Početna stranica » Govorne poteškoće kod djece

Govorne poteškoće kod djece

8 min

Danas nije rijetka pojava da se kod djece predškolskog i školskog uzrasta sreću poremećaji u govoru. Poremećaji su različiti, neki lako otklonjivi, a neki teže. Govor je kao disanje, pa o značaju zdrave komunikacije i govora nije potrebno posebno razmatranje.

Po govoru se čovjek razlikuje od ostalih živih bića. Govor je čovjekov posrednik u životu, on ga uljuđuje i predstavlja oblik ponašanja čovjeka putem kojeg izražava svoje misli, iskustva, namjere i emocije.                                                       

Razvoj govora i sposobnost komunikacije imaju veliko značenje u razvoju djeteta kao socijalnog, intelektualnog i emocionalnog bića, te pridonose njegovu psihičkom sazrijevanju. Razvojem govora jasnije se izražavaju dječje emocije i njegov intelektualni napredak. Govor je odgovoran za razvoj mišljenja i zdravog psihičkog razvoja djeteta. Ako se primijeti da dijete ima odstupanja u govornom razvoju potrebno je utvrditi djetetov slušni status i jesu li svi organi odgovorni za govor razvijeni. Kada se nabroje sve značajke govora i sposobnosti komunikacije svima je jasno koliki je značaj logopedije kao znanstvene grane koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i tretmanom poremećaja govora, glasa, jezika i svih ostalih oblika komunikacije. Logopedija ima veliki značaj u odgojno obrazovnim sustavima gdje logopedi u suradnji s ostalim stručnim licima poučavaju djecu koja posjeduju oštećen sluh i poremećen glas i govor. Logopedija je multidisciplinarna nauka koja izučava cijeli organizam govorne komunikacije, sustav govorne komunikacije i patologije, izvore smetnji u govoru, gubitak, nerazvijenost govora itd. Kako je njezina domena djelovanja široka, logično je da su i njezini zadaci i ciljevi mnogobrojni.

Put uklanjanja tog govornog nedostataka nije lak. Zato su tu stručnjaci – logopedi da povedu i usmjere govor ispravnim putem i tijekom. Ako postoji neki nedostatak treba upoznati uzroke koji dovode do govornih devijacija i nastojati da se one otklone, naravno uz prethodno dijagnosticiranje, odnosno sagledavanje vrste i stupnja odstupanja od opće prihvaćenih normi za ljudske glasove.

Faze razvoja govora

Prve tri godine djetetova života najvažnije su jer je to doba najintenzivnijeg razvoja jezika i govora. Razvoj se odvija u više faza.

Rade (2003) u svojoj knjizi navodi i objašnjava sljedeća mjerila koja ukazuju na usporeni ili poremećeni govorno-jezični razvoj do navršene četiri godine života:

•          dijete progovara kasnije od svojih vršnjaka,

•          dijete govori manje od svojih vršnjaka,

•          dijete se koristi samo ograničenim brojem riječi,

•          dijete rabi kraće i jednostavnije rečenice od svojih vršnjaka,

•          dijete ima teškoća u razumijevanju jezičnih poruka,

•          iskazi su mu često agramatični,

•          dijete često rabi neobičan redoslijed riječi u rečenici,

•          često izostavlja slogove u riječima ili im zamjenjuje mjesta,

•          dijete radi brojne sustavne, ali i nesustavne pogreške izgovora zbog čega ga okolina teško razumije.

Očekivana proizvodnja glasova

Roditelji se često pitaju izgovara li njihovo dijete pravilno sve glasove, treba li već početi govoriti „kao odrasli” ili još može kao „beba”, kada se obratiti logopedu i slično. Kao i roditelji, odgojitelji se također često pitaju kako razlikovati poremećen izgovor od prirodne dječje artikulacije. Naime, dijete usvaja jezik, govor i izgovor postupno. Prvi su glasovi nejasni i akustički neodređeni, a s godinama se izgovor usavršava te se dijete približava ispravnom izgovoru svih glasova određenog izgovornog sustava. Ranije se pojavljuju glasovi jednostavniji za izgovor, a kasnije oni artikulacijski zahtjevniji.  

