Zdravo, kraljice-mudrosti, Gospodin te čuvao
sa sestrom tvojom svetom, čistom jednostavnošću.
Gospođo sveta siromaštino, Gospodin te čuvao
sa sestrom tvojom, svetom poniznošću.
Gospođo sveta ljubavi, Gospodin te čuvao
sa sestrom tvojom, svetom poslušnošću.
Presvete kreposti, sve vas čuvao Gospodin
od kojega dolazite i potječete.
Nema uopće nijednoga čovjeka na cijelome svijetu
koji bi mogao posjedovati jednu od vas ako prije ne umre.
Tko jednu posjeduje i ostale ne vrijeđa,
sve vas posjeduje,
a tko jednu vrijeđa,
nijedne nema i sve vrijeđa.
I svaka ometa poroke i grijehe.
Ova meditacija spada u vrstu pohvala i nagovora koje su Manja braća kao Božji putujući svirači i pjevači izvodili ljudima. Iz nje progovara duh trubadura i žonglera, srednjovjekovnih minezengera i vitezova. Kreposti se pjesničkom živošću predstavljaju kao osobe i tituliraju prema viteškoj maniri kao „gospođe”, a mudrost čak kao „kraljica”.
„Kreposti i mane” teme su mnogih propovjedničkih djela ondašnjeg vremena. Franjo je bio pod tim utjecajem. Njegov Pozdrav krepostima pokazuje više od drugih spisa da su ga suvremena latinska rimovana djela nadahnjivala i da je bio pod utjecajem ondašnje dvorske umjetničke lirike.
Zašto Franjo svoj hvalospjev krepostima započinje mudrošću i naziva je kraljicom? Odgovor je možda u njegovom Prvom pismu vjernicima gdje onima koji ne čine pokoru kaže: „Nemaju duhovne mudrosti, jer u sebi nemaju Sina Božjega koji je istinita mudrost Očeva” (1 PVj 2,8; 2 PVj 67). Budući da je Isus utjelovljena mudrost, Franjo tu krepost naziva kraljicom i navodi je na prvom mjestu. I u petoj opomeni govori o „posebnom spoznanju najviše mudrosti od Gospodina” (Opom 5,6).
Sestrinski spoj mudrosti s čistom jednostavnošću proizlazi iz Drugog pisma vjernicima u kojem Franjo naglašava suprotnost: „Ne smijemo biti mudri i razboriti po tijelu, nego radije moramo biti jednostavni, ponizni i čisti” (2 PVj 45). Mudrost po tijelu suprotna je kraljevskoj mudrosti, Božjoj mudrosti. Sveta poniznost podupire sestru mudrost tako što razotkriva lažnu mudrost. U čemu se ona sastoji Franjo zorno tumači u sedmoj opomeni: „Apostol veli: Slovo ubija, a duh oživljuje. Od slova su umrli oni koji žude znati samo riječi, kako bi bili smatrani mudrijima od ostalih i kako bi mogli steći veliko bogatstvo” (Opom 7,1-2).
Prava je mudrost jednostavna. Nisu joj potrebne tražene domišljatosti. Vješto razotkriva prikrivanje. Isključuje svaku taštinu i slavohleplje: „Da si naime toliko oštrouman i mudar da znaš sve spoznanje i znaš protumačiti sve razne jezike i oštroumno istraživati nebeske stvari, svime se time ne možeš hvaliti… Ali ovim se možemo hvaliti: slabostima svojim” (Opom 5,5-8). Tko dospije jednostavnošću do mudrosti, taj odolijeva korijenu svakog zla.
Kraljica kreposti ruši začetnika svakog zla, Sotonu, koji je iz oholosti htio biti kao Bog. Njega se svladava mudrošću koja sve dobro pripisuje Bogu i djelovanjem bez očekivanja nagrade. Kad susretnemo starije osobe u kojima se očituje mudrost i jednostavnost osjećamo nutarnju radost. Što jednostavnije i kraće postaju njihove riječi, to su one mudrije. A što su mudrije, tim su jednostavnije. Više se ne uzbuđuju zbog svega, poznaju vrijednost stvari i znaju bit o Bogu i čistoj savjesti. Ostalo malo vrijedi.
