– Olgica Marin, ministra

– Josip Marin, doministar 

– Gordana Glavaš, tajnica i rizničarka 

– Anđelka Čorić, učiteljica formacije i povjerenica za Framu.

Nakon izbora braća i sestre su se zadržali u župnoj dvorani uz druženje i okrjepu. Mjesno bratstvo Novi Travnik je jedino bratstvo OFS-a u BiH koje djeluje na području dijecezanske župe uz duhovnu asistenciju brata don Ante Ledića koji je trećoredac s trajnim zavjetima.

Isti dan u popodnevnim satima u mjesnom bratstvu OFS-a Bugojno članovi Područnog vijeća su imali bratski susret s braćom i sestrama koji se pripremaju za zavjete i novicijat. Na susretu su bili skoro svi članovi bugojanskog bratstva, fra Jure Šekerija mjesni duhovni asistent, s. Vlatka Dujmović pastoralna suradnica, fra Franjo Radman područni duhovni asistent, brat Zlatko Špoljarević područni ministar, sestra Mirjana Biljaka područna doministra, sestra Ana Delać područna učiteljica formacije i brat Mladen Bosankić član Nacionalnog vijeća OFS-a.

Zajedno su promišljali o pozivu svjetovnih franjevaca, izazovima te milostima koje dolaze življenjem franjevačke karizme.

Bugojansko bratsvo je u fazi obnove, a pohvalna je činjenica da će početkom lipnja svoje zavjete dati dvadesetak braće i sestara, a isto toliko će ih ući u novicijat. 

brat Zlatko Špoljarević, OFS

Objava Izbori novog mjesnog vijeća u Novom Travniku i bratski susret u Bugojnu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Osim toga, ovogodišnja proslava Šimunova je u znaku Godine svetog Franje i 800. obljetnice njegova preminuća, proslave koja se obilježava na razini cijele Crkve. U tim okolnostima i jubilejima lik sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića svijetli još jače kao uzor i putokaz vjerničkom puku ovog dijela Bosanske Posavine, ali i svima koji ga štuju i utječu mu se u mnogim životnim potrebama i žele u njemu pronaći primjer vjere i ustrajnosti na putu postizanja svetosti.

Misno slavlje je predvodio don Vitomir Zečević, svećenik na službi u Župi svetog Martina u Belom Manastiru. Prije svete mise don Vitomir je izmolio molitvu za proglašenje sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića blaženim.

U svojoj propovijedi je govorio o vrijednosti i veličini životnog puta sluge Božjeg fra Šimuna. Promišljao je o svetosti koja je u fra Šimunovu slučaju bila prožeta brojnim čudesima, ali i brojnim krepostima zbog kojih su ga nazivali „duša blažena i sveti čovjek”.

„Danas nijedna riječ nije tako izopačena ili je izgubila stvarno značenje, kao što je svetost. Danas svijet ne teži svetosti i kao nikad do sada u Crkvi je potrebno biti svjedok vjere, svjedočiti za Krista do kraja svoga života. Svetost znači dopustiti Isusu da uđe u naš život, otvoriti vrata Kristu, biti otvoren evanđelju i sakramentalnom životu. Na tom putu vjerniku stoje prepreke – tjelesne, požuda tijela, nadalje tu su prepreke svijeta – kako Isus naglašava u evanđelju, te đavolska prepreka koja nas sprečava da ne živimo ono dobro kojem nas je Krist poučio da živimo za Kraljevstvo Božje. Životopisac sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića bilježi kako je on živio krepost poniznosti. Posebno naglašava da je bio jednostavan, skrušen i tih – u svojoj je poniznosti ispunjavao sve dužnosti, te je bio vjeran svojim poglavarima”, promišljao je kroz životopis sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića don Vitomir o njemu i nastavio u propovijedi isticati čudesa koja je još za života fra Šimun činio.

„Mnoga je čudesa fra Šimun činio, ali najvažnija je njegova vjera. Ostao je vjeran i poslušan, čovjek predan molitvi”, osvijetlio je fra Šimunov lik don Vitomir i izdvojio koje je najvaće čudo vezano uz fra Šimuna Filipovića.

„Najveće čudo sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića je to što je jedan mali dječak, krsnog imena Filip, iz Seone, postao tako poznat u Italiji te je kao pobožan i skroman redovnik, franjevac, želio izgarati kao svetac do kraja svoga života. Ono što su mu majka i otac usadili u srce fra Šimun je znao drugima prenositi, osobito kada su mu dolazile majke s bolesnom djecom. Njegova je pobožnost bila prožeta odanošću prema Blaženoj Djevici Mariji”, nastavio je promišljati don Vitomir o sluzi Božjem fra Šimunu Filipoviću i na kraju zazvao Božji blagoslov na sve nazočne po njegovu zagovoru. Nakon svete mise je gvardijan fra Dario Udovičić pozdravio svećenike i prisutne vjernike.

