Godine 1993. franjevci iz Bologne potaknuli su i novčano omogućili izgradnju Centra za rehabilitaciju i odgoj djece u Slavonskom Brodu. Budući da su franjevci iz Bologne prikupljanje potrebnih novčanih sredstava osmislili preko njihova dječjeg glazbenog festivala „Zecchino d’oro”, Centar je nazvan tim imenom – Zlatni cekin. Brigu za izgradnju i vođenje Centra preuzela je Franjevačka provincija „Bosna Srebrena”, dok je Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda dala suglasnost da Franjevački samostan Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu predstavlja Centar u pravnom prometu. Franjevačkom bratskom osjetljivošću i povjerenjem dva provincijala – fra Petra Anđelovića, sa strane „Bosne Srebrene”, i fra Mirka Mataušića, sa strane „Ćirila i Metoda” – omogućeno je da zaživi ova ustanova i – šire – ovaj pothvat i za djecu s teškoćama u razvoju i za djecu bez tih teškoća.
Ne tako davno svu djecu – kao i sve osobe s posebnim potrebama – običavalo se nazivati djecom, odnosno osobama s invaliditetom ili hendikepom. Kako su se teškoće u razvoju sve jasnije prepoznavale, razlikovale i određivale, iz čega je slijedilo i odgovarajuće dijagnosticiranje, a s njom i rehabilitacija, sve se više govori o djeci s posebnim potrebama. Vrijedno je primijetiti da je u skandinavskim zemljama uobičajen naziv: djeca – odnosno osobe – s povećanim životnim izazovima.
Pozornom čitatelju Evanđelja ne može promaknuti da se Isus često susretao s ljudima s posebnim potrebama. Obraćao im se, zauzimao za njih, liječio im i duh i tijelo. Njih, grubo isključene iz društva, vraćao je u društvo i time nastojao obnoviti i njihov osobni život i život društva.
Isus je zbog toga i došao: da svakome podari, da svakome posvijesti iskustvo djeteta Božjeg. Zbog toga, premda je uvijek polazio od pojedinca, nikada se nije zadržavao na njemu. Posvećujući se pojedincima, zauzimao se i za one s kojima su dijelili život. Liječeći pojedince, liječio je obitelji, u širem smislu – i društvo. Time što se svakoga trudio uvesti u blagoslovno iskustvo djeteta Božjega, htio je obnavljati dostojanstvo roditeljstva, dostojanstvo obiteljskog života. Dostojanstvo Božje obitelji.
Po tome je briga o osobama s posebnim potrebama u srcu odziva Evanđelju. U srcu evanđeoske službe. Sveti Franjo Asiški je svoj duhovni put započeo približavanjem gubavcima, brigom o njima. U njegovo vrijeme gubavci su bili isključeni iz ljudskog društva te su trebali živjeti izvan naselja i nisu se smjeli približavati zdravim ljudima. Franjo je to prepoznao neprihvatljivim u duhu Evanđelja. On, jednostavno, nije mogao zamisliti svijet u kojem bi itko bi isključen iz bratskih i sestrinskih odnosa, iz Božje obitelji. I njegova prva braća svoj su duhovni put započinjali na njegov način – i posluživanjem gubavaca, skrbeći o njihovim potrebama.
Centar za rehabilitaciju i odgoj djece Zlatni cekin svjedočanstvo je franjevačke duhovnosti, evanđeoska služba u punom značenju te riječi te ogledalo ljudske humanosti. U Centru se sretno usklađuje rad dobro ustrojenog i zauzetog stručnog osoblja kao i raznih volontera. Materijalni uvjeti rada osiguravaju se dijelom iz državnog i gradskog proračuna, dijelom iz doprinosa roditelja za troškove vrtića djece tipičnog razvoja te dijelom – osobito vrijednim i poticajnim darom – iz donacija.
Nije pretjerano reći da je Centar za rehabilitaciju i odgoj djece Zlatni cekin svojevrstan – k tome i jasno prepoznatljiv – znak Božje prisutnosti i Božjeg djelovanja među nama i ogledalo naše plemenitosti i dobrote. Biti Božji suradnici u tom pozivu i poslanju istodobno je i odgovornost i blagoslov. Potrebe za radom ovoga Centra su velike i svatko može na svoj način pomoći i doprinijeti njegovom razvoju.
Stjepan Lice
Zlatni cekin je kroz 26 godina rada postao moderna zdravstveno-odgojna ustanova koja u radu s djecom s teškoćama u razvoju ima dobre rezultate. U njemu se radi rana dijagnostika, rana rehabilitacija i rana socijalizacija, Bobath, Vojta i druge terapije, Montessori program, Kateheza Dobrog Pastira, program za potencijalno darovitu djecu kao i pružanje socijalnih usluga. Centar tijekom godine primi više od 700 pacijenata, a oko 200 njih je svakodnevno uključeno u razne terapije koje provodi oko 60 uposlenih djelatnika (2 liječnika specijalista, 3 rehabilitatora, 3 psihologa, 2 logopeda, 2 radna terapeuta, 6 fizioterapeuta, 8 med. sestara i njegovatelja, 11 Montessori odgajatelja kao i drugo tehničko i pomoćno osoblje). Usluge koje pruža „Zlatni cekin” djeci s teškoćama roditelji ne plaćaju. Troškovi su dobrim dijelom pokriveni novcem koji se dobije kroz ugovor od HZZO-a i iz Fonda soc. skrbi te skromnog učešća pojedinih općina. Da nije bilo dobročinitelja, još ne bi bilo Zlatnog cekina niti bi se on održao niti bi napredovao, ostao bi bez novih edukacija, nove nadogradnje, nove opreme i novih programa, jer sve to mnogo košta.
Od kolike je važnosti pomoć našega Centra djeci s teškoćama u razvoju ne da se lako opisati u malo riječi. Sazrijevanje mozga je intenzivno u najranijem razdoblju djetinjstva i preko 50 % je završeno do 4-5 godine. Ako do tada ne potaknemo dijete, neke se od funkcija mozga neće niti razviti u punom opsegu. Ali, ipak nikad nije kasno početi poticati taj razvoj, samo su rezultati tog rada, kad se zakasni, znatno manji i sporiji. Često se pitamo zbog čega nekom djetetu nedostaju vještine samopomoći, zašto su preagresivna ili pak povučena u skupini druge djece, ili zašto se odbijaju uključiti u grupne aktivnosti ili ima neke poremećaje u ponašanju i zaostaje. Hoće li dijete dostići svoje biološke potencijale ili ne ovisi o tome koliko se radi na njegovom razvoju. Pretjerano gledanje televizije, igranje video igrica, nedostatak grafomotoričkih aktivnosti i tjelesna neaktivnost oštećuju i smanjuju razvoj pojedinih bioloških potencijala kod djece. Roditelji, kao i svi ostali koji su uključeni u rad s djetetom, često nenamjerno griješe, jer ne znaju kako optimalno stimulirati djetetov razvoj, zato mnogi traže stručnu pomoć u našem Centru koji pruža djeci s teškoćama polivalentnu rehabilitaciju i interdisciplinarni rad. Potrebe su velike. Koliko samo roditelja djece sa znakovima autizma nemaju gdje se obratiti za pomoć svojoj djeci! Zato je svaka pomoć Zlatnom cekinu izravna pomoć ovoj i ovakvoj djeci.