franjevačkih obljetnica – u sklopu koje je održan i Redovnički dan u BiH i Prvi nacionalni kongres OFS-a i Frame – završila je klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.

Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM

Objava U Međugorju održana završna proslava franjevačkih jubileja, misu predslavio fra Massimo Fusarelli pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Fra Zdravko nas je u propovijedi podsjetio da je u svakom bratstvu najvažnije sa svatko krene od sebe. Da popravljamo, izgrađujemo sebe, te ćemo tako i cijelo bratstvo. Naglasio je kako je bitno da smo što manje važni, a što više vjerni. Nakon duhovne okrepe uslijedilo je otvaranje Kongresa pozdravom nacionalne ministre OFS-a Mirele Barbarić koja je poželjela da nam Kongres svima bude plodonosan i blagoslovljen. Obratio nam se i nacionalni predsjednik Frame Marko Garić. Uslijedilo je predstavljanje nacionalnih i područnih vijeća OFS-a i Frame. Vijeća su se predstavila na kreativan i zanimljiv način i izvijestili nas o svim aktivnostima tijekom jedne godine. Bratsko druženje smo nastavili uz večer brata ognja. Okupljeni oko vatre slavili smo Gospodina pjesmom i druženjem koje je završilo čašćenjem križa sv. Damjana. “Tvoj život je Krist prosvijetlio! Raduj se, aleluja!”, riječi su koje su naši fratri uputili svakom pojedinom sudioniku uz upaljenu svijeću. Posebno dirljiv je bio trenutak kada su svi prisutni duhovni asistenti blagoslovili sve sudionike Kongresa. 

Drugi dan kongresa, 5.9., je započeo molitvom časoslova kao duhovna priprema za radni dio. Svojim dolaskom nas je počastio generalni ministar Reda manje braće, fra Massimo Fusarelli. Posebna radost i čast je bila susresti se s njim. Prenio nam je svoja iskustva iz susreta s drugim bratstvima diljem svijeta, te izrazio radost susreta s našim nacionalnim bratstvom. Posebno je zanimljivo bilo kada je spomenuo kako u Mozambiku nevjernici prvo postanu svjetovni franjevci pa tek zatim prihvate kršćanstvo. Svojim prisustvom nas je počastio i fra Ivan Matić koji je punih 12 godina obnašao službu generalnog duhovnog asistenta OFS-a i Frame. Fra Ivan nam je dočarao kako se rodila Frama 1992. na Kaptolu u Hrvatskoj i iste godine na Humcu u BiH. Podsjetio nas je na važnost povezanosti OFS-a i Frame, te prisutnost duhovnih asistenata u radu OFS-a i Frame, kao najbitniju kariku koja povezuje prvi i treći red. Također je naglasio kako trebamo prihvaćati različitosti i različite pozive. Uslijedio je rad po skupinama. Bili smo podijeljeni u 10 skupina, a obradili smo  četiri različite teme: poziv i poslanje, važnost formacije u bratstvima, otajstvo obitelji te promociju zvanja u OFS-u.

Rad po skupinama je približio sudionike jedne drugima i pobliže su se upoznali dijeleći iskustva, te donoseći zajedničke zaključke i ideje za daljnji rad svih bratstava. Plenumom je završen radni dio kongresa. U poslijepodnevnim satima sudionici Kongresa priključili su se proslavi Jubileja – 800 godina od preminuća sv. Franje, u organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica BiH i Hrvatske. Program je započeo predavanjem fra Ante Vučkovića. On nam je skrenuo pozornost na tri svlačenja svetoga Franje. Prvo, u kojem se skinuo na trgu vrativši ocu što je njegovo posjedovao. Za Franju je to bio put u slobodu, a za oca javno sramoćenje. Drugo, kada se uzvisio iznad brata Rufina, pa ga poslao da u donjem rublju ide moliti u Asiz. Tu je uvidio svoju pogrešku te se isto tako razgolitio te pošao za bratom Rufinom. Treće, kada je bez odjeće, gol, položen na golu zemlju. Uslijedila je molitva krunice, koju su predmolili članovi Kongresa – svjetovni franjevci i framaši, a potom i slavlje svete mise koju je predslavio generalni ministar Reda manje braće fra Massimo Fusarelli, u koncelebraciji s brojnim provincijalima franjevačkih provincijala iz BiH i Hrvatske, duhovnim asistentima OFS-a i Frame te drugim svećenicima.