Mladen Bosankić

Objava Šimunovo u Dubravama pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prije same promocije filma nazočnim vjernicima se obratio sutješki gvardijan i župnik fra Bono Tomić te scenaristica i redateljica filma Antonija Andabak.

Ovaj film donosi dirljivu i snažnu priču o franjevcu, svećeniku i prosvjetitelju fra Lovri Karauli koji je svojim životom ostavio dubok trag u narodu. Kroz autentične scene i pažljivo osmišljenu produkciju, film oživljava duh 19. stoljeća i vrijeme u kojem je djelovao ovaj iznimni čovjek vjere i dobrote.

Posebnost ovog filma je u tome što uloge tumače djeca i mladi, a u snimanju ih je sudjelovalo preko 130, čime je priča dodatno dobila na iskrenosti i emociji.

Scenografija, kostimi i ambijent vjerno dočaravaju svakodnevni život toga vremena, dok ulogu fra Lovre tumači Stipe Sučić, producent filma je župa Rođenja BDM Ljubunčić.

Film „Ujak” nije samo biografski prikaz, već snažno svjedočanstvo o vjeri, žrtvi i ustrajnosti, s porukom koja nadahnjuje i danas.

(Dražen Filipović)

Objava U sutješkoj crkvi premijerno prikazan film „Ujak“ pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Franjevačka klasična gimnazija je otvorena za sve učenike i učenice bez obzira na vjeroispovijest i narodnost. Stoga pozivamo da nam se jave učenici 9. razreda koji se žele školovati u našoj Gimnaziji.

Učenicima i učenicama iz udaljenih mjesta osiguravamo adekvatan smještaj u đačkom Konviktu.
Svim svojim učenicima i učenicama Gimnazija osigurava besplatne udžbenike.

Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente:

● Originalne svjedodžbe o uspjehu od 6. do 9. razreda OŠ

● Zahtjev za upis u I. razred – popunjava se pri upisu

● Rodni list

● Liječničko uvjerenje

Za prijavu u Konvikt:

● Zahtjev za prijem u Konvikt – popunjava se pri upisu

Za prijavu u Sjemenište:

● Zahtjev za prijem u Sjemenište – popunjava se pri upisu

Informacije

fra Stipo Alandžak – 063 448 117 (Gimnazija i Konvikt)
fra Josip Mrnjavac – 063 290 499 (Sjemenište)

Objava Upis u Franjevačku klasičnu gimnaziju i Sjemenište pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Sve je počelo sada već daleke 2005. godine. Iako su se kroz godine generacije smjenjivale, a broj članova varirao – od rekordnih devedeset framaša 2008. godine do današnjih četrdesetak – žar je ostao isti. Posebno emotivan trenutak za župu bio je 19. listopada 2025., kada je uz obred Primanja i Obećanja Frama Podmilačje proslavila i svoj veliki 20. rođendan. Bio je to dan zahvale za svako prijateljstvo rođeno u bratstvu i za svaku milost primljenu u njemu.

Duh zajedništva u Podmilačju oduvijek se održavao i kroz razna natjecanja. Starije generacije framaša s ponosom se sjećaju vremena kada su dvorane odjekivale njihovim navijanjem i igrom. Frama Podmilačje godinama je bila jedna od najjačih Frama na sportskim susretima i raznim turnirima. No, nije se pobjeđivalo samo na terenu. Glazba je oduvijek bila neraskidiv dio našeg bratstva. Često se sjetimo naših nastupa na Framafestu, gdje su naši mladi glazbenici svojim glasovima i autorskim pjesmama svjedočili ljepotu poziva. Ta tradicija i danas živi kroz našu glazbenu sekciju i bend „Johana” koji svojom pjesmom animira svete mise i klanjanja, pretvarajući svaki susret u mali djelić neba.

Osim glazbene u našoj Frami aktivne su i druge sekcije. Humanitarna sekcija je naša najaktivnija sekcija. Oni su ti koji za Božić i Uskrs našim župljanima u potrebi dijele pakete pomoći. Ova sekcija uči nas kako je prava radost ona koju podijelimo. Članovi liturgijske sekcije tijekom svakog adventa prave i prodaju adventske i božićne vijence župljanima. Oni također čitaju na misama svake nedjelje i tijekom korizme na pobožnosti Put križa, te uređuju crkvu kada god je to potrebno. Nasljeđujući uspjehe starijih generacija i danas s istim žarom članovi sportske sekcije brane boje naše Frame na turnirima. Sport nas uči disciplini, ali i tome kako dostojanstveno prihvatiti i pobjedu i poraz.

