Današnjim posjetiteljima Venecije vrlo je poznata crkva Redentore, građevina s imopzantnom kupolom koja se izdiže nad otokom Giudeccom, ali malo kome je poznato da je Il Redentore izgrađen 1592. godine u znak zahvale Bogu za pomoć u suzbijanju surovoga izbijanja kuge koja je usmrtila više od 30 % građana ovoga grada.
U razdoblju između 1575. i 1577. godine strašna epidemija kuge pogodila je tadašnju Republiku Veneciju ubivši gotovo 50 tisuća ljudi. Skoro svaki treći Mlečanin izgubio je život uslijed ove bolesti uključujući i renesansnoga slikara Ticijana. Dakle, 1576. godine, u vrijeme vrhunca epidemije, Senat je odlučio izgraditi prekrasnu crkvu kako bi se ljudi molili za Božju pomoć u borbi protiv razorne bolesti. Vladar Republike Venecije Doge Alvise I Mocenigo izabrao je Andrea Palladia – jednoga od najutjecajnijih renesansnih arhitekata – kako bi dizajnirao crkvu. Palladio se odlučio za jednobrodnu crkvu s tri bočne kapele. Pročelje je napravljeno po uzoru na crkvu Panteona u Rimu, dok je 15 stepenica koje vode do ulaza referenca na Jeruzalemski hram. Na ovaj je način Palladio težio izgraditi monumentalno djelo koje govori o vjeri kršćana u Boga.
Ubrzo nakon polaganja prvoga kamena, Palladio je izgradio malu drvenu konstrukciju koja je trebala funkcionirati kao „privremena” crkva dok je stvarna bila u izgradnji. Ova drevna crkva bila je nalik plutajućoj kapeli povezanoj s ostatkom grada prenosivim mostovima i baržama što je omogućilo svećenicima dolazak do tabernakula. Samo nekoliko mjeseci nakon što je grad odlučio izgraditi crkvu, 20. srpnja 1577. godine, vlasti su službeno proglasile kraj epidemiji kuge. Vesela povorka čamaca krenula je sa svih strana prema plutajućoj crkvi u znak svoje zahvalnosti. Od toga dana, Mlečani su se svakog 20. srpnja okupljali na tom mjestu kako bi slavili Boga i zahvaljivali mu na pomoći u borbi protiv kuge.
Ceremonija bi započinjala večer prije slikovitim vatrometom koji je obasjavao cijeli grad, a sljedećega dana Mlečani su plovili kanalima u svečano ukrašenim čamcima u znak zahvalnosti što je došao kraj jednoga teškoga poglavlja u njihovoj zajedničkoj povijesti.
