Jednom je netko lijepo rekao da „vrijeme ne prolazi, nego se nastavlja”. Iz broja u broj revije vrijeme nam nije samo prošlo nego nas je uvelo u još jednu godinu u kojoj se nastavljamo družiti pisanom riječju. S dubokim poštovanjem vam zahvaljujemo za dosadašnje povjerenje i vjernost. Trudit ćemo se i dalje ponuditi vam što kvalitetniji sadržaj revije. Zato nam je vaš glas itekako važan pa nam se češće javljajte sa svojim sugestijama, kritikama i poticajima.
Ovu godinu započinjemo temom međuvjerskoga dijaloga kojim svi, bez obzira na međusobne različitosti, možemo ovaj svijet učiniti mjestom prijateljskoga i bratskoga života. Zanimljivo je da se u svim velikim religijama uči kako je Bog stvorio čovjeka i svijet, ali se „religiozni ljudi” prečesto ponašaju tako kao da ga je Bog napustio i prepustio isključivo njima na uređivanje i upravljanje. Posljedice takvoga razumijevanja vjere su nemiri, mržnja, isključivost i nepravda. Zato je u stvaranju mira ključna uloga religija, kaže papa Franjo, i dodaje kako je „nemoguće izgraditi mostove među ljudima zaboravljajući Boga. Ali, istina je također, da nije moguće uspostaviti istinsku vezu s Bogom ignorirajući druge ljude. Zato je nužno intenzivirati dijalog među različitim religijama, a ovdje posebno mislim na dijalog s islamom.”
U tome kontekstu i mi otvaramo temu dijaloga sa željom da u razgovoru, susretu i molitvi prokrčimo put jedni prema drugima kako bismo jedni s drugima učinili ovaj svijet mjestom stvarne Božje prisutnosti. Mi franjevci imamo i dobre povode za to. Naime, ove se godine navršava 555 godina od povijesnoga susreta našega subrata fra Anđela Zvjezdovića sa sultanom Mehmedom II. Osvajačem u Milodražu kada je ovaj hrabri fratar zatražio od njega slobodu za svoj narod i fratre. Franjevački red, također, obilježava 800 godina od susreta sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom u Damijati u Egiptu. Ovaj je susret postao i ostao paradigmom novoga i inkluzivnog pristupa drugim religijama i drukčijim ljudima. Fascinantan je Franjin hod prema Sultanu kojemu dolazi potpuno razoružan u ambijentu punom oružja. Tako je „razoružao” i samu retoriku u ambijentu punom mržnje. Kada je Franjo prešao bojno polje kako bi razgovarao s drugim i drukčijim čovjekom, mogli bismo i mi barem prošetati cvjetnim i još uvijek koliko-toliko mirnim poljem našega zajedničkoga životnoga prostora.