Djelovanje framaša najviše dolazi do izražaja u tišini služenja. U prosincu 2025. godine sudjelovali smo i na manifestaciji „Advent u Jajcu” gdje su framaši našim građanima nudili razna slana i slatka jela. No, ono što je ovu manifestaciju učinilo posebnom jest njezin humanitarni karakter. Bili smo izrazito ponosni kada smo dio sredstava donirali udruzi „Vodopad ljubavi”, to nije bila samo financijska pomoć, već poruka djeci i roditeljima te udruge da u svojoj borbi nisu sami.

Vrhunac godine za svakog župljanina, a tako i za nas framaše, jest lipanj – mjesec kada se Podmilačje pretvara u duhovno središte cijele regije. Dok se deseci tisuća hodočasnika slijevaju prema našem svetištu, framaši postaju „produžena ruka” sv. Ive. Naša uloga u tim danima daleko nadilazi puko održavanje reda, mi smo tu da budemo prvi osmijeh koji hodočasnik sretne nakon dugog i napornog puta. Posebno smo ponosni na naš angažman s bolesnicima. Mnogi hodočasnici dolaze s teškim životnim križevima, tražeći utjehu i ozdravljenje. Naši framaši su tu da im pruže ruku podrške ili jednostavno slušaju njihovu priču. Osim izravne pomoći hodočasnicima, framaši su neumorni u pripremi samog svetišta. Od uređenja prostora oko crkve i vanjskog oltara, do prodaje suvenira, a svaki taj zadatak obavljamo s osmijehom na licu. Također, bliska suradnja sa svećenicima tijekom ispovijedi i svetih misa omogućuje nam da izbliza vidimo kolika je važnost sakramenata i zajedništva.

Nije rijetkost da framaši u tim danima rade od ranog jutra do kasno u noć, zanemarujući vlastiti umor. Gledajući rijeke ljudi kako odlaze iz Podmilačja utješeni i duhovno okrepljeni, znamo kako smo i mi ugradili mali kamenčić u taj mozaik milosti. To iskustvo služenja sv. Ivi ostaje urezano u srce svakog framaša dugo nakon što hodočasnici odu, podsjećajući nas kako je najveća čast zapravo biti sluga onima koji trpe.

Put mladog čovjeka pun je pitanja, a na tom putu framaše vjerno prate njihovi duhovni asistenti. Od fra Nikole Neimarevića, koji je od 2019. ponovno udahnuo život bratstvu nakon kratke pauze, pa sve do današnjeg duhovnog asistenta fra Antona Selitaja i župnika fra Filipa Karadže. Njihova podrška daje nam sigurnost, a njihovi savjeti mudrost.

Frama Podmilačje nastavlja svoju priču, nadamo se, još dugi niz godina. Kroz molitvu, igru, smijeh i rad, oni su živa razglednica svoje župe i najljepši ukras svetišta sv. Ive. Jer, kako sami kažu, biti framaš nije samo obveza – to je milost koja ti promijeni srce zauvijek.

(Ana Bagarić, predsjednica Frame Podmilačje)

Objava Frama Podmilačje: Dvadeset godina služenja pod zagrljajem sv. Ive pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

80. obljetnica smrti ovoga jednostavnog i poniznog franjevca obilježena je svetom misom u župi Sv. Petra i Pavla u Kulini, koju je predvodio mjesni župnik vlč. Mladen Kalfić. O pokojnom fra Efremu i žrtvi njegova života govorili su njegov nećak i marindvorski župnik vlč. Anto Ćosić te žeravački župnik fra Mirko Filipović.

Fra Efrem, krsnim imenom Ivan, rođen je u selu Kulina, kod Dervente, koje je tada bilo dio župe Žeravac. U Žeravcu je završio osnovnu školu, a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, gdje je kao vrstan učenik maturirao. Ulazeći u Franjevački red u provinciji Bosni Srebrenoj uzeo je ime slavnog teologa i crkvenog naučitelja sv. Efrema Sirskoga. Po završetku studija teologije slavio je svoju mladu misu u Žeravcu, a potom kratko službovao kao kapelan najprije u župi Breške iznad Tuzle, a potom u samoj Tuzli. Ondje je, skupa sa svojim kolegom fra Ljudevitom Josićem, drugim tuzlanskim kapelanom, uhićen pod optužbom da je održavao kontakte s tzv. križarima – pokretom otpora protiv komunističke vlasti – i zbog toga strijeljan na današnji dan – 19. travnja 1946.

