U Prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) u BiH je stradalo 360 000 osoba, ili 19 % stanovništva. Posljedice su rata najteže pogodile siromašno stanovništvo. Bosanski franjevci u tom ratu nisu doživjeli pogubljenja i stradanja kao u druga dva.
Drugi svjetski rat
Drugi je svjetski rat bio najsmrtonosniji sukob u ljudskoj povijesti. U ratu je stradalo oko 55 milijuna ljudi, a bilo je daleko više ranjenih. U njemu je sudjelovalo oko 110 milijuna vojnika iz 61 zemlje. Ratni i poratni vihori sručili su se i na provinciju Bosnu Srebrenu.
Kao rezultat rata nastala je Federativna Republika Jugoslavija, utemeljena na komunističkim, jednostranačkim i ateističkim principima. Jugoslavenska je komunistička vlast neposredno poslije rata činila strašne zločine, posebice nad hrvatskim narodom. Broj stradalih, prema navođenju povjesničara, enormno se razlikuje. Dr. Jurčević piše: „Godine 1945., neposredno nakon završetka rata, preko slovenskog teritorija se prema Austriji u velikom kaosu povlačilo oko pola milijuna hrvatskih civila i oko 200 tisuća hrvatskih vojnika… To znači da se oko 700 tisuća Hrvata pokušalo bijegom spasiti od komunizma.” Većinu ih je zarobila jugoslavenska vojska, tek se dvadesetak posto uspjelo probiti do Bleiburga ili u druge dijelove Koruške. Tu su ih zarobili Britanci, izručili jugoslavenskim vlastima koje su ih priključile onoj zarobljenoj većini. Neki su zarobljenici poslani u JNA, neki su i pušteni ili su na neki drugi način izmakli smrti. Mnoštvo ih je stradalo u tzv. Blajburškoj tragediji. Radi se o koloni smrti, nazvanoj Križni put, od Slovenije, preko Hrvatske, BiH i Srbije sve do Makedonije. Na tom su putu, bez suđenja, čak i bez vođenja evidencije, zarobljenici mučeni i brutalno ubijani. O stradanjima svjedoče masovne grobnice kojih je u Sloveniji pronađeno 600, u Hrvatskoj 850, u BiH 100, u Srbiji 200. Dosad najveće otkopano grobište nalazi se u šumi Tezno kraj Maribora. U tom se stratištu nalazi između 15 i 20 tisuća pogubljenih. Velikih grobišta ima nekoliko na području Dravograda, Slovenj Gradeca, Celja, Hudoj jami. Na Križnom putu ubijena su sedmorica bosanskih franjevaca u Maceljskoj šumi kraj Krapine.
Komunistička Jugoslavija držala je Katoličku Crkvu nazadnjačkim čimbenikom u društvu i svojim velikim neprijateljem. Stoga je svećenike i nakon rata maltretirala, zatvarala, i ubijala. Na prostorima Jugoslavije u ratu i poraću ubijeno je 664 katoličkih svećenika, bogoslova, sjemeništaraca i časnih sestara. To je više nego takvih pogubljenja u svim drugim komunističkim europskim zemljama zajedno.
U vremenu od 1941. do 1946. stradalo je 68 franjevaca Bosne Srebrene: ubijeno je 39 svećenika, jedan časni brat, devetorica bogoslova, osmorica sjemeništaraca. Jedan je franjevac umro od mučenja u zatvoru 1947. godine, a desetorica su umrli od tifusa koji je bio posljedica rata. Ubijanjem svećenika komunističke su vlasti željele utjerati strah među ljude.
Poslijeratna stradanja
Iako je Ustavom FNRJ svim građanima zajamčena sloboda savjesti, vjeroispovijesti i vršenja vjerskih dužnosti, to praktično nije vrijedilo za svećenike. Smatrani su i dalje državnim neprijateljima koje ne treba pustiti na miru. Slijedila su zatvaranja, montirani procesi, lažni svjedoci i osude na smrt strijeljanjem, doživotni ili dugogodišnji zatvori. Najčešći razlozi za osudu navodili su se…
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