Nakon svete mise održan je koncert franjevačkog zbora. Pjesmom smo slavili Gospodina. Nakon pjesme je uslijedilo klanjanje Gospodinu u presvetom oltarskom sakramentu. Zahvalni Gospodinu koji nam dade brata Franju, duhovno okrijepljeni, povezaniji i puni predivnih iskustava uputili smo se svojim kućama.

Iva Zovko, OFS

Objava Održan I. Nacionalni kongres Franjevačkog svjetovnog reda i Frame BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Župa Busovača se kao samostalna kapelanija 1840. odvaja od Fojnice, a status župe dobila je 1872. godine. U početku je bila posvećena sv. Marku, evanđelisti, a gradnjom nove crkve patron je bio Preobraženje Gospodinovo. Poslije je bila posvećena sv. Anti Padovanskom.

Već 1886., zahvaljujući revnosti tadašnjega župnika fra Marijana Miličevića, u Busovači je osnovan i Franjevački svjetovni red. Stoga je FSR u Busovači jedan od najstarijih u provinciji Bosne Srebrene.

Prema Glasniku jugoslavenskih franjevaca iz 1889., u Busovači je u veljači 1886. Bratstvu pristupilo 300 župljana, a već u ožujku 233 trećoredaca pristupilo je zavjetovanju. Ovo je za današnje prilike uistinu impresivna brojka. Veliko zanimanje za Franjevački svjetovni red možemo zahvaliti i papi Leonu XIII. koji ga je posebno preporučivao kako bi se preko laičkih pokreta obnovila Crkva.

U matici Franjevačkoga svjetovnog reda u Busovači od 1886. do 2007. upisano je 811 primljenih i zavjetovanih članova.

Još od samih početaka Franjevački svjetovni red u Busovači je uz župnika fra Marijana promicao djela milosrđa, skrbeći za potrebite. Tijekom svoga postojanja bratstvo u Busovači je gajilo temeljne principe reda. To su život u svijetu, socijalna osjetljivost i borba za pravedno društvo te življenje evanđelja u svakodnevnici.

Kao i u većini župa, i u Busovači je u proteklom ratu bratstvo gotovo zamrlo. Tek „nekoliko bakica” držale su bratstvo formalno živim. Međutim, nakon rata bratstvo doživljava revitalizaciju i osvježenje. Poseban datum u životu bratstva bio je 29. kolovoza 2004. kada župni vikar fra Ivo Radman u bratstvo prima 11 mladih župljana i od tada zajednica funkcionira intenzivnijom dinamikom.

Danas Franjevački svjetovi red Busovača uspješno djeluje surađujući s fratrima i Franjevačkom mladeži te aktivno sudjeluje u životu župne zajednice kroz pastoralno i ekonomsko vijeće, župni zbor, prakaraturske službe, župne tribine, cjelodnevna klanjanja, moljenje krunice, sudjelovanja u euharistijskim slavljima, volontiranju na Radiju Marija i sl. Bratstvo ima i posebnu ulogu u organiziranju patrona župe, blagdana sv. Ante Padovanskog, kada u župu dolaze tisuće hodočasnika. Koliko je bratstvo ukorijenjeno u župnu zajednicu govori i činjenica da se župljani u svojim potrebama vrlo često preporučuju u post i molitvu trećoredaca.

Franjevački svjetovni red Busovača djeluje u sklopu Bosanskoga bratstva kraljice Katarine te sudjeluje u svim provincijskim projektima. Također sudjeluje i u Zavičajnim susretima bratstava Franjevačkoga svjetovnog reda Lašvanske doline s trećorecima iz Viteza, Nove Bile, Bučića, Novog Travnika, Doca, Guče Gore, Brajkovića i Ovčareva.

Sastavni dio duhovnoga života bratstva su i sudjelovanja u raznim područnim i nacionalnim hodočašćima. Tako članovi bratstva hodočaste u mjesta važna za njihovu franjevačku karizmu: od Kraljeve Sutjeske, Međugorja, Olova, Marije Bistrice, a neizostavna su i najsvetija mjesta trećoredaca Asiz i Rim.

Pored svih pastoralnih aktivnosti, bratstvo i dalje gaji karizmu djela milosrđa pomoći ugroženima, kako katolicima tako i pripadnicima drugih religija, ne samo u župi nego i u misijskim područjima. Konkretna djela milosrđa ostvaruju se u obilascima bolesnika u vrijeme adventa i korizme, a u suradnji s Framom Busovača redovito se provode razni zajednički projekti, ujedinjujući iskustvo starijih članova i energiju mladih.