Koliko je stravično okrutno bilo strijeljanje, nakon tobožnjeg suđenja, mladog svećenika fra Efrema Ćosića i njegova subrata fra Ljudevita najjasnije se može vidjeti iz ove usporedbe:

Drži se da je nacistička Njemačka imala 3363 generala i admirala koji su zapovijedali svim rodovoma njemačke vojske i bili odgovorni za sve ono što su nacisti učinili za vrijeme drugog svjetskog rata. Na koncu rata, u tzv. nürnberškom procesu, na smrtnu kaznu osuđeno je ukupno 12 visokih nacističkih dužnosnika, a neki od ostalih osuđeni su kasnije na zatvorske kazne.

Mladi kapelani u Tuzli, optuženi za kontakte sa križarima, uvršteni su u rang te dvanaestorice krivaca II. svjetskog rata i strijeljani. Sve da i jesu uradili nešto od onoga za što ih se optuživalo, ubijeni su nevini, jer to ni po kojim pravnim osnovama nije moglo zavrijediti ni dugogodišnju zatvorsku kaznu, a kamoli strijeljanje. Zato smo danas sigurni: bili su nevini a njihovi suci bili su zločinci. Oni su za nas mučenici i vjerujemo da ih je i Gospod kao takve primio u vječne stanove svoje svjetlosti i mira. Neka ondje počivaju u miru u slavi nevinog Jaganjca Božjega i neka mole za nas grešnike!

Objava Fra Efrem Ćosić (1919. – 1946.): K’o janje na klanje odvedoše ga… pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovom prilikom, fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, prisutne je podsjetio na to što fra Anđelko znači Provinciji i svim ljudima čije živote je obilježio:

Fra Anđelko Barun odložio je svoj hodočasnički habit i zaodjenuo se, kako vjerujemo, u svjetlo onih koji su do kraja izgorjeli za ono što su ljubili.

U ovim trenucima, kao i uvijek u ovakvim prigodama, kao provincijal, osjećam posebnu težinu, ali i posebnu povlasticu.

Težinu — jer se opraštamo od čovjeka koji je našu provinciju godinama nosio na svojim plećima.

Povlasticu — jer imam čast govoriti o bratu čiji je život sam po sebi bio jedna lijepa propovijed puna poruka.

„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“ (Iv 15, 5)

Fra Anđelko je znao gdje su mu korijeni, i oni po rođenju u Ljubunčiću i oni po krštenju u Kristu. Nije bio čovjek koji život živi površno. Cijeli život je „kopao“ — i u doslovnom i u prenesenom smislu. Kao ekonom provincije, duboko je ulazio u bilance i upravljao materijalnim dobrima s mudrošću domaćina koji zna da ništa nije njegovo, a za sve je odgovoran. Kao kroničar i autor knjige „Povijest provincije Bosne Srebrene“, uz to je istraživao arhive, zastarjele rukopise i skoro zaboravljena imena fratara koji su živjeli i umrli bez zemaljske slave, ali u punini vjere. Fra Anđelkove knjige nisu bile tek akademska vježba, već čin zahvalnosti. One su dar mnogim do sad i budućim naraštajima braće koji će jednom i za njega — baš kao što mi činimo danas — zapaliti svijeću i zapitati se: tko je bio taj fratar?

Mi ga danas ubrajamo i stavljamo uz bok značajnijih fratara naše provincije.

A i provincija je fra Anđelku iskazivala veliko povjerenje, i to ne jednom i ne slučajno. Bio je ekonom provincije, definitor, meštar novaka i bogoslova, gvardijan i župnik. Svaka od tih službi zahtijevala je od čovjeka posebne vrline: kao ekonom pouzdanost i staloženost; kao član uprave mudrost i odmjerenost; kao odgojitelj strpljenje i toplinu, a posebno kao gvardijan, jer ta služba zahtijeva sposobnost da istodobno budeš i otac i brat. Ono što me kod fra Anđelka uvijek iznova zadivilo jest to što službe nije prikupljao kao trofeje, nego ih je prihvaćao kao netko tko zna da se u zajednici ne sjedi skrštenih ruku.

Sveti je Franjo rekao: „Neka nijedan brat ne bude ministar, to jest sluga, ako nije voljan biti sluga.” Fra Anđelko je u svojim službama bio sluga u najplemenitijem smislu te riječi.

