Prema Milovanu Gavazziju, neke hrvatske božićne popijevke svrstavaju se u najstarije primjere hrvatskoga stihotvorstva te se da zaključiti da je upravo hrvatska baština najbogatija božićnim popijevkama. Prema glagoljskom Pariškom zborniku – Code Slave 11 iz 14. st. najstarija i prva zabilježena hrvatska narativna božićna pjesma je Bog se rodi v Vitliomi. Jedna od najstarijih zbirki narodnoga duhovnog sadržaja Pavlinska pjesmarica iz 1644. godine sadrži 13 pjesama, dok hrvatski zbornik Cithara octochorda iz 1701. godine sadrži 29 božićnih napjeva. Značajna je i pjesmarica iz l803. godine Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah (Budim l850.) nastala na istoku Hrvatske, Virgini Matri (Zagreb 1921.) i Hrvatski crkveni kantual (Zagreb 1934.) (Ljubičić 2014).
Adventske i božićne pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinačno, primjerice na Dan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca); ili skupno kao na Badnju večer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa (Dragić 2008: 29).
Veselo, veselo
U jugoistočnoj Hercegovini sačuvani su tragovi nekadašnjega veselenja u kojemu djeca od Svetoga Nikole do Sveta tri kralja idu kroz selo i traže darove. Neke od tih pjesama imaju pripjev veselo, veselo (Dragić 2008: 33). Nakon svakoga stiha ponavlja se refren „veselo, veselo”.
Božić nam je, milo nam je,
veselo, veselo.
Što Božić ne pjevamo,
Ali mu se ne nadamo,
Oj brštane, goro sveta,
a najviše na kršćane.
Eto Bože preko vode,
Nosi nama struk bosilja.
U zdravlju nas Božo našo,
U boljemu proslavili.
Širi Bože, vjeru našu,
vjeru našu katoličku.
Naš Božiću, šimširiću,
širi tamo, dođi vamo,
Na dobro vam Božić došo,
veselo, veselo.
Brojni su nam stihovi s tematikom Kristova rođenja ostavljeni u baštinu. Tim stihovima su se vjernici prisjećali Kristova rođenja, ali i molili za blagoslov, zdravlje svoje obitelji, spas duše…
Kad se Isus porađaše,
gore mu se sve klanjaše,
gore mu se sve klanjaše,
do tri gore ne tijaše!
Ne ti gora kupinova,
ona vr’a ne imala,
ona vr’a ne imala,
u zemlju se zavirala!
Ne ti gora bršćanova,
ona vr’a ne imala,
ona vr’a ne imala,
uz drvlje se propinjala!
Ne ti gora trepetljika,
ona vazda trepećala,
ona vazda trepećala,
ćuva vitra ne imala!
* * *
Šta ‘no gori škripuće,
Gospa Sina ninuće,
na glavi joj krunica,
kod nje sidi Divica,
bile ruke umiva,
grišne duše oprašta,
udrite se ramenim’
na Isusa ranjena.
Neka bude Bog hvaljen
po sve vijeke vjekov
Amen.
* * *
Što to gore škripuće?
Gospa Sina ninuće.
Što to gore propada?
Gospa Sina popada.
Na moru su galije,
pomogle nas tri Marije.
* * *
Pođe spati, Boga zvati,
a Mariju milovati,
Marija je Božja Mati,
Sinka Boga porodila,
po krilu Ga položila,
uz nebesa uznosila.
Nebesa se otvoriše,
anđeli se pokloniše,
svete trube zatrubiše,
mrtve ljude probudiše.
Ustaj gori mrtvi ljudi,
Bog vas viče da vam sudi.
Blago ‘nome kome milost,
teško ‘nome kom’ su
muke paklene.
* * *
Dobro jutro, Gospe mila,
što si Isusa porodila,
nebo, zemlju prosvijetlila.
Ti prosvijetli pamet moju
da ja vidim slavu Tvoju
di anđeli uživaju,
slavu Božju dozivaju.
Ja se, Gospe, molim Tebi
da Ti mene uzmeš sebi.
Moja duša nije živa
ako Tebe ne uživa.
‘Ko se Gospi preporuči
od sebe ga ne odluči.
Sine Božji budi hvaljen
u sve vijeke vjeka
Amen.
* * *
Sveti Vide, vidi mene,
Sveta Gospe, krili mene,
svi anđeli oko mene.
