Turisti koji lutaju Svetom zemljom često to čine autobusima. Obiđu neke znamenitosti, izađu iz autobusa, dobro razgledaju, pomole se, kupe suvenire i sjednu ponovno na svoja mjesta u autobusu. Iako u tome nema ništa loše, Isusovo je iskustvo bilo sasvim drugačije. Evanđelje po Mateju navodi da je on „prošao sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama, navješćujući dobru vijest o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i nemoć”. Budući da tada nije bilo dostupnih autobusa, prirodno je pretpostaviti da je lutao zemljom pješice – to je iskustvo koje Isusova staza namjerava ponuditi.
Postoji nešto radikalno biblijsko u hodanju od grada do grada. To podrazumijeva susretanje nasumičnih ljudi na cesti – a ne samo posjet određenim mjestima, koliko god značajna bila. Zapravo, i kršćani i nekršćani često žele saznati više o čovjeku koji je hodao od grada do grada propovijedajući poruku ljubavi i oprosta – kao i o mjestima koja je posjetio.
To je slučaj dvojice stručnjaka za planinarenje, Maoza Inona (izraelskog Židova) i Davea Landisa (američkog kršćanina). Zajedno su pokrenuli jedinstveno iskustvo u Svetoj zemlji: Isusovu stazu, hodočasničku rutu koja vodi od Nazareta do Kafarnauma, slijedeći stope Isusovog javnog života. Ideja se rodila nakon što su Inon i Landis prošetali Izraelskom nacionalnom stazom, rutom koja presijeca zemlju od sjevera prema jugu, prepunom biblijskih referenci i znamenitosti.
Ruta slijedi put kojim je Isus morao više puta hodati od svog rodnog grada do Petrova – odnosno od Nazareta do Kafarnauma. Put je dug 64 kilometra i prolazi kroz nekoliko mjesta dragih ne samo kršćanima nego i drugim abrahamskim tradicijama.
Postoji još jedna staza koju je pokrenulo Ministarstvo turizma Izraela, a koja ide vrlo sličnom rutom – Staza evanđelja. No, doživljaji koje nude ove dvije staze su prilično različiti. Kao što Landis objašnjava: „ljudi koji izaberu Isusovu stazu čine to jer nudi priliku za susret s ljudima baš kao što je Isus činio, tamo gdje je to činio.”
„Kada šetate maslinicima Galileje, nađete pastire kako čuvaju svoje ovce. Vidite lokalnu obitelj na pikniku i imate osjećaj da vidite stvari koje je Isus vidio dok je hodao zemljom, kako je susretao ljude iz različitih zajednica, iz različitih slojeva života. Ovo su druga vremena, bez sumnje, ali iskustvo ostaje isto. Isti je osjećaj, ista mjesta, isto uzbuđenje, ista priča. To je ono što mi znači”, objašnjava Inon za Aleteiu.