Posebno se želim osvrnuti na njegovu službu odgojitelja – osobe koja je formirala tolike ljude, pa i mene samoga. Provincija mu je povjeravala ono najdragocjenije – mladu braću u formaciji, u usmjeravanju na Franjin i Kristov put. Odgojiti fratra ne znači samo naučiti ga pravilima, nego još više pokazati mu što znači živjeti slobodno i odgovorno. Fra Anđelko je to svjedočio – ne potpunim savršenstvom, ali sigurno autentično što jedino uvjerljivo progovara mladima. U našoj provinciji ima mnogo braće koja fra Anđelku duguju ono neizmjerno: jedan pogled, razgovor, strpljenje u trenutku krize ili riječ izgovorenu u pravi čas.

Sjeme je posijano, a plod ostaje.

Danas se fra Anđelko vraća Bogu kojemu je služio. Vraća se ispunjenih ruku — ne novcem, slavom ili moći — već danima provedenim u vjeri, s braćom koju je odgajao, stranicama koje je ispisao, misama koje je slavio, ispovijedima koje je strpljivo slušao i molitvama koje je izgovarao u skrovitosti.

Mi ne znamo što je sve Bog vidio u njegovu životu, ali znamo ovo: čovjek koji se toliko godina posvećivao zajednici, koji je čuvao spomen na pokojnu braću i brinuo se za živu braću, nije ovim svijetom prošao uzalud.

Sveti Pavao piše: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4, 7). Ove riječi, braćo, nisu samo Pavlove; danas su one i fra Anđelkove. Provincija gubi brata, ali dobiva zagovornika i nadahnuće mladima koji traže put životnog ostvarenja. Dok molimo za nova zvanja, ovi su trenutci prigoda da o njima i govorimo.

Fra Anđelko, hvala ti, za toliko plodnih godina, za svaku službu, za svaku ispisanu stranicu i za svaku molitvu. A mi koji ostajemo, napose braća franjevci, zapitajmo se: što ćemo mi ostaviti provinciji, Crkvi i svome narodu? Što ćemo ostaviti braći koja dolaze nakon nas?

Objava Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Misno slavlje predvodio je nacionalni duhovni asistent Frame fra Antonio Baketarić, uz koncelebraciju četvorice svećenika. U svojoj propovijedi naglasio je važnost života svetog Franje, njegovog odnosa prema stvorenjima, te potaknuo mlada da unatoč uzburkanom moru i životnim nevoljama ne gube zanos i oduševljenje nasljedovanja i življenja za ideale.

Svetu misu animirao je zbor mladih župe Gračac, uz prisustvo framaša susjednih župa. Nakon svete mise nastavljeno je zajedničko druženje ispred crkve.

Ovo je zasigurno veliki događaj za našu župu, jer po prvi put imamo Framu.

(Marko Cvitković)

Objava Osnovana Frama Doljani pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U Asiz smo stigli oko 15 sati. Najprije smo se smjestili u kamp Green Village Assisi gdje smo odsjeli za vrijeme našega hodočašća. Zatim smo se uputili u obližnje mjesto Rivotorto, gdje je sv. Franjo prvotno živio s braćom u periodu od 1209 – 1211, prije prelaska u crkvicu Blažene Djevice Marije Anđeoske zvane Porcijunkula. Zato se Rivotorto i smatra kolijevkom franjevačkog bratstva. U svetištu smo slavili euharistiju kojom je predsjedao i prigodnu propovijed uputio meštar bosanskih bogoslova fra Danijel Nikolić. Nakon euharistijskoga slavlja izmolili smo zajedno Večernju molitvu iz Božanskoga časoslova. Potom smo imali priliku razgledati i u osobnoj molitvi provesti nekoliko trenutaka u kućici u kojoj su živjela prva braća našega Reda te crkvu koja je izgrađena iznad nje kako bi je zaštitila od propadanja. Zatim smo se uputili nazad u kamp gdje smo večerali te ostatak večeri proveli u bratskom druženju razmjenjujući dojmove i ideje.

Sljedeći dan, u subotu 28. veljače, rano ujutro podijelili smo se u dvije grupe te smo krenuli u Asiz u Sveti samostan u kojem se čuvaju posmrtni ostaci sv. Franje. Došli smo na trg ispred Svetoga samostana te smo ušli u Donju baziliku u kojoj je, prigodom ovog jubileja, izloženo po prvi put tijelo sv. Franje, gdje nas je dočekao fra Vilček Novački, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Nakon obilaska relikvija i kratke molitve pokraj tijela sv. Franje uputili smo se u pokrajnju kapelu sv. Bonaventure, gdje smo imali ispovijest vjere i hodočasnički blagoslov. Zatim nas je fra Vilček darovao prigodnim darovima u vidu sjemena pšenice i komadića zemlje za svakoga od nas.