U anđela duga noć,
zovem Boga na pomoć.
Šta to gore škripuće?
Gospa Sina ninuće.
Šta to gore propada?
Gospa Sina popada.
Na moru su galice,
Pomogle nas Isusove marice.
* * *
Oj, Betleme, Betleme,
šta se zgodi od tebe?
Zar ne poznaš Djevice,
Svete Bogorodice,
već je tjeraš od sebe
usred zime studene?
Ona traži Josipa,
pravednoga čovjeka,
morala bi propasti,
na studeni ostati.
On u polje odlazi,
štalicu opazi.
Tu Marija noćila,
Spasitelja rodila.
Za to čuše Židovi
da Marija porodi.
Među sobom govore
da Isusa umore,
a Bog šalje anđele
da Josipa upozore.
Ustaj Josipe
i biži sa Isusom
i Njegovom Majkom.
Uranila Marija stazicom.
Ustaj, biži s Isusom i Josipom.
Kad dođoše do Jordana,
u tu veliku pustinju,
tu se čudo zgodilo,
nebo se otvorilo,
anđeli sletjeli,
slavne pjesme složili,
na koljena pali,
Isusu se klanjali.
* * *
Za nas se Isus porodio,
nebo i zemlju prosvijetlio.
Ne osudi, Isuse, dušu našu.
Molimo Te, Oče Sveti,
teške grijehe nam oprosti,
na čas smrti Ti pomozi.
Sine Božji, budi faljen
po sve vike vikova
Amen.
* * *
Dobro jutro, Gospe mila,
lip si porod porodila,
nebo, zemlju prosvitlila.
Ti prosvitli pamet moju
da ja vidim slavu Tvoju
po sve vike vikova.
Amen.
Poznate božićne pjesme
Dugu povijest i tradiciju imaju i neke ostale dobro poznate božićne pjesme.
Kyrie/Christe, eleison jedna je od najpjevnijih pučkih popijevki. Preuzeta je iz Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah, Budim l850. Riječ je o proširenom obliku zaziva Gospodine, Kriste i Gospodine, smiluj se. Napjev je nastao na području Međimurja između 1820. i 1835. godine, a prema prvom rukopisnom zapisu u krugu obitelji Kollay (Vuk 1995: 83-84). Iz iste su pjesmarice preuzete i pjesme Svim na zemlji i Radujte se, narodi.
Pjesme Veselje ti navješćujem i Rodio se Bog i čovjek preuzete su iz zbirke Đure Vejkovića iz 1807. godine. O pastiri, vjerni čuvari stara je hrvatska božićna narodna dvodijelna popijevka. Zdravo budi, mladi Kralju prepjevana je s kajkavskoga narječja, a Tri kralja jahahu potječe s područja Istre.
U se vrime godišća djelo je nepoznatoga pjesnika. Riječ je o prevedenom napjevu stare latinske pjesme In hoc anni circulo, iz repertorija Saint-Martial (Francuska), 11. st. Kao hrvatska prijevodna varijanta teksta popijevke Vu to vreme godišća zapisana je u Pavlinskom zborniku iz 1644.; Cithara octochorda iz 1701. Va se vrime godišća; sjeverno Primorje i južniji dio priobalja U se vrime godišta.
Narodi nam se kralj nebeski božićna je pjesma koju se smatra jednom od najstarijih hrvatskih narativnih božićnih napjeva. Potječe iz sjevernohrvatskoga područja iz 13. st., a sačuvana je u mlađim prijepisima – Prekomurskoj pjesmarici iz 1593. Ima 11 strofa koje pjevaju o cijelom razdoblju božićnoga vremena, od blagdana sv. Stjepana pa do Tri kralja. O njezinoj povijesti svjedoče i zapisi Pavlinske pjesmarice iz 1644., sva tri izdanja Citharae octochordae, 1701., 1723. i 1757., te Molitvenik Bara Tomašića započet oko 1690., a nastavljen kroz 18. stoljeće (Ljubičić 2014).
Slikovitost, osjećajnost, simboličnost značajke su lirskih božićnih crkveno-pučkih pjesama. U njima se očituje snažna povezanost s Crkvom i pouzdanje u Božje spasenje. Njihovim stihovima dale bi se ispisati najljepše pjesmarice božićnih pjesama.