U tablici 1. prikazane su izgovorne norme u odnosu na dob. No nije se dovoljno orijentirati samo prema tablici izgovornih normi. Može se dogoditi da prema njoj još nije došlo vrijeme za zabrinutost što se tiče izgovora glasova. Primjerice, dijete ima tri i pol godine, ali je njegova opća motorika (trčanje, skakanje…), fina motorika prstiju ruku, koja je neposredno vezana s nespretnošću pokreta artikulacijskih organa, nespretna za njegove godine. Nadalje, pokreti artikulatora mogu biti neobični na način da jezik skače, okreće se pri izgovoru i slično. Tada je, bez obzira što prema tablici još nije vrijeme za ispravan izgovor svih glasova, potrebno potražiti pomoć i savjet logopeda kako bi se ustanovilo je li pogrešan izgovor poremećaj ili nije (Posokhova, 2005).

Tablica 1: Očekivana proizvodnja glasova (prema Vuletić, 1987)

1 – 2 godine

2 – 3 godine

3,5 – 4,5 godine

4,5 – 5 godine

a, e, o, p, b

a, e, o, p, b

s, z, š, ž, c, l, lj

č, ć, dž, đ, e

 

f, h, m, n, nj, j, v

 

 

Tablica 2: Dob do koje se tolerira neispravan izgovor (prema Vuletić, 1987)

Supstitucija

Dob

nj sa n

do 3,5 godine

lj sa l

do 4 godine

 

Distorzija

Dob

r

do 4 godine

s, z, c

do 4,5 godine

š, ž, č, ć, dž, đ

do 5,5 godina

Iz tablica 1. i 2. vidljivo je da djeca u dobi od 3 do 3;6 godine moraju posve ispravno izgovarati glasove /p/, /b/, /t/, /d/, /k/, /g/, /m/, /n/, /j/, /f/, /v/, /h/, /l/, /a/, /e/, /i/, /o/, /u/, dok glasovi /s/, /z/, /c/, /š/, /ž/, /č/, /ć/, /dž/, /đ/, /r/, /lj/, /nj/ mogu biti neispravni. Izgovor se postupno poboljšava ovim redoslijedom: djeca od četiri i pol godine trebala bi ispravno izgovarati dentalne frikative i afrikate /s/, /z/, /c/, do navršene dobi od 5;6 godina i palatalne frikative i afrikate /š/, /ž/, /č/, /dž/, /đ/. Pogrešan izgovor nazalnog palatala /nj/ tolerira se do 3;6 godine, palatalnog sonanta /lj/ i alveolarnog vibranta /r/ do kraja četvrte godine (Vuletić, 1987

Dakle, krajnja granica do koje se mogu tolerirati nepravilnosti izgovora je razdoblje pred sam polazak u školu kada bi dijete moralo posve ispravno izgovarati sve glasove. To je razdoblje pripreme djeteta za školu kada ono mora usvojiti određene zahtjeve za uspješno ispunjavanje svojih školskih obveza. Ako dijete ne izgovara sve glasove ispravno nakon navedene dobi, potrebno je potražiti mišljenje i savjet stručne osobe te prema potrebi uputiti logopedu.  

Poremećaji izgovora glasova (dislalije)

Pravilan izgovor od iznimne je važnosti za sveukupni razvoj djeteta, uspješno učenje, socijalizaciju i razvoj komunikacijskih sposobnosti, a upravo je nepravilan izgovor glasova najučestaliji govorni poremećaj u dječjoj populaciji, zbog kojeg roditelji traže stručnu pomoć logopeda. Ti poremećaji još se nazivaju poremećaji izgovora, artikulacijski poremećaji, a spadaju u skupinu dislalija.

            Gotovo svi jezično-govorni poremećaji su popraćeni poremećajem izgovora. Smatra se da nema govorno-jezičnog poremećaja kojeg ne prati i poremećaj izgovora, bilo da se radi o poremećaju izgovora glasova ili nesigurnoj riječi.

            Izgovorni poremećaji najčešće su prisutni kod predškolske i školske djece, ali nalazimo ih i u odraslih, ali nešto u manjem postotku. Iako je govor glavni način prenošenja informacija, svjedoci smo kako su poremećaji izgovora često prisutni i kod profesionalnih govornika kao što su: nastavnici, profesori, spikeri, voditelji, javni govornici… Njihov način izgovora manje utječe na razumljivost sadržaja, ali skreće našu pozornost sa samog sadržaja na to kako govore .

            Govor djeteta predškolske dobi koji je popraćen mnogim greškama može biti jako simpatičan roditeljima, ali problem je taj što roditelji smatraju kako će se te „greške” ispraviti same od sebe. Poremećaji izgovora su često samo simptomi složenijih teškoća koje dijete ima na području jezičnog razvoja. Stoga je bitno na vrijeme uočiti poremećaj izgovora kod djeteta i djelovati na njegovo ublažavanje i otklanjanje (Galić – Jušić, 2007).