U 11 sati našli smo se u benediktinskoj crkvu sv. Petra u Asizu gdje smo slavili euharistiju kojom je predsjedao fra Renato Galić, domeštar hercegovačkih bogoslova, a prigodnu je propovijed uputio fra Franjo Vuk, meštar zagrebačkih bogoslova. Kako je bila subota I. korizmenoga tjedna uzeli smo obrazac proljetnih kvatri koje su posvećene pokori i obraćenju te smo čuli u Evanđelju kako Isus oprašta grešnici koja je mnogo ljubila. Nakon euharistijskoga slavlja imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za osobnu molitvu i pobožnost te za pohod ostalim mjestima u Asizu vezanih za život sv. Franje, pohod sv. Klari i sv. Carlu Acutisu. Zatim smo se, svaki na svoj način, spustili iz Asiza te se uputili prema Porcijunkuli, maloj crkvici koja se smatra kolijevkom franjevačkoga Reda te veličanstvene bazilike koja je izgrađena iznad nje kako bi je zaštitila. Ovdje smo imali Večernju molitvu Božanskog časoslova zajedno s talijanskim fratrima. Nakon molitve zaputili smo se nazad u kamp te smo večerali te ostatak večeri proveli u bratskom druženju.

Idući dan, u nedjelju 1. ožujka ujutro, krenuli smo natrag našim kućama. U povratku svratili smo u Padovu kako bi pohodili dva nama osobito draga sveca: sv. Antu Padovanskoga i sv. Leopolda Bogdana Mandića. Najprije smo pohodili baziliku sv. Ante te smo ondje slavili euharistiju kojom je predsjedao i prigodnu propovijed uputio fra Stjepan Brčina, meštar bogoslova konventualaca. Nakon euharistijskoga slavlja izišli smo na trg ispred bazilike te smo napravili zajedničku fotografiju kao uspomenu na ovo hodočašće. Zatim smo se uputili prema sv. Leopoldu, gdje smo ostali neko vrijeme u osobnoj molitvi i razmatranju. Potom smo se vratili u autobuse te nastavili put kući čime smo zaključili ovo hodočašće u jubilarnoj godini sv. Franje.

fra Toni Divković

Objava Hodočašće franjevačkih bogoslova sv. Franji u Asiz pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U petak navečer 20. veljače u dvorani Beogradske nadbiskupije okupili su se brojni gosti na proslavu slavljenikovog 90. rođendana. Svečanoj večeri u kršćanskom zajedništvu s fra Benediktom nazočila je njegova bliža i daljnja rodbina, mostarsko-duvanjski biskup, provincijal Bosne Srebrene, te brojni svećenici i redovnici iz više biskupija i Provincije Bosne Srebrene,  

Drugoga dana 21. veljače u 10 sati slavljena je sveta misa u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Ante. Svetu misu, u suslavlju svečara fra Benedikta Vujice, predvodio je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup. U koncelebraciji s njime bili su fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, mons. Luka Sartori, tajnik Apostolske nuncijature u Beogradu, vlč. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, fra Ilija Alandžak, gvardijan samostana sv. Ante u Beogradu, fra Mario Katušić, gvardijan samostana Duha Svetoga u Fojnici, te ostali svećenici iz drugih biskupija i fra Benediktova subraća iz Provincije Bosne Srebrene. Svetom misnom slavlju nazočili su i članovi fra Benediktove obitelji, prijatelji, redovnice iz Beograda, te domaći župljani.

U svojoj bogatoj propovijedi, referirajući se na evanđeoska čitanja odnosno poziv učenika Mateja, biskup Palić je pojasnio da je i fra Benedikt svojim životom odgovorio na Isusov milosni poziv, te kako je kroz dugi niz godina, radeći u formaciji budućih fratara i svećenika, pomogao tolikim mladićima da svojim životom odgovore na poziv i slijede put savršenstva. Naglasio je kako nas Gospodin poziva ne zato što smo dostojni, nego da dopustimo da nas preobrazi Njegova milost. Podsjetio je na istinu da Crkva nije “muzej za svece, nego bolnica za grešnike”. 

