Početna stranica » Drinske mučenice

Drinske mučenice

351 pregleda

Drinske mučenice nam, u ovom čudnom vremenu devijacija i iskrivljenih životnih nazora, pokazuju vrijednost i veličinu ljudskoga dostojanstva svake osobe

Sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi, u narodu poznate kao Drinske mučenice, katoličke su blaženice koje su podnijele mučeničku smrt iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Djelovale su u samostanu „Marijin dom” na Palama kod Sarajeva. Ovaj samostan je bio i prva postaja njihova križnoga puta koji počinje 11. prosinca 1941. na Kalovitim brdima iznad Pala, a završava 15. prosinca 1941. u Goraždu.

Predstojnica samostana bila je s. Jula Ivanišević – Hrvatica rođena u Godinjaku kod Starog Petrova Sela. Uz nju su bile: s. Berchmana Leidenix – Austrijanka rođena u Enzerdorfu, s. Krizina Bojanc – Slovenka rođena u naselju Zbure kod Šmarjete, s. Antonija Fabjan – Slovenka rođena u Malom Lipju kod Hinje, te najmlađa s. Bernadeta Banja – Hrvatica mađarskoga podrijetla rođena u Velikom Grđevcu kod Bjelovara.

Utemeljiteljica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Franziska Lechner osnovala je Družbu s prvotnom zadaćom promicanja odgoja i obrazovanja djece i mladeži. Na poziv prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, dovela je 1882. svoje sestre u Bosnu i Hercegovinu. Već ujesen iste godine u Sarajevu je započela s radom škola nazvana Zavod svetoga Josipa. Sestre su se brinule o odgoju i školovanju brojne djece.

Godine 1911. kupile su zemljište i kuću na Kalovitim brdima iznad Pala. Željele su ondje urediti odmaralište za bolesne sestre. Kuću su nazvale Marijin dom, te uz nju sagradile kapelicu Majke Divne. Već 1912. su otvorile školu koju su, uz katoličku, pohađala i pravoslavna i muslimanska djeca.

Križni put Drinskih mučenica

Neprijateljski vojnici su 11. prosinca 1941. opkolili samostan te zarobili sestre. Tu počinje njihov križni put od Pala do Goražda, po snijegu i hladnoći. Sestre su doveli u Goražde i zatvorili u jednu prostoriju na drugom katu tadašnje austrougarske vojarne. Danas je ta ista vojarna preuređena u osnovnu školu.

Predvečer 15. prosinca 1941. opijeni vojnici došli su kod sestara s nečasnim namjerama. Braneći svoje dostojanstvo i redovničke zavjete, radije su izabrale poći u smrt, nego povrijediti zavjet čistoće i predanja Bogu. Sestra Jula Ivanišević otvorila je prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!” skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre, slijedeći njezin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego su polomljene ostale ležati. Ti isti vojnici su pojurili iz vojarne te ih izboli noževima. Odvukli su ih potom do obale rijeke Drine gdje su njihova tijela nekoliko dana ostala ležati. Nekoliko dana iza mučeničke smrti, njihova mučenička tijela su odgurnuta u rijeku Drinu koja je postala njihova grobnica, kao i mnogih drugih koji su tih dana doživjeli istu tjeskobnu i gorku sudbinu.

Najstarija među Drinskim mučenicama, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, doživjela je istu sudbinu. Ona je iznemogla na putu prema Goraždu, došla do sela u blizini Carevih voda, gdje je ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ni dandanas ne znamo gdje se nalazi njezin grob. Papa Benedikt XVI. 24. rujna 2011. godine proglasio je s. Julu Ivanišević i četiri susestre blaženicama Katoličke Crkve.

Mjesto hodočašća kao simbol nedužnoga stradanja

U kolovozu 2021. godine započela je gradnja crkve blaženih Drinskih mučenica, u neposrednoj blizini stare crkve koju su komunisti srušili i u potpunosti uklonili, te uništili groblje koje je bilo uz crkvu. Radovi na izgradnji crkve dobro napreduju i u skorije vrijeme bi trebala biti u potpunosti izgrađena.

Mnogi hodočasnici rado dolaze u Goražde kako bi učinili svoj zavjet i obnovili svoju vjeru na mjestu gdje se ista svjedočila nedužnom krvlju. Drinske mučenice su naše moćne zagovornice kod Boga koje nam u današnjem vremenu pokazuju pravi put do Boga. One nam, u ovom čudnom vremenu devijacija i iskrivljenih životnih nazora, pokazuju vrijednost i veličinu ljudskoga dostojanstva svake osobe. One su nam istinski primjer kako se žive pravi ideali kršćanskoga i vjerničkoga života. U njihovoj žrtvi satkana je žrtva svih onih kojima je oduzeto ljudsko dostojanstvo. One su i simbol stradanja svoga nedužnog stanovništva ovoga podrinjskog kraja, svake žene kojoj je oduzeto dostojanstvo, svake osobe koja je propatila strahote bilo kojega režima i svih ratova koji su se slomili upravo na ovom prostoru. Pri spomenu njihova imena imaju poseban pijetet među svim stanovnicima ovoga grada koji po njima dobiva novu dimenziju i koji će postati hodočasničko mjesto molitve za mnoge vjernike iz cijeloga svijeta.

(don Josip Tadić)

Tekst je objavljen u knjizi Kalendar sv. Ante 2024. Kliknite ovdje i nabavite svoj primjerak koji će vas svojim sadržajem pratiti tijekom cijele godine.