Povodom 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog, u franjevačkoj jubilarnoj godini, Franjevački svjetovni red Busovača želi se još više otvoriti župnoj zajednici. Povodom franjevačke jubilarne godine bratstvo organizira otvorene susrete na kojima se obrađuju franjevačke teme kako bi i drugim župljanima približili karizmu sv. Franje i Franjevačkoga svjetovnog reda.

Bratstvo danas broji 30 članova: jednoga simpatizera, sedam privremeno zavjetovanih, 22 s trajnim zavjetima te jednog online člana koji preko društvenih mreža prati život bratstva. Članove vijeća čine ministra i privremena povjerenica za Framu Gordana Ljubos, doministra Mladenka Relota, tajnica Marica Marić, učitelj formacije Željko Majdandžić te rizničarka Josipa Vujica. Trideset trećoredaca i više od šezdeset framaša danas čine neizostavan dio župne zajednice.

Život članova Franjevačkoga svjetovnog reda Busovača nije zatvoren samo u molitvene okvire. Njihov život i djelovanje se tiho, nenametljivo, ali snažno očituje konkretnim djelima u župnoj zajednici. Bratstvo stalno bdije nad ugroženim župljanima, angažirani su u prikupljanju i podjeli humanitarne pomoći najpotrebnijim obiteljima i pojedincima u župi. Posebna skupina unutar bratstva zadužena je za redovite posjete bolesnim, starijim i nemoćnim župljanima, pružajući im duhovnu podršku i praktičnu pomoć u svakodnevnom životu.

Pored svojih svakodnevnih aktivnosti, bratstvo organizira i sudjeluje u raznim humanitarnim akcijama. Tijekom godine, a posebno uz velike blagdane i franjevačke spomendane, bratstvo organizira javne humanitarne akcije u suradnji s cijelom župnom zajednicom.

Danas bratstvo ne broji impozantnih 300 članova kao u svom početku s kraja 19. stoljeća. Međutim, i u skromnom sastavu današnje bratstvo nastoji živjeti onakvu karizmu kakvu je uz svoga župnika fra Marijana Miličevića Franjevački svjetovni red Busovača živio prije stotinu i četrdeset godina.

(Gordana Ljubos, ministrica OFS-a Busovača)

Objava OFS Busovača: Svjetlo Trećega reda pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Za Franjevačku provinciju Bosne Srebrene sv. Križa, svoja su obećanja izrekli fra Filip Budimir (župa sv. Ante Padovanskog, Bugojno) i fra Dominik Šimić (župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Jajce). Oni su položili svoje ruke u ruke svoga provincijala fra Zdravka Dadića, obećavši vjernost Gospodinu pred okupljenom braćom i mnoštvom vjernika. Potom su pristupila braća iz Splitske provincije Presvetoga Otkupitelja: fra Jakov Rak (župa Gospe od Zdravlja, Dubrava) i fra Noa Brakus (župa Gospe od Ružarija, Drniš). Svoje su zavjete predali u ruke svoga provincijala fra Siniše Balajića, koji je ovom prigodom uputio i nadahnutu homiliju. Na koncu su i novaci Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije izrekli svoj radosni „da“ Gospodinu. Svoje su ruke položili u ruke svoga provincijala fra Joze Grbeša, koji je predvodio ovo svečano misno slavlje.

Pred Presvetim Trojstvom, braća su se obvezala da će kroz iduću godinu dana živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći, nasljedujući stope Isusa Krista onako kako je to serafski otac sveti Franjo ostavio u Pravilu što ga je potvrdio papa Honorije. Obećali su vjernost i obdržavanje Konstitucija Reda, predajući se u službu Bogu, Crkvi i ljudima. Novi zavjetovanici Hercegovačke provincije su: fra Ivan Dedić (župa sv. Ante Padovanskog, Humac), fra Patrik Šušak (župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Široki Brijeg) i fra Matija Ćorić (župa Krista Kralja, Čitluk).

Iskreno zahvalni Gospodinu na milosti ovog poziva, novozavjetovana braća preporučuju se u zagovor Mariji, Kraljici Franjevačkog reda, svetome ocu Franji i svima svetima. Uz hvalu braći koja ih s ljubavlju primiše u ovo bratstvo, njihova je jedina želja ustrajati na franjevačkom putu – utemeljeni u vjeri, vođeni nadom i nošeni ljubavlju.

Neka ih na tom putu evanđeoskog savršenstva trajno prati i hrabri predivni poticaj njihova serafskog oca, svetog Franje Asiškog: „Zadržite stoga, sinovi, ništa od sebe za sebe, da vas cijele primi Onaj koji vam se cijeli daruje.“

(fra Filip Budimir)

Objava Na Humcu novaci triju provincija položili prve redovničke zavjete pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.