Na koncu svete mise uslijedile su riječi pozdrava i čestitke slavljeniku fra Benediktu. Najprije je gvardijan fra Ilja ukratko opisao fra Benediktov život, predstavljajući sve službe koje je obnašao za života u svojoj Provinciji i mjesnoj Crkvi. Zatim se prigodnim govorom obratio fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene. Čestitao je fra Benediktu devedeseti rođendan, zahvalivši mu na svjedočanstvu franjevačkog života i svemu što je za života učinio za svoju redovničku zajednicu. “Vaš život duboko je ukorijenjen u karizmu svetoga Franje Asiškoga – u jednostavnosti, poniznosti i radosti služenja. U vremenu koje se mijenjalo, Vi ste ostajali postojani. U izazovima ste bili smireni. U radu neumorni. U bratstvu – uvijek prisutni”, samo je jedna od misli koje je provincijal uputio slavljeniku. Nakon provincijala u ime beogradskog nadbiskupa i svih svećenika Nadbiskupije slavljeniku se obratio prečasni Ivan Poleto, kancelar Beogradske nadbiskupije, zahvalivši fra Benediktu za osobni doprinos crkvenom i kulturnom životu Beogradske nadbiskupije. Na koncu, u ime župne zajednice sv. Ante u Beogradu, slavljeniku i nazočnima obratio se g-din Ivan Debeljak, najstariji član župe sv. Ante u Beogradu, zahvalivši fra Benediktu na svemu što čini na dobrobit ove zajednice.    

Nakon misnog slavlja u Pastoralnom centru Nadbiskupije Papa Ivan Dobri započela je u 12 sati svečana akademija i predstavljanje knjigâ čiji je autor fra Benedikt. Prije uvodnog obraćanja uslijedila je glazbena numera u izvedbi baritona g-dina Siniše Markanovića, u klavirskoj pratnji maestra g-dina Bartolomeja Stankovića. Ovaj dvojac je tijekom akademije, između obraćanja govornika na skupu, izveo još nekoliko izabranih kompozicija kršćanske tematike. Zatim je beogradski gvardijan fra Ilija Alandžak još jednom pozdravio sve nazočne goste, a na poseban način njegovu ekselenciju mons. Santa Gangemia, apostolskog nuncija u Republici Srbiji, g-dina Ivana Zeku Pivača, zamjenika veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji, g-dina Radomira Rakića, protođakona i profesora Biblije u miru, kao i sve druge uvažene goste koje je već ranije pozdravio na koncu svetog misnog slavlja. Fra Ilija je pozdravivši sve nazočne na poseban način uputio riječi zahvalnosti svima onima koji su pomogli u izdavanju dviju fra Benediktovih knjigâ te je prepustio riječ predstavljačima knjige.

Najprije je govorio dr. sc. p. Marijan Steiner predstavivši obje fra Benediktove knjige. Prisjetio se trenutka kada je prije četrdeset godina upoznao fra Benedikta na otoku Hvaru te kako po Božjoj providnosti sada obojica žive i djeluju u Beogradu. Prva knjiga nosi naslov De origine, natura et contentu doctrinali praefationum ad „Pater noster“ in anaphoris rituum orientalium i riječ je o fra Benediktovoj doktorskoj disertaciji koju je postigao 1971. godine. Dr. Steiner je najprije ukratko pojasnio razloge zašto ova vrijedna doktorska disertacija, napisana latinskim jezikom, nije objavljena i ranije kako bi u obliku knjige bila dostupna širem čitateljstvu. Zatim je svim nazočnima detaljno, po pojedinim poglavljima, prikazao sadržaj knjige. Nakon toga je predstavio i Imendanik, knjigu na kojoj je fra Benedikt radio godinama. Pojasnio je sadržaj knjige koja se na studiozan način bavi etimologijom, odnosno porijeklom kršćanskih imena i njihovim značenjem. Nadalje je naglasio kako je autor, koristeći se Rimskom martirologijem, odnosno popisom kršćanskih svetaca i mučenika, na jednostavan način protumačio povezanost svakoga imena sa svecima i blaženicima Katoličke crkve. 

Nakon njega govorio je dr. fra Mile Babić. Na početku je posjetio prisutne na dokumente Drugog vatikanskog sabora, kao i na epohalni susret tadašnjeg pape Pavla VI. i pravoslavnog patrijarha Atenagore kada su dokinuli međusobno izrečenu ekskomunikaciju. Ukazao je na važni pojam reformacije u smislu vraćanja evanđeoskim izvorima, odnosno potrebu obraćenja i kršćanskog jedinstva. Podsjetio je nazočne da je fra Benedikt to zajedništvo živio i svjedočio vlastitim životom, što se na najbolji način vidi u njegovoj dugogodišnjoj nazočnosti i kršćanskom svjedočanstvu vjere s drugima i drugačijima na području Beogradske nadbiskupije. Zatim je fra Mile, referirajući se na teološki opus Petra Lombardijskog, naglasio da su se u fra Benediktovom životu na evanđeoski način posve ujedinili riječi i djela.        

