Stoljećima se pojam umjetnosti na europskom tlu gradio i vezivao uz Katoličku Crkvu. Pojavom ekspresionizma, egzistencijalizma i ostalih pravaca dvadesetoga stoljeća, jaz između duhovnog i svjetovnog je postao očit, čak i poželjan. Kao da je bilo presudno da se duhovno i svjetovno jednom i zauvijek razdvoji. Od ekspresionizma do suvremenog vremena je dug put, a razlika između duhovnog i svjetovnog nikada jasnija. Međutim, grubo odvajanje pojma umjetnosti od Crkve ostalo je zanimljivo pitanje i tematika onima koji su živjeli umjetnost spoznajući Boga. I to upravo tamo gdje su nekoć bili nedjeljivi umjetnost i Svevišnji – u Crkvi.
Jedan od onih koji je je dio svojega duhovnog rada posvetio ovoj tematici, bio je fra Mirko Jozić. Fra Mirko je rođen 21. siječnja 1947. u Donjem Vukšiću, župa Ulice, Brčko. Osnovnu školu završio je u Ulicama, a klasičnu gimnaziju u Visokom. Godinu novicijata proveo je u Kraljevoj Sutjesci. Svečane zavjete položio je u Sarajevu 1973. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu gdje je i zaređen 3. veljače 1974. Doktorirao je u Münchenu 1986. te radio kao profesor u Visokom i na Teologiji na Nedžarićima do 2012. Potom je bio župni vikar u Dubravama od 2012. do 2016. te u Zoviku od 2016. do smrti. Također je obavljao funkciju predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Napredak, podružnica Brčko, u razdoblju od 2018. do svibnja 2022.
Znanstveni rad koji je objavio 2004. u Zagrebu, fra Mirko je posvetio Crkvi i umjetnosti s podnaslovom „Drama vjere u umjetnosti dvadesetog stoljeća“. U ovom znanstvenom radu potkrijepljen je početak kraja, odnosno, odvajanje umjetnosti od Crkve. Pojava egzistencijalizma, filozofije „Bog je mrtav“ Friedricha Nietzschea, sekularna religijska umjetnost: pojmovi su koji su obilježili odnos Crkve i umjetnosti dvadesetog stoljeća.
Selekcija umjetnika predstavljenih u ovom znanstvenom radu sjajan su prikaz želje fra Mirka da vjerodostojno predstavi problematiku odnosa, a s druge strane, prikaže zajedničke ciljeve Crkve i sekularne religijske umjetnosti ili kršćanske umjetnosti.
Fra Mirko, u svome radu, citira Pieta Mondriana, jednog od nositelja pravca dvadesetog stoljeća, neoplasticizma. Mondrianov citat ponajbolje opisuje na koji način bi simbioza duhovnog i svjetovnog trebala postojati. „Sama umjetnost, budući da je nadljudska, djeluje nadljudski u čovjeku pa tako predstavlja sredstvo evolucije čovječanstva, jednako kao religija.“
Sličnu životnu filozofiju fra Mirko Jozić prakticirao je svojim djelovanjem i u kasnijim godinama. 2018. godine preuzima vodstvo brčanske podružnice HKD Napredak i zagovara zajedničko djelovanje s ostala dva naroda u distriktu. Također sjajno iskorištava poziciju i prostor za promoviranje kulture i književnosti. U sjećanju ostaje provedba i organizacija manifestacije „Frančeskovi dani“ u Brčkom, gdje je gledateljstvo moglo čuti i vidjeti o „Preobražajima“ A. B. Šimića kao i o Tinu Ujević i ostalim hrvatskim velikanima. Multietnički razgovor u distriktu nije uvijek na zavidnom nivou, ali je fra Mirko uspio doprijeti do onih koji dijele istu viziju i umjetnost i kulturno naslijeđe smatraju nedjeljivim. Narodi bosanske Posavine, odakle je i sam potekao, sjajan su primjer višestoljetnog suživota na geografski malom području. Uspostava distrikta u Brčkom ima svoju kompleksnost, ali i sjajne primjere ljudskih napora ispred kulturnih društava Napredak, Preporod i Prosvjeta. Svojim djelovanjem kroz Napretkovu podružnicu, fra Jozić je težio uspostavljanju dijaloga između Crkve i umjetnost, ali i populariziranju umjetnosti širem auditoriju. Davne 2004. njegov znanstveni rad govorio je ovoj temi, a fra Mirko je vlastitim primjerom živio ono o čemu je govorio. Prikazao je da Crkva i umjetnost imaju istu ulogu u donošenju istine i čuvanju kulturnog nasljeđa.
Ostaje nam svima, kao zaduženje, sprovoditi u djelo njegove namjere. Multietnički razgovor, kulturno djelovanje pojedinca kao vrhunac ljudske evolucije i ostale zadaće koje nam je ostavio fra Mirko Jozić, zovički župni vikar, predsjednik Napretkove podružnice, franjevac Bosne Srebrne ili, jednostavno, ljubitelj Božje kreacije.
(Ana Ageljić)