Nakon predstavljača slavljeniku i nazočnima obratio se mons. Marko Trošt, generalni vikar Beogradske nadbiskupije te u ime odsutnog beogradskog nadbiskupa i cijele Nadbiskupije fra Benediktu čestitao rođendan i zahvalio za sve što čini za mjesnu Crkvu. Nakon njega je fra Damir Pavić, zamjenik glavnog urednika revije Svjetla riječi, u ime svih djelatnika ovog Medijskog centra Provincije Bosne Srebrene čestitao fra Benediktu njegov rođendan, izrazio radost što su fra Benediktove knjige tiskane u nakladi Svjetla riječi, poželio slavljeniku dobro zdravlje, te da nas u budućnosti obraduje još ponekom knjigom. Zatim je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić još jednom čestitao u ime svih franjevaca Bosne Srebrene i zahvalio fra Benediktu na svemu što čini za dobrobit Provincije, poželjevši mu dobro zdravlje. Nakon provincijala slavljeniku se, najprije na latinskom a potom i na talijanskom, obratio mons. Santo Gangemi, apostolski nuncij Svete Stolice u Republici Srbiji i zahvalio mu kao kršćaninu i svećeniku na svjedočanstvu evanđeoskog života. Vrhunac njegova obraćanja bilo je kada je slavljeniku priopćio da mu je, poradi njegovih zasluga kao redovniku i svećeniku, Sveti Otac uručio medalju Croce pro Ecclesia et Pontifice, najviše odlikovanje Svete Stolice koje se dodjeljuje laicima i kleru za dugogodišnju vjernost Crkvi i ustrajnost u službi. Nakon što mu je uručeno odlikovanje apostolski nuncij pročitao je povelju pape Leona XIV. na latinskom jeziku koja se uručuje zajedno s medaljom.

Nakon što se nazočnima još jednom obratio gvardijan fra Ilija Alandžak te zahvalio svima koji su uzveličali ovaj događaj, na poseban način fra Benediktovom bratu i sestri i najbližoj obitelji, riječi zahvale izgovorio je i fra Benedikt.

On je najprije, kao veliki latinist, citirao jednu latinsku poslovicu koja u prijevodi znači: Zahvalnost je krepost ne samo najveća, nego krepost svih drugih kreposti. U tom smislu zahvalio je Bogu na proživljenih devedeset godina života. Naveo je sve razloge zbog kojih treba uvijek zahvaljivati i Bogu i ljudima. Prisjetio se kako ga je Božja pomoć pratila kroz sva razdoblja njegova života. Nazočne je podsjetio da smo tu zahvalnost izrazili u euharistijskoj molitvi tijekom svete mise. Zahvalio je najprije p. Marijanu Steineru i fra Mili Babiću koji su na lijep i dostojanstven način nazočnima predstavili njegove knjige. Zahvalio je i biskupu mons. Petru Paliću za njegovu nazočnost s kojim ga veže neobično prijateljstvo. Naime, fra Benedikt je biskupu Paliću održao duhovne vježbe uoči njegova biskupskog ređenja. Zahvalio je svim govornicima, na poseban način papinskom nunciju koji je pokrenuo inicijativu da mu Sveti Otac udijeli ovo prestižno odlikovanje, obećavši svoje molitve za Papu i nuncija. Od srca je zahvalio i ocu provincijalu i drugoj nazočnoj braći. Prisjetio se kako je tijekom života bio odgojiteljem sadašnjim biskupima i provincijalima. Zahvalio je i mons. Marku te ga zamolio neka prenese njegov pozdrav uzoritom kardinalu Nemetu. Zahvalio je i glazbenicima koji su uzveličali ovo slavlje. Prisjetio se dana kada je i sam mogao zapjevati, ali sada mu ponestaje snage. Zahvalio je i svima, na poseban način bratu, sestri i njihovim obiteljima, te svim nazočnima i završio još jednom latinskom izrekom koja veli: Zemlja ništa nije gorega stvorila od nezahvalnosti.  

Nakon svečane akademije uslijedio je zajednički ručak u restoranu Nadbiskupije, gdje su slavljeniku također uručeni brojni darovi i upućene rođendanske čestitke. Među ostalim darovima članovi fra Benediktove obitelji uručili su slavljeniku i dar od sestara klarisa s Brestovskog.

Dragom bratu fra Benediktu neka je sretan i blagoslovljen 90. rođendan i neka, kako i samo njegovo ime kaže: Benedictus – blagoslovljen, bude blagoslovljen u sve dane svoga života i neka i nadalje bude izvor blagoslova svima onima koje susreće.

Objava Proslava 90. rođendana, promocija knjigâ fra Benedikta Vujice i uručenje odlikovanja “Croce pro Ecclesia et Pontifice